Broj: Gž-2646/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja S. B., OIB …., iz R., O.., zastupanog po punomoćnici M. J., odvjetnici iz R., protiv protustranaka 1. S. M. iz R.i 2. Đ. Š. iz R..,. ., radi uređenje međe, rješavajući žalbu protustranaka podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. br. R1-70/16-21 od 13. rujna 2016., 2.veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba protustranaka kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. br. R1-70/16-21 od 13. rujna 2016. u točci I. i II. izreke.

 

2. Djelomičnim uvažavanjem žalbe protustranaka preinačava se prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke i rješava:

 

Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka.

 

   Obrazloženje

 

  Rješenjem prvostupanjskog suda u točci I. izreke uređena je međa između nekretnina predlagatelja k.č. br. 249/10 i 249/27 K.O. P. i nekretnine protustranaka k.č.br. 249/9 K.O. P.,pravcem označenim točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L na skici mjerničnog vještaka D. . od 29. srpnja 2016., koja skica prema točci II. izreke čini sastavni dio rješenja. Točkom III. izreke naloženo je protustrankama nadoknaditi predlagatelju trošak postupka u iznosu od 1.771,75 kn, dok je u točci IV. izreke odbijen predlagatelj u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška postupka.

 

Protiv točke I., II. I III. izreke navedenog rješenja žalbu podnose protustranke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje:ZPP), sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Žalbom osporavaju prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je međa uređena pravcem A-B-C te u odluci o troškovima postupka. Pozivaju se na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge te da je izreka rješenja proturječna obrazloženju. Naime, osporavaju utvrđenje suda o postignutom sporazumu na očevidu 08. srpnja 2016. prema kojemu se međa proteže pravcem A-B-C, ističući da su protustranke laici, da nisu bile zastupane po odvjetnicima, da nisu mogle shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji pa da utvrđeno činjenično stanje ne odgovara njihovim iskazima niti pokazanome na licu mjesta, kao niti stvarnom stanju na terenu, u svezi čega ujedno ističu prigovor nejednakosti oružja budući da nisu saslušani po njima predloženi svjedoci. Naime, predlagatelj da je potajno potkopao dogovorenu među u tom dijelu, a koju je ranije predstavljao suhozid, zbog čega je nastala jama u koju su protustranke odlagale građevinski materijal, što da je sud propustio utvrditi, s time da za života prednika stranaka međa nikada nije bila sporna te su prednici predlagatelja stjecali nekretninu uvijek u istoj površini upisanoj u katastarskom operatu. Također, ističu da sud prilikom uređenja međe prema posljednjem mirnom posjedu mora utvrditi tko je imao u posljednjem mirnom posjedu spornu međašnu površinu, s time da posjed stečen na neistinit, protupravan i samovlastan način nije miran, a u konkretnom slučaju protustranke da su u više navrata putem samopomoći tj. odlaganja građevinskog materijala vraćale posjed u prvobitno stanje. Nadalje, osporavaju odluku o troškovima postupka jer da predmetni postupak nije bio nužan s obzirom da međa među strankama nije bila sporna, kao i utvrđeni ukupni trošak postupka u iznosu od 7.087,96 kn jer da je isti proturječan rješenju suda kojim je protustrankama naloženo da na ime troškova vještaka uplate iznos od po 1.197,96 kn svaki pa da im je naloženo da sveukupno isplate (vještaku i predlagatelju) iznos od 5.939,86 kn, dakle većinu troškova, što da je protivnu pravnim pravilima Zakona o sudskom izvanparničnom postupku.

 

Predlagatelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Neosnovano se protustranke žalbom pozivaju na počinjenu bitnu procesnu povredu iz odredbe čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka pobijanog rješenja jasna i neproturječna, a u obrazloženju rješenja izneseni su jasni i neproturječni razlozi o  odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 381.  ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14., nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem prvostupanjskog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

 

U ovoj fazi postupka sporna je uređena međa u dijelu označenom točkama A-B-C.

 

U odnosu na taj dio međe prvostupanjski sud utvrđuje da su se stranke na licu mjesta suglasile sa međom označenom na skici lica mjesta točkama A1, B1, A2, C2 i D2 te da do tih točaka vrše posljednji mirni posjed pa zaključuje da na tom dijelu međe nema sporne međašne površine, slijedom čega uređuje među u tom dijelu prema sporazumu stranaka u točkama A,B,C,D,E,F koje su istovjetne točkama A1, B1, A2, C2 i D2.

 

Odluku o troškovima izvanparničnog postupka, prvostupanjski sud donosi pozivom na pravna pravila paragrafa 283. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku pa obvezuje protustranke nadoknaditi predlagatelju polovinu troškova očevida u iznosu od 1.197,96 kn i vještačenja u iznosu od 5.890,00 kn odnosno polovinu ukupnih troškova u iznosu od 7.087,96 kn, tj. svakoga u iznosu od 1.771,75 kn.

 

Pravilno je prvostupanjski sud protivno žalbenim navodima primijenio materijalno pravo kada je uredio među u spornom dijelu točkama A-B-C.

 

Naime, prema odredbi čl. 103. st. 2. i 3. ZV-a, sud će među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako je to moguće i ako na to stranke pristaju, a ako ne bi bio u stanju tako postupiti, sud će među obnoviti ili ispraviti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi, tada prema pravičnoj ocjeni.

 

Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi ukoliko stranke postignu sporazum o međi tada sud uređuje među sukladno postignutom sporazumu te se ne upušta u utvrđivanje posljednjeg mirnog posjeda.

 

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su se stranke suglasile s međom označenom na skici lica mjesta mjerničkog vještaka u spornim točkama A-B-C jer takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz zapisnika sastavljenog na licu mjesta 08.srpnja 2016., prema kojemu su protustranke suglasno pokazale među prema posljednjem mirnom posjedu u spornim točkama tada označenim slovima A1-B1-A2, te je u tom dijelu predlagatelj učinio nespornim pokazanu među. Tako suglasno pokazanu među prikazao je i mjernički vještak na skici lica mjesta od 08. srpnja 2016. (točkama A1-B1-A2) odnosno na skici lica mjesta od 29. srpnja 2016. (točkama A-B-C), na koji nalaz nijedna od stranaka nije imala primjedbi. Također, vještak je na licu mjesta 29. srpnja 2016. označio među između nekretnina stranaka crvenom bojom, između ostalog u točkama A-B-C kao nespornu među stranaka, na što nazočne protustranke prema sadržaju zapisnika nisu imale primjedbi.

 

Kako su dakle stranke suglasno pokazale dio međe u točkama A-B-C, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da o tom dijelu međe postoji sporazum stranaka, pri čemu žalbeni navodi kako protustranke nisu shvatile značenje i pravne posljedice svojih radnji u postupku nisu osnovani jer bi se u tom slučaju radilo o strankama koje nemaju parničnu sposobnost, što protustranke niti ne tvrde niti dokazuju, kao niti žalbeni navodi da nisu bili zastupani po odvjetniku jer odredbama ZPP-a nije propisano obvezatno zastupanje stranaka od strane odvjetnika odnosno kvalificiranih punomoćnika u postupku.

 

Žalbeni navodi kojima se protustranke pozivaju na propust suda da utvrdi posljednji mirni posjed nisu osnovani jer sporazum stranaka o međi u smislu odredbe čl. 103. st. 2. i 3. ZV-a isključuje utvrđivanje posljednjeg mirnog posjeda s obzirom da se u tom slučaju međa uređuje prema sporazumu stranaka. Također, neosnovano se protustranke pozivaju na povredu načela jednakosti oružja s obzirom da je saslušanje svjedoka predloženih po protustrankama u odnosu na predmetni dio međe (A-B-C) iz naprijed navedenih razloga bilo suvišno.

 

Međutim, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

 

Naime, predlagatelju pripada pravo na naknadu troškova postupka na temelju paragrafa 283. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, budući da je suprotno žalbenim navodima međa između nekretnina stranaka nedvojbeno bila sporna. Međutim, s obzirom da je ukupan trošak izlaska suda na lice mjesta i mjerničkog vještačenja iznosio 7.087,96 kn, stranke su u obvezi snositi po polovinu navedenog troška, dakle predlagatelj u iznosu od 3.543,50 kn i protustranke u istom iznosu. Kako iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj snosio trošak u visini polovine ukupnog troška (prema rješenju od 06. travnja 2016. iznos od 3.000,00 kn i rješenju od 13. rujna 2016. iznos od 543,50 kn), a ne u većem iznosu, to protustranke nisu u obvezi naknaditi predlagatelju troškove postupka s obzirom da je iste snosio upravo u onoj visini u kojoj je bio dužan sukladno paragrafu  283. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku.

 

Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu protustranaka kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točci I. i II. izreke, kao u točci 1. izreke ovog rješenja, a djelomičnim uvažavanjem žalbe protustranaka primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke, kao u točci 2. izreke ovog rješenja.

 

Prvostupanjsko rješenje u točci IV. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci, 2. veljače 2018.