Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-104/2018 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-104/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Zorana Kežića i Denis Pancirov Parcen kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. D. i Z. D. iz D., protiv tuženika I. K. iz B., OIB: …, radi zasnivanja nužnog prolaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-546/2016 od 23. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 22. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija, a djelomično prihvaća žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-546/2016 od 23. studenog 2017.:

 

- potvrđuje u pobijanom dijelu iz točke I. izreke u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev za osnivanjem nužnog prolaza-služnosti puta i to prava staze i kolnika preko nekretnine tuženika oznake kčbr. 1223, zk. ul. 1340 k.o. L. u širini od 3 metra i dužini od 26,30 metara uz desni rub na neodređeno vrijeme,

 

- preinačava  u pobijanom dijelu iz točke I. izreke u dijelu isplate novčane naknade tuženiku te se obvezuje tužitelj kao vlasnik nekretnine kčbr. 1221, zk. ul. 554 k.o. L. isplatiti punu novčanu naknadu tuženiku u iznosu od 47.611,41 kune, u roku od 15 dana, po čijoj je isplati tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava služnosti temeljem ove presude u zemljišnim knjigama,

 

- preinačava u dijelu odluke o trošku iz točke III. izreke te rješenje o trošku sadržano u tome dijelu presude sada glasi:

 

"Svaka stranka snosi svoj trošak."

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu da se osniva nužni prolaz-služnost puta i to pravo staze i kolnika preko kčbr. 1223 dvorište i zgrada sa 928 m2 upisana u zk. ul. 1340 k.o. L. vlasništvo tuženika i to u širini od 3 metra i dužini od 26,30 metara uz desni rub nekretnine tuženika gledano s ulice … tj. uz među kčbr. 1223 i kčbr. 1220/1 k.o. L., a počevši od ulice … do nekretnine tužitelja i to kčbr. 1221 k.o. L., a sve to u korist kčbr. 1221 zgrada i dvorište sa 369 m2, upisane u zk. ul. 554 k.o. L. u vlasništvu tužitelja, na neodređeno vrijeme, uz obvezu tužitelja kao vlasnika nekretnine kčbr. 1221 da u roku od 15 dana isplati novčanu naknadu tuženiku u iznosu od 4.734,00 kuna. Po izvršenoj mu isplati novčane naknade u iznosu od 4.734,00 kuna, tuženik je dužan trpjeti uknjižbu navedenog prava služnosti temeljem ove presude u zemljišnim knjigama, dok je odbijen zahtjev tužitelja za osnivanje nužnog prolaza u širini većoj od 3 metra do ukupno potraživane širine od 4 metra, te u dijelu kojim potražuje osnivanje nužnog prolaza bez naknade, kao neosnovan (točka I. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka dužan je tuženik tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.275,48 kuna.

 

Protiv ove presude žalbu izjavljuje tuženik iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda preinači i tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom, podredno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelj nije dostavio odgovor na tužbu.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Ispitujući u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pobijanu presudu, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, ocjena svih provedenih dokaza izvršena je na način propisan člankom 8. ZPP-a, pri čemu je sva svoja stečena uvjerenja prvostupanjski sud opravdao uvjerljivim i logičkim razlozima. To što se tuženik ne slaže s ocjenom prvostupanjskog suda o provedivim dokazima i izvedenim zaključcima temeljem utvrđenih činjenica, zbog kojih je osnovan nužni prolaz na način i u površini kako je navedeno izrekom pobijane presude, razlogom je pobijanja utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Međutim, zaključak je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje u dijelu razloga osnivanja nužnog prolaza-služnosti puta preko nekretnine tuženika, ali da je postojanjem razloga iz članka 373.a) stavak 1.ZPP-a trebalo utvrditi drugačije činjenično stanje od onoga koji je utvrdio prvostupanjski sud i na istom pravilno primijeniti materijalno pravo u dijelu naloga tužitelja kao vlasnika povlasnog dobra da na ime osnovanog nužnog prolaza tuženiku isplati punu naknadu u iznosu višem od dosuđenih 4.734,00 kuna.

 

Temeljem neprijepornih i tijekom dokaznog postupka utvrđenih činjenica sud prvog stupnja nalazi utvrđenim:

 

-da je tužitelj vlasnik kčbr. 1221, zk. ul. 554, k.o. L. zgrada i dvorište površine 369 m2 i kčbr. 1222, zk. ul. 554, k.o. L., dvije zgrade i dvorište ukupno 319 m2,

 

-da je tuženik vlasnik kčbr. 1223, zk. ul. 1340, k.o. L., dvorište i zgrada 928 m2,

 

-da temeljem činjenica utvrđenih tijekom očevida i nalaza i mišljenja mjerničinog vještaka V. Š. tužitelj do svoje nekretnine oznake kčbr. 1221 k.o. L. nema neposredni prilaz, odnosno pristup sa javne prometnice,

 

-da je najpovoljniji pristup do te nekretnine od Ulice … u L. preko čestice tuženog kčbr. 1223,

 

-da je pristup na kčbr. 1221 sa ulice V. A. gotovo dvostruko duži, a morala bi se savladati visinska razlika kod potpornog zida,

 

-da iz iskaza saslušanih svjedoka Z. N., Z. N., Z. D. i D. A., te iskaza tužitelja nalazi utvrđenim da se još od 1979. godine na kčbr. 1221 prolazilo preko kčbr. 1223 i to dijelom koji tužitelj potražuje osnivanjem nužnog prolaza u ovome postupku,

 

- da kčbr. 1223 ne predstavlja nekretninu na koju u smislu članka 224. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje:  ZV-a) ne bi bilo dopušteno osnivanje nužnog prolaza,

 

-da je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje na kčbr. 1221 na kojoj se nalazi sagrađena kuća, veća od štete na poslužnoj nekretnini kčbr. 1223,

 

-da je na kčbr. 1223 osnovan nužni prolaz za korist povlasne nekretnine kčbr. 1221, sve k.o. L. u duljini od 26,30 metara i širine 3 metra,

 

-da je širina od 3 metra utvrđena temeljem Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila i prometu na cestama ("Narodne novine", broj, 85/16) i to temeljem članka 8. tog Pravilnika kojim je propisana najveća dopuštena širina vozila 2,55 metara,

 

-da ukupna površina nužnog prolaza duljine 26,30 metara i širine 3 metra iznosi 78,90 m2,

 

- da je sud dosudio obvezu tužitelja kao vlasnika povlasnog dobra da isplati novčanu naknadu tuženiku na ime osnovanog nužnog prolaza u iznosu od 4.734,00 kune,

 

-da je sud tu naknadu dosudio temeljem utvrđene visine tržne vrijednosti nekretnine poslužnog dobra, a u smislu članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj, 69/17) kojim je propisano da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine,

 

-da je temeljem podataka Porezne uprave, Ispostave P. od 16. rujna 2016. utvrđena prosječna visina tržne vrijednosti 1m2 građevinskog zemljišta na području k.o. L. u iznosu od 60,00 kn/m2,

 

-da je stoga uzimajući u obzir ukupnu površinu nužnog prolaza od 78,90 m2 uvećano za iznos od 60,00 kn/m2 utvrđen iznos koji je tužitelj dužan isplatiti tuženiku od 4.734,00 kune.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj,prema rezultatima dokaznog postupka, do svoje nekretnine oznake kčbr. 1221 nema drugog prilaza s javne prometnice osim sa Ulice … koji mu je najpovoljniji i da je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenjem za tu nekretninu veća od štete na poslužnoj nekretnini oznake kčbr. 1223, na kojoj inače nema zapreka iz članka 224. stavak 2. ZV-a za osnivanjem nužnog prolaza, uz njeno najmanje opterećenje, jer nužni prolaz ide uz među, zbog čega su opravdani svi razlozi za osnivanjem nužnog prolaza kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na taj dio zahtjeva, čija se činjenična utvrđenja temelje na činjenicama utvrđenim iz iskaza saslušanih svjedoka, zapisnika o očevidu te nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka V. Š., prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev za osnivanjem nužnog prolaza-služnosti puta i to pravo staze i kolnika preko kčbr. 1223 zk. ul. 1340 vlasništvo tuženika, u širini od 3 metra i dužini od 26,30 metara, uz desni rub nekretnine gledao s ulice …, odnosno uz među kčbr. 1223 i kčbr. 1220/1 k.o. L., a sve u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja oznake kčbr. 1221, zk. ul. 554 k.o. L., na neodređeno vrijeme, uz uknjižbu toga prava, a koja odluka je utemeljena pozivom na odredbe članka 223. i članka 224. te članka 191. ZV-a.

 

Stoga u tom dijelu nije osnovana žalba tuženika kada ističe da je nužni prolaz trebalo osnovati iz smjera ….ulice i preko nekretnine u statusu javnog dobra-vlasništva G. L., smatrajući da iako je taj put dulji (48 metara) nego onaj pobijanom presudom, time ne bi nanosio štetu privatnom vlasništvu kakvo je žaliteljevo dobro, ne sporeći pri tome činjenicu postojanja betonskog potpornog zida između nekretnina tužitelja s jedne strane i kčbr. 1218/1 u vlasništvu G. L., u visini od 60 cm i koji je sagrađen prilikom izgradnje stambene zgrade označene kao kčbr. 1216/2,a što bi se,po mišljenju žalitelja moglo riješiti podižući prijelaznu rampu za premošćivanja te uzvisine, jer je to u suprotnosti sa citiranom odredbom članka 224. stavak 1. ZV-a koji propisuje da će se nužni prolaz preko nekretnine kao poslužne osnovati odlukom suda na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i ako je korist otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini,te stavka 3. da poslužno zemljište bude što manje opterećeno.

 

Međutim, osnovana je žalba tuženika u dijelu odluke o visini pune naknade koju se tužitelj obvezuje isplatiti tuženiku kao vlasniku poslužnog dobra, u smislu članka 224. stavak 1. ZV-a i od čije isplate je tuženik dužan trpjeti uknjižbu navedenog prava služnosti temeljem presude, u zemljišnim knjigama. Naime, ovaj drugostupanjski sud smatra da primjenom članka 373. a) stavak 1. točka 2. ZPP-a, a temeljem isprava i dokaza koji se nalaze u spisu je bilo potrebno preinačiti presudu u dijelu visine iznosa pune naknade tuženiku, odnosno da je prvostupanjski sud, kod postojanja rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Pu-R-112/15 od 20. listopada 2015. kojim je poslužna nekretnina dosuđena tuženiku za cijenu od 560.000,00 kuna, nepravilno utvrdio činjenično stanje kada je odluku o tome temeljio na podacima Porezne uprave Ispostave L. o prosječnoj tržnoj cijeni građevinskog zemljišta od 1 m2 u iznosu od 60,00 kuna,te nepravilno primijenio materijalno pravo dosuđujući tuženiku naknadu u iznosu od 4.734,00 kuna.

 

Naime, iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Pu-R-112/15 od 20. listopada 2015. ovaj sud nalazi utvrđenim da je:

 

I.) oglašena nevažećem dosuda protustranci kao kupcu, ovdje tužitelju B. M. u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina oznake kčbr. 1223, zk. ul. 1340 k.o. L., površine 928 m2 ( zgrada sa 254 m2, dvorište sa 410 m2 i zgrada sa 264 m2),

 

II) narednom kupcu koji je ispunio uvjete za dosudu I. K., ovdje tuženiku dosuđena ista nekretnina za cijenu od 560.000,00 kuna,koju je isti isplatio i potom izvršio upis prava vlasništva na toj nekretnini,

 

Stoga se, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda puna naknada tuženiku kao vlasniku poslužne nekretnine oznake kčbr. 1223 određuje prema vrijednosti te nekretnine iz rješenja o dosudi od 560.000,00 kuna,jer je vrijednost utvrđena u sudskom postupku i to relativno nedavno. Kako je vrijednost poslužne nekretnine po kojoj je tuženik odlukom suda rješenjem o dosudi i isplatom tog iznosa od 560.000,00 kuna stekao osnov stjecanja vlasništva i time upis toga prava u zemljišne knjige, to je prilikom izračuna iznosa pune naknade tuženiku kao vlasniku poslužne nekretnine uzeta kao osnovica, iznos od 560.000,00 kuna.

 

Kada se iznos od 560.000,00 kuna kao vrijednost predmetne nekretnine podijeli sa ukupnim brojem kvadrata predmetne čestice oznake kčbr. 1223 od 928 m2, dobije se iznos od 603,44 kune kao vrijednost toga zemljišta za 1m2.

 

Kako je nužni prolaz na predmetnoj čestici osnovan u površini od 78,90 m2 (26,30 m x 3m) to umnoženo sa vrijednošću 1m2 od 603,44 kune se dobije iznos od 47.611,41 kuna, kao iznosa pune naknade koju je u smislu odredbe članka 224. stavak 1. ZV-a dužan tužitelj kao vlasnik povlasne nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva platiti tuženiku kao vlasniku poslužne nekretnine.

 

Stoga je osnovana žalba tuženika u dijelu dosuđene visine naknade u iznosu od 47.611,41 kune uz obvezu da tek po isplati toga iznosa tuženiku je ovaj dužan trpjeti uknjižbu navedenog prava služnosti temeljem ove presude u zemljišnim knjigama.

 

Slijedom navedenog valjalo je u dijelu osnovanog nužnog prolaza odbiti žalbu tuženika u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odnosno u odnosu na isplatu iznosa pune naknade vlasniku poslužnog dobra, u smislu odredbe članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a preinačiti presudu na način kako je to razvidno izrekom ove presude.

 

U odnosu na odluku o trošku, a budući je dio tužbenog zahtjeva vezan uz širinu nužnog prolaza dijelom odbijen tužitelju, te preinačena presuda u dijelu naknade za uspostavu nužnog prolaza koji je tužitelj tražio bez iznosa, a ovaj sud ga obvezao na isplatu iznosa od 47.611,41 kune, to ovaj sud smatra da je uspjeh stranka u sporu podjednak, pa je u tom smislu valjalo preinačiti odluku o trošku i odlučiti da svaka od stranaka snosi svoj trošak, sve temeljem osnove iz članka 154. stavak 2. primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, te članka 380. stavak 3. ZPP-a.

 

U Splitu 22. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić