Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-79/2018 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-79/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Denis Pancirov Parcen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. N. iz M., OIB: …, 2. M. N. iz M., OIB: …, zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku u M., protiv tuženika L. M. iz K., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. M., odvjetniku u M., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, poslovni broj Psp-52/17-5 od 13. studenog 2017., 20. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, poslovni broj Psp-52/17-5 od 13. studenog 2017. u točki I./I. njegove izreke,

 

2. Ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, poslovni broj Psp-52/17-5 od 13. studenog 2017. u točki I./II. i II. njegove izreke i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbačena je tužba sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I. Tuženik L. M. iz M., S. smetao je tužitelje B. N. iz M. s prebivalištem na adresi …, OIB: … i M. N. iz M. s prebivalištem na adresi …, OIB: … u posljednjem suposjedu prava služnosti kolnika time što je dana 31. srpnja 2017.god. sagradio zid od betonskih blokova duljine cca 120 cm visine 60 cm i širine cca 20 cm na nekretnini označenoj kao 13022/1 K.O. S. te od kraja tako izgrađenog zida paralelno s svojom kućom označenoj kao kat. čest. 5925 i kat. čest. 5926 K.O. S. u cijeloj širini postavio metalne koce i povezao ih željeznim lancem i time tužiteljima onemogućio kolni prolaz do svoje nekretnine označene kao čest. zgr. 466 K.O. S. pa mu se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni sagrađeni zid i metalne stupove s lancem te mu se zabranjuje svako takvo ili slično ponašanje.

 

II. Tuženik L. M. iz M., S. smetao je tužitelje B. N. iz M. s prebivalištem na adresi …, OIB: … i M. N. iz M. s prebivalištem na adresi …, OIB: … u posljednjem suposjedu nekretnine označene kao čest.zgr. 466 Z.U. 2060 K.O S. time što je neutvrđenog dana, a što su tužitelji uočili 31. srpnja 2017.god. pustio da se tekućina iz klima uređaja postavljenog na njegovoj nekretnini slobodno i bez odvodnje razlijeva između vanjskih zidova nekretnine tužitelja i tuženika uslijed čega je došlo do prodiranja vode u nekretninu, a što je imalo za posljedicu stvaranje vlage u unutrašnjosti nekretnine tužitelja pa mu se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni postavljeni klima uređaj i spriječi daljnje prodiranje vlage u unutrašnjost nekretnine tužitelja te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda."

 

Točkom II. izreke tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kuna, u roku od petnaest dana.

 

Pravovremenom podnesenom žalbom to rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Tužitelj je u konkretnoj pravnoj stvari postavio dva tužbena zahtjeva. Prvi tužbeni zahtjev odnosi se na smetanje suposjeda prava služnosti kolnika na nekretnini označenoj kao čest. zem. 13022/1 k.o. S., a drugi tužbeni zahtjev odnosi se na smetanje posjeda koji je izvršen na način da bi tuženik pustio tekućinu iz klima uređaja postavljenim na njegovoj nekretnini da slobodno i bez odvodnje razlijeva se voda između vanjskih zidova nekretnine tužitelja i tuženika, uslijed čega dolazi do prodiranja vode u nekretninu, što ima posljedicu stvaranja vlage u unutrašnjosti nekretnine tužitelja.

 

Što se tiče prvog dijela tužbenog zahtjeva u kojem se traži zaštita suposjeda, prava služnosti kolnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi da je čest. zem. 13022/1 k.o. S. koja je javno dobro u općoj upotrebi, jer to stranke i ističu kao nesporno, kao i to da je tuženik na istom izgradio zid.

 

Odredbom članka 101. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj, 84/11, 22/13, 54/13, 92/14) izričito je propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, te se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave, niti se na nju mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevine sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave pod uvjetom da takve izgrađene građevine ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

 

Nema dvojbe da u slučajevima kada je izvršen čin smetanja posjeda na javnom dobru u sudskom postupku nije moguće pružiti posjedovnu zaštitu, odnosno sud nije nadležan naložiti uspostavu prijašnjeg stanja jer se radi o radnjama poduzetih na javnom dobru, a to spada u nadležnost uprave.

 

Međutim, što se tiče točke I./II. tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu članka 188. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), budući da bez obzira što sud nije nadležan za točku I./I. tužbenog zahtjeva, nadležan je za točku I./II. tužbenog zahtjeva, jer tužitelj tvrdi da je tuženik izvršio čin smetanja posjeda, traži uspostavu prijašnjeg stanja i u tom dijelu je prvostupanjski sud trebao provesti postupak (mogao je i razdvojiti postupak).

 

Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se utvrde dva čina smetanja posjeda, jedan na javnom dobru u općoj uporabi, a drugi glede nekretnina koje su u privatnom vlasništvu, stoga je o točki I./II. izreke prvostupanjski sud dužan raspravljati.

 

Zbog iznesenog, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno u točki I./I. njegove izreke, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je u odnosu na točku I./II. i II. koja se odnosi na trošak postupak, prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti o drugom postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

U Splitu 20. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić