Broj: Gž-555/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, OIB: 89577096924, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca, Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz Z.,  OIB…., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice S. T. iz Z., OIB…., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7503/15 od 29. travnja 2016., ispravljenu rješenjem od 11. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7503/15 od 29. travnja 2016. se:

 

a)      potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelj M. Š. utvrđen suvlasnikom za 1/3 dijela prava vlasništva osobnog automobila marke A., registarskih oznaka …., godina proizvodnje 1995., broj šasije….., tip vozila….

b)     preinačuje:

- u dijelu u kojem je tuženoj naloženo predavati tužitelju vozilo navedeno pod a) izreke ove presude 56 sati tjedno počevši od četvrtka u 8,00 do subote u 16,00 sati na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

- u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom i ispravkom presude suđeno je:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj M. Š. iz Z.,  OIB…., vlasnik u 1/3 dijela osobnog automobila marke A. registarskih oznaka…., godina proizvodnje 1995., broj šasije …., tip vozila …, model vozila.. vrsta motora diesel motor, te je tužena dužna predavati tužitelju na korištenje osobni automobil marke A. registarskih oznaka…., godina proizvodnje 1995., broj šasije …., tip vozila …, model vozila …. i to 56 sati tjedno počevši od četvrtka u  8,00 sati do subote u 16,00 sati, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak u iznosu os 2.700,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2016. godine pa do isplate, sve kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana."

Ovu presudu žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.

 

Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

Na žalbu je odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana, ali ne zbog razloga koji su u njoj navedeni.

 

Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na pokretnoj stvari koju u isključivom posjedu drži tužena, te uređenje načina korištenja te pokretne stvari.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio:

-          da je u ostavinskom postupku iza A. J.., koji je umro 2. kolovoza 2004., na temelju pravomoćnog rješenja od 1. srpnja 2015., tužitelj naslijedio 1/3 dijela spornog automobila, dok je majka tužene naslijedila preostalih 2/3 dijela,

-          da je na temelju presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Z. br. ….od 30. lipnja 2009., donesene u postupku u kojem on nije sudjelovao, a koji je tužena pokrenula tužbom od 11. prosinca 2007. protiv svoje majke, kao navodne jedine nasljednice pok. A. J.. i kojom je tužena utvrđena vlasnicom spornog automobila, izvršen prijenos prava vlasništva spornog automobila s imena A. J. na tuženu,

-          da je tužena u vrijeme podizanja tužbe znala da je nasljednik pok. A. J. pored nje i njene majke i tužitelj,

-          da je majka tužene prilikom sastavljanja smrtovnice iza pok. A. J. navela da je pok. A. bio vlasnik spornog vozila.

 

Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je pok. A. J. bio vlasnik spornog vozila u trenutku smrti, da je 1/3 dijela naslijedio tužitelj, pa je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV).

 

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe kada je u pitanju odluka o tužiteljevom suvlasništvu na navedenom vozilu, ali da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kada je u pitanju odluka o predavanju vozila na korištenje, jer za tu odluku prvostupanjski sud nije dao razloge, odnosno razlozi su nerazumljivi. Naime, prvostupanjski je sud samo naveo da je tuženica, s obzirom na utvrđeno suvlasništvo, dužna predati na korištenje tužitelju vozilo u razdoblju kako je to specificirano u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (imajući u vidu da je riječ o suvlasništvu na osobnom vozilu).

 

Neosnovana je tvrdnja žaliteljice da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije riječ o presuđenoj stvari, s obzirom da je pravomoćnom sudskom presudom tužena utvrđena vlasnicom spornog automobila. Da bi se moglo raditi o presuđenoj stvari moraju u tom postupku u kojem je presuda donesena sudjelovati iste stranke koje sudjeluju i u postupku koji se vodi (subjektivni identitet spora), a kako tužitelj nije sudjelovao u postupku iz kojeg potječe presuda na temelju koje je sporno vozilo u za to propisanoj evidenciji upisano kao vozilo tužene, jasno je da ne može biti govora o presuđenoj stvari.

 

Apsolutno je neprihvatljiva tvrdnja žaliteljice da je ona vozilo stekla pravnim poslom sa svojim ocem, jer je pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda, u postupku u kojem su sudjelovale i tužena i njena majka, utvrđeno da je sporni automobil ostavina pok. A. J., pa to rješenje tuženu vezuje, jednako kao i njenu majku, sve na temelju odredbe članka 232.  stavak 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15. - dalje: ZN) koja propisuje da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju  vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno  pozvane, osim u zakonom propisanim situacijama, za koje iz spisa ne proizlazi da bi se dogodile.

 

Stoga, a budući tužena osporava pravo suvlasništva tužitelja na spornom vozilu, to je valjana odluka prvostupanjskog suda kojom je tužitelj utvrđen suvlasnikom za 1/3 dijela prava vlasništva.

 

Odredba članka  161. ZV-a na koju se pozvao prvostupanjski sud propisuje vlasnički zahtjev za povrat stvari. Postavljeni zahtjev za „predavanje na korištenje“ nije zahtjev za povrat stvari, već je zahtjev za uređenjem načina korištenja stvari među suvlasnicima. Odredbom članka 42. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali one mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Donošenje odluke iz stavka 1. posao je redovite uprave, o kojima, u smislu odredbe članka 40. ZV-a odlučuju suvlasnici većinom glasova. Većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Ovlaštenja suda u donošenju odluka glede redovite uprave su samo ako se ne može postići većina, a poduzimanje posla redovite uprave nužno je za održavanje stvari (stavak 3. članka 40. ZV-a). Kako ovdje nisu ispunjeni prethodno navedeni uvjeti, ne postoji zakonska mogućnost da sud odredi način korištenja kako je to tužbenim zahtjevom zatraženo. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, odlučeno kao pod b) izreke ove presude, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 373.a stavak 3. ZPP-a.

 

S obzirom da su stranke podjednako uspjele u sporu o troškovima je odlučeno kao pod b) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 23. kolovoza 2017.