Broj: 54P-6190/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogir, po sucu Divni Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. P. , 2. A. P. oboje iz O. G., S.. T., zastupani po punomoćnicima V. L. i Ž. V. odvj. u Splitu, protiv tuženika: M. R., S.. T. , O. G., zastupana po punomoćniku B. A. iz S., radi: činjenja i trpljenja, nakon zaključene glavne rasprave od 09. rujna 2015 g. objavljene dana 23 listopada 2015.g.

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Ovlašćuje se tužitelj da odsječe grane i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine označene kao kat.čest. 1249 i 1313/1, te da odsječene grane i dio debla zadrži za sebe.

2. Dužna je tužena naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parbeni trošak.

2. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 6.450,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelji u tužbi tvrde da su vlasnici nekretnine u O. G. označene kao čest.zem. 1249 i 1313/1 ZU 2532 k.o. O. koji su stekli temeljem kupoprodajnog Ugovora sklopljenog između M. M. pok. B. iz O. G. i A. M. ž. M. N. iz U. kod B. kao prodavatelja s jedne strane te S. P. pok. J. i A. P. pok. J. s druge strane kao kupaca dana 07 rujna 1976.g.Ovim ugovorom tužitelji su stekli u trajno posjedovanje i uživanje zemlju zv. T. označenu kao čest.zem. 1313/1 k.o. O. i u korist iste parcele a na teret čest.zem. 1313/5 k.o. O. pravo služnosti prolaza za pješke i prijevozna sredstva u širini od 3 m. Tužena je vlasnica nekretnine u O. G. označene kao čest.zem. 1482 i 1312/1 ZU 3534 k.o. O.. Između nekretnine tužene i nekretnine tužitelja nalaze se gore navedeni šljunčani put . Na nekretnini tužene rastu stabla borova koja se nadvijaju nad zračni prostor nekretnine u vlasništvu tužitelja te istom nanose štetu. Tužitelj je sam u nekoliko navrata pokušao ukloniti grane koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine ali ga je u toj namjeri spriječila tuženica i zbog čega je tužitelj u nekoliko navrata tražio od tužene da ukloni stabla odnosno grane koje se nadvisuju na nekretnini vlasništvo tužitelja, međutim ista do podnošenja tužbe nije ništa učinila . S toga tužitelj pozivajući se na odredbe čl. 105 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese odluku kojom će ovlastiti tužitelja da odsječe grane i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine označene kao čest.zem. 1249 i 1313/1 te da odsječene grane te dio debla zadrži za sebe uz naknadu parničnog troška.

Tužbena u odgovoru na tužbu od 16 listopada 2013.g. porekla je navode iz tužbe predlažući da ista bude odbijena uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška te ističući nadalje da navodi tužbe o tome da su stranke susjedi i da grana stabla tuženice strši iznad zemljišta tužitelja su točne, ali netočni su navodi da su tužitelji pozivali tuženicu da otkloni grane. Međutim, da je ova tužba bespotrebna jer su tužitelji mogli i mogu postupiti po čl. 105 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima a da i ne pitaju tuženike, to mogu i danas i ne treba im nikakav spor. Međutim, da će tuženica radi mira u dogledno vrijeme sama ukloniti granu ukoliko to tužitelji ne urade sami.

U tijeku postupka ovaj sud je izveo očevid na licu mjesta dana 11. prosinca 2014.g. , pregledane fotografije 1,2,3,4,5 predočene od strane tuženika te fotografija 6 predočena od strane tužitelja.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da tužena otkloni grane njenih stabala koje se nadvisuju na nekretninu tužitelja a čemu se tuženik protivio pozivajući se na čl. 105 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Naime, prema čl. 105 st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine " broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 ) " .. vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđega drveća i ostaloga raslinja kao i odsjeći grane tuđega drveta i dio debla koji se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe, ili se pak služiti tim dijelovima tuđega drveta…". Kako je tužena isticala da je posjekla grane koje su nadvisivale zračni prostor nekretnina tužitelja a o čemu je predočila i fotografije prije rezanja ( fotografije 1,2,3 ) i nakon rezanja grana ( fotografije 4,5 ) a tužitelji i dalje isticali da tužena nije otklonila sve grane koje nadvisuju njihov zračni prostor to je ovaj sud za utvrditi činjenično stanje proveo očevid na licu mjesta.

Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da fotografije koje je tužena predočila kao fotografije 4 i 5 odgovaraju stanju na terenu odnosno da grane borova ne nadvisuju zračni prostor tužitelja već da jedna grana na visini cca 7 m nadvisuje zračni prostor asfaltiranog puta označenog kao čest.zem. 1313/5 k.o. O. a koja dijeli nekretninu tužene od nekretnina tužitelja. Međutim, s obzirom na činjenicu a što je utvrđeno iz Ugovora koji je tužitelj uložio u spis " U O. , 07 rujna 1976.g.",  je u vlasnosti osoba koje su prodale nekretninu tužiteljima potvrđuje prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja jer taj zahtjev za uklanjanjem grana koje nadvisuju zračni prostor tog puta mogu tražiti samo vlasnici od tužene a ne tužitelji  ili pak sukladno čl.105 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sami odrezati grane koje nadvisuju zračni prostor i zadržati ih za sebe.

Kako je dakle utvrđeno da je tužena odsjekla grane koje nadvisuju zračni prostor tužitelja to je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti  kao neosnovanim i neutemeljenim.

Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku ( „Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 123/08 ) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10 ) , a odnosi se na trošak punomoćnika tuženika i to na sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn , pristup na ročišta 08.05.2014.g., 14.01.2015.g., 09.09.2014.g., svako po 1.000,00 kn, što daje trošak punomoćnika tuženika od 5.000,00 kn a kojem trošku kada se doda iznos od 1.250,00 kn za PDV onda je sveukupni trošak punomoćnika tuženika 6.250,00 kn.

Kada se ovim troškovima pridoda pristojba odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 kn onda je sveukupni trošak tuženika 6.450,00 kn koliko je i dosuđeno u  točci II izreke presude.

U Trogiru dana 23 listopada 2015.g.