Broj: Gž-436/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, te Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz S., OIB: ................., zastupana po punomoćniku odvjetniku D. C. iz S., protiv tuženika S. S. iz S., OIB: ...................., zastupan po punomoćniku odvjetniku J. D. iz S., radi štetnih imisija, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P-821/14-25 od 22. prosinca 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i    p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P-821/14-25 od 22. prosinca 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tuženiku naloži kao samovlasniku nekretnine čk.br.2269/1 upisane u zk.ul.2137 k.o. S., kuća u P. 77 m2 i dvorište u P. u površini od 548m², naloži da otkloni uzroke štetnih imisija u vidu prekomjernog neugodnog mirisa, izlijevanja otpadnih voda iz svoje šahte i oborinskih voda kojima su izložene nekretnine tužiteljice i to čk. br.2270 upisane u zk.ul. 822, k.o. S., kuća u P. u površini od 51m², dvorište u P. 500m² i oranica u P. 661m², te obveže tuženika poduzimanje prikladnih mjera pravilne izgradnje.

 

              U točki II. presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 4.375,00kn, u roku od 15 dana.

 

              Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što vještaci nisu bili pozvani na glavnu raspravu da obrazlože svoja utvrđenja i navode iz svojih nalaza i mišljenja. U žalbi navodi da je vrlo indikativno da je vještak poljoprivredne struke prilikom očevida konstatirao da postoje dvije suhe jabuke, jedna šljiva, jedna trešnja, te su uočene i tri djelomično suhe krošnje voćaka, te da su se te  voćke relativno blizu međe stranaka, dok je u voćnjaku tužiteljice zasađeno 30 stabala, od kojih niti jedno nije osušeno niti ima vidljivih znakova da se suši što ukazuje da su se osušila samo ona stabla koja se nalaze u zoni zemljišta koje je neposredno izloženo vodama – otpadnim, kao i oborinskim, a koje dolaze sa nekretnine tuženika, a ne postoje industrijski hebricidi. Također da je vidljivo da ovaj sadržaj prelazi na zemljište tužiteljice, ne samo u dvorište nego i iza njega. Nadalje tužiteljica u žalbi navodi da je tuženik okomite cijevi na svojoj nekretnini koje se nalaze gotovo uz samu među okrenuo prema nekretnini tužiteljice, na istu nije postavio plastične odvodne cijevi koje bi ovo odvele u donji dio nekretnine tuženika, već se iste slobodno slijevaju kako po nekretnini tuženika, tako i po nekretnini tužiteljice. Nadalje tužiteljica u žalbi navodi da vještak građevinske struke navodi da prema načinu takvog kanalizacijskog sustava nije isključena mogućnost demontaže koljena i kanaliziranja otpadnih voda po terenu. Najvažnijim drži da sabirna jama tuženika ima svega 5,12 m3 dok za tročlanu obitelj mjesečna količina otpadnih voda iznosi 9 m3, što znači da bi se dva puta mjesečno ovakva sabirna šahta trebala prazniti. Smatra da činjenica da S. nema uređen sustav odvodnih otpadnih voda, odnosno kanalizacijski sustav ne utječe na obvezu svakog vlasnika nekretnine da kao dobar domaćin ne poduzima sve što je u njegovoj mogućnosti da štetne misije ne utječu na susjednu nekretninu. U konkretnom slučaju potpuno je razvidno da tuženik to ne čini, jer septička jama od svega nekoliko kubika dostatna je za 15 dana, te je potpuno neživotno i nelogično da bi tuženik vršio pražnjenje u tolikom broju godišnje.

 

              Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode žalbe kao neosnovane i predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

 

              Žalba nje osnovana.

 

              Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) na koju sadržajno ukazuje žalba  jer tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi na nalaz vještaka mjerničke i građevinske struke, niti su imali pitanja za vještake, pa kada vještaci u nastaloj situaciji nisu pozvani na raspravu, strankama nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih povreda.

 

              U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-          da je prema stanu zemljišne knjige tuženik vlasnik nekretnine označene kao kč.br.  2269/1 kuća u P. ulici, dvorište od 625 m2, upisane u z.k.ul. 2137 k.o. S.,

 

-          da je prema stanu zemljišne knjige tužiteljica upisana kao vlasnica nekretnine označene kao kč.br. 2270 kuća u P., dvorište, dvorana u P. od 1212 m2, upisane u zk. ul. 882 k.o. S.,

 

-          da je vještak poljoprivredne struke D. O., dipl. ing. agronomije u svom nalazu i mišljenju  naveo da je prvi red voćaka na posjedu tužiteljice udaljen od međne ograde prema istočnom dijelu 4 m od tuženika,  a od septičke jame koja se nalazi na nekretnini tuženika oko 5m, da zemljište u voćnjaku tužiteljice ima pad na sjevernoj strani, odnosno pad terena koji prirodno odvodi oborinsku vodu u pravcu ograde koja je postavljena između tužiteljice i tuženika, a paralelno sa redom zasađenih voćaka,

 

-          da je vještak poljoprivredne struke u nalazu i mišljenju naveo da u slučaju veće kontaminacije tla neminovno je postojanje veće koncentracije dušika i dušičnih spojeva, te zbog toga je uzeo uzorke tla u blizini osušenog stabla voćke (jabuke) koja se nalazi najbliže tuženikovoj nekretnini,

 

-          da je temeljem analize uzoraka tla po ovlaštenom laboratoriju Agronomskog fakulteta u Z. utvrđeno da količine ukupnog mineralnog dušika su vrlo niske i normalne za ovu vrstu tla, što ukazuje na činjenicu da ne postoji onečišćenje tla sa povećanim količinama organskih ili mineralnih tvari koje sadrže značajne količine dušika,

 

-          da je vještak poljoprivredne struke zaključno u svom nalazu i mišljenju  naveo  da u vrijeme provođenja očevida ne postoje ograničavajući faktori koji bi doveli do sušenja voćki, a na tlu se ne nalaze kemijske tvari za koje bi se moglo utvrditi da potječu od otpadnih voda iz septičke jame tuženika,  a isto tako da tijekom očevida nije utvrđeno postojanje štetnih misija u vidu neugodnih mirisa,

 

-          da je vještak građevinske struke M. P. R., dipl. ing.. građevine u svom nalazu i mišljenju navela da su odvodne vertikale sa krovnih ploha kuće tuženika smještene  uz među između nekretnine u vlasništvu tužiteljice i tuženika te da se oborinska voda odvodi po terenu, a što je neizbježno,

 

-          da je vještak građevinske struke u nalazu navela da otpadne vode iz građevine tuženika odvode u sabirnu jamu koja se nalazi na nekretnini tuženika uz sjeveroistočni zid dvorišne zgrade, a smještena je unutar pomoćne zgrade drvene gradnje, tim da je  okolina sabirne jame suha kao i sjeveroistočni vanjski zid  uz koji je smještena sabirna jama,

 

-          da je vještak navela da je odvod otpadne vode iz kupaonice tuženika do sabirne jame izveden PVC cijevima uz temelj kuće na kojima nisu vidljivi tragovi propuštanja,

 

-          da je vještak navela da se krovna voda sa obiteljske kuće tužiteljice odvodi podzemno unutar površinskog sloja PVC cijevima u stražnji dio nekretnine u području gdje se slijeva oborinska voda sa susjedne parcele tuženika, a otpadne vode iz kuće tužiteljice se odvode u septičku jamu sjeverno od kuće iz koje se višak tekuća preljeva u preljevnu jamu koja se nalazi uz septičku jamu a iz preljevne jame postoji izlazna cijev koja po površinskom sloju dvorišta vodi u stražnji sjeveroistočni kvadrant parcele,

 

-          da je vještak navela da je tlo u području u kojem završavaju odvodne cijevi oborinske i kanalizacijske odvodnje tužiteljice i gdje dolazi do utjecaja i slijevanja oborinske vode sa parcele tuženika, vlažno, ali nema ustajale vode, te se ne osjeti neugodan miris koji bi upućivao na  pritjecaje fekalne kanalizacije,

 

-          da vještak građevinske struke zaključno u nalazu i mišljenju navodi kako nije utvrđeno da se otpadne vode iz septičke jame tuženika izlijevaju na nekretninu u vlasništvu tužiteljice, te nije utvrđeno da je sabirna jama na nekretnini tuženika propusna i da je okolina vlažna, dok je utvrđeno a postoji djelovanje oborinskih voda.

 

-          da je svjedok I. V. u svom iskazu naveo da ne postoje prekomjerne štetni mirisi otpadnih voda iz šahte tuženika na nekretninu tužiteljice.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tužiteljica nije dokazala da su njezine nekretnine izložene prekomjernim imisijama koje potječu od nekretnine u vlasništvu tuženika niti je dokazala da trpi naprijed navedenu štetu.

 

Naime, navodi da iz odredbe čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12; ZV) proizlazi da se o štetnim imisijama radi u slučaju kada na tuđu nekretninu dospiju otpadne vode, a taj zakonski propis ne regulira niti ne zabranjuje dospijeće oborinskih voda na tuđu nekretninu prirodnim silama ili slučajno. U svakom slučaju sud prvog stupnja smatra da tužiteljica nije dokazala da se radi o prekomjernom otjecanju, a sve s obzirom na mjesto  vrijeme gdje se nekretnina nalazi i u kontekstu da na području Općine S. ne postoji javna kanalizacija niti je u ulici B. S. u cijelosti, a na nivou same Općine S. riješeno pitanje odvodnje oborinskih voda koje bi se trebale slijevati prema rijeci S., a uz prethodno redovito čišćenje kanala, pa slijedom toga odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

U konkretnom slučaju štetne imisije bi prema tužbenom zahtjevu tužiteljice predstavljalo neugodan miris, izlijevanje otpadnih i oborinskih voda.

 

Imisije bi, bile fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom, a mogu biti dim, neugodni mirisi, buka, odnosno otpadne vode i slično. Granica preko koje se ne moraju trpjeti štetni utjecaji određuju se po nekoliko kriterija, pri čemu je osnovni način odašiljanje samih štetnih imisija. Po načinu odašiljanja imisije se dijele na neposredne, koje su u pravilu zabranjene, a dopuštene su jedino ako postoji pravni temelj za takvo ponašanje u smislu odredbe čl. 110. st. 4. ZV-a. Posredne imisije su pak one koje na tuđu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onoga čije nekretnine dolaze, dakle prirodnim silama ili slučajem. O dopuštenosti posrednih imisija valja procjenjivati po kriterijima prekomjernosti, štete koju prouzrokuju ili posebnih ciljeva.

 

Dakle, pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na zabranu daljnji prekomjernih štetnih imisija i poduzimanja radnji za otklanjanje uzroka takvih imisija je utvrđenje postojanja prekomjernih štetnih imisija u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZV-a.

 

U konkretnom slučaju provedeno je vještačenje po vještaku poljoprivredne struke i vještaku građevinske struke. Vještak poljoprivredne struke je našao da postojanje septičke jame na nekretnini tuženika kč.br. 2269/1 k.o. S., nema negativan utjecaj na voćke zasađene na nekretnini tužiteljice, a isto tako da nije utvrđeno postojanje štetnih imisija u vidu neugodnog mirisa. Prema vještaku graditeljske struke nije utvrđeno da je za otpadne vode iz septičke jame tuženika izlijevaju na nekretninu u vlasništvu tužiteljice, te nije utvrđeno da je sabirna jama na nekretnini tuženika propusna i da je okolina vlažna. Vještak je našao da je u području u kojem završavaju odvodne cijevi oborinske i kanalizacijske odvodnje tužiteljice i gdje dolazi do slijevanja oborinske vode sa parcele tuženika, tlo vlažno, ali nema ustajale vode, niti se osjete neugodni mirisi koji bi upućivali na pretjecanje fekalne kanalizacije. Isto tako je navela da nije utvrđeno da otpadne vode iz septičke jame tuženika izlijevaju se na nekretninu u vlasništvu tužiteljice te nije utvrđeno da je sabirna jama na nekretnini tuženika propusna i da je okolina vlažna,  dok postoji imisija djelovanja oborinskih voda. Iz takvih utvrđenja, a obzirom da tužiteljica nije prigovarala nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne i građevinske struke, niti je predložila izvođenje drugih dokaza na okolnosti  prekomjernih štetnih imisija, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 110. st. 1. ZV-a.

 

Teret dokaza postojanja prekomjernih posebnih imisija je na tužiteljici, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje štetnih i prekomjernih imisija, pa slijedom toga ne može ni tražiti uklanjanje uzroka takvih imisija.

 

U odnosu na žalbene navode tužiteljice da su se osušila samo stabla koja se nalaze u zoni zemljišta koje je neposredno  izloženo vodama, otpadnim kao i oborinskim, a koja dolaze sa nekretnine tuženika valja prije svega naglasiti da prema utvrđenju vještaka poljoprivredne struke ne postoje ograničavajući faktori koji bi doveli do sušenja voćki na nekretnini tužiteljice, jer u tlu nisu nađene kemijske tvari za koje bi se moglo tvrditi da postoje od otpadnih voda iz septičke jame tuženika, a prema utvrđenju vještaka graditeljske struke  proizlazi kako nije utvrđeno da se otpadne vode iz septičke jame tuženika izlijevaju na nekretninu u vlasništvu tužiteljice te nije utvrđeno da sabirna jama na nekretnini tuženika propušta i da je okolina vlažna.

 

U odnosu na oticanje oborinskih voda valja naglasiti  da prema nalazu građevinskog vještaka u konkretnom slučaju oborinske vode s nekretnine tuženika dospijevaju na nekretninu tužiteljice, što je jasno vidljivo jer je tlo vlažno iz čega je evidentno da se radi o štetnim imisijama koje na nekretninu tužiteljice dopiru uređajima – žljebovima koje je postavio tuženik, međutim utjecaji koji dolaze s jedne nekretnine na drugu su nedopušteni samo pod pretpostavkom da su prekomjerni, obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini, ili  izaziva znatniju štetu pri čemu iz cijelog dokaznog postupka ne proizlazi prekomjernost dotjecanja oborinskih voda na nekretninu tužiteljice, sa nekretnine tuženika, odnosno kakvu štetu dotok oborisnkih voda čini na nekretnini tužiteljice i u čemu se navedena šteta sastoji.

 

Tužiteljica je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a bila dužna dokazati svoje tvrdnje. Nalazi i mišljenja vještaka poljoprivredne i građevinske struke, koji su svoje nalaze dali nakon provedenog očevida i utvrdili da se na tlu na kojem se nalaze osušena stabla voćki ne nalaze kemijske tvari za koje bi se moglo tvrditi da potječu od otpadnih voda iz septičke jame tuženika, odnosno nije utvrđeno da se otpadne vode iz septičke jame tuženika izlijevaju na zemljište u vlasništvu tužiteljice te nije utvrđeno da septička jama na nekretnini tuženika propusna i da je okolina vlažna.

 

Tužiteljica nalazu i mišljenju vještaka nije prigovarala niti je imala pitanja za vještake, a nije predložila izvođenje dokaza na okolnosti da se radi o prekomjernim štetnim imisijama.

 

Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da se ne radi o štetnim imisijama.

 

Iz navedenog razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl.. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Rijeci, 7. lipnja 2017. godine