Broj: Gž Zk-424/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Amari Trgo kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj pravnoj stvari pokrenutoj po službenoj dužnosti, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 5. rujna 2014., pod poslovnim brojem Z-1674/14-5, 26. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici od 5. rujna 2014., pod poslovnim brojem Z-1674/14-5.

Obrazloženje

Rješenjem zemljišnoknjižnog referenta Općinskog suda u Koprivnici odbijen je prijedlog Republike Hrvatske radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u Z.U. 3379 k.o. Đ. (E-1), dio jednokatno poslovno stambenog objekta na kojemu nije zasnovano etažno vlasništvo, upisano kao društveno vlasništvo korisnik P. – P. i industrija mesa K., OOUR P. Đ., u neopred. dijelu te Mjesne zajednice Đ. u neopred. dijelu, te (E-2) stan na prvom katu objekta: upis u skici pod brojem 11, koji se sastoji od predsoblja, smočnice, kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka, spavaće sobe, loggie površine 64,26 m2, upisano kao društveno vlasništvo, korisnik P. – P. i industrija mesa K., OOUR P. Đ., u neopredijeljenom dijelu, a koji jednokatni stambeno poslovni objekt je sagrađen na kč.br. 1/11 kuća u mjestu sa 40 čhv. Ovu odluku prvostupanjski sud je radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama na ime RH donio uz obrazloženje da se priložene isprave te dopis P. od 14. studenog 2013. ne odnose na pravo vlasništva na predmetnim nekretninama već samo na posjed nekretnine, a dopis CERP-a od 13. studenog 2013. da se odnosi samo na postupak procjene u pretvorbi društvenog poduzeća P. s.p.o. K., a ne na presumpciju iz članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 31/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 30/10, 17/12, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZV).

Odlučujući o prigovoru protiv rješenja zemljišnoknjižnog referenta zemljišnoknjižni sudac Općinskog suda u Koprivnici odbio je prigovor Republike Hrvatske kao neosnovan i potvrdio rješenje zemljišnoknjižnog referenta 27. prosinca 2013. pod brojem Z-9345/13.

Zemljišnoknjižni sudac je donesenim rješenjem otklonio osnovanost pozivanja Republike Hrvatske na odredbu iz članka 65. stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13) koja zakonska odredba samo definira koja imovina se smatra neprocijenjenom imovinom, a to da su između ostalog građevinska zemljišta, poslovni prostori i društvena poduzeća u postupka pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno ona koja nisu unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, na temelju Zakona o privatizaciji, na kojima su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, otklanjajući zakonsku presumpciju. Zemljišnoknjižni sudac ponavlja da priložene isprave samo govore o posjedu nekretnine u postupku procjene u pretvorbi društvenog poduzeća P. s.p.o. K. Stoga, zemljišnoknjižni sudac potvrđuje zemljišnoknjižno rješenje kojim se odbija prijedlog za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama.

Žalbu protiv rješenja ovog zemljišnoknjižnog suca i to samo u dijelu koji se odnosi na neodređeni omjer etažnog vlasništva E-1, dio jednokatno poslovno stambenog objekta na kojemu nije zasnovano etažno vlasništvo kao društveno vlasništvo, podnosi Republika Hrvatska zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj predlaže da ovaj sud preinači rješenje prvostupanjskog suda, naloži uknjižbu prava vlasništva u korist i na ime Republike Hrvatske na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo E-1 na nekretninama upisanim u Z.U. 3379 k.o. Đ..

Žalba nije osnovana.

Kao što se navodi u rješenju zemljišnoknjižnog referenta kao i zemljišnoknjižnog suca koji je odlučivao o prigovoru žalitelja, nekretnina u neopredijeljenom vlasništvu koja je predmet žalbenog pobijanja, označena E-1 upisana u Z.U. 3379 k.o. Đ., upisana je kao društveno vlasništvo, a nositelj uknjiženog prava korištenja na toj nekretnini na kojoj nije zasnovano etažno vlasništvo jest P. – P. i industrija mesa K., OOUR, P. Đ., za neopredijeljeni udio te Mjesna zajednica Đ. za neopredijeljeni udio.

Istina je da se Republika Hrvatska poziva na odredbu iz članka 65. stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13) prema kojoj se neprocijenjenom imovinom smatra ona koja nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno koja nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, na temelju Zakona o privatizaciji, a na kojima su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Upravo žaliteljica smatra da stavak 3. članka 65. stavak 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH propisuje da imovina u obliku dionica i poslovnih udjela koja nije procijenjena jest vlasništvo Republike Hrvatske.

Ovu zakonsku odredbu na koju se poziva žalitelj valja tumačiti polazeći od toga da su zemljišne knjige javni registri koji uživaju javno povjerenje. Javno povjerenje koje uživaju zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvaci, ispisi i prijepisi iz nje temelje se na činjenici da iza zemljišnih knjiga stoji autoritet javne vlasti (sudovi). Time se osigurava da se zemljišnoknjižni upisi provode u nepristrano i zakonito vođenom sudskom postupku koji omogućuje da se u zemljišnu knjigu provode valjani i potpuni upisi. Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalni postupak koji se vodi po pravilima izvanparničnog postupka i u kojem se ispituje jesu li ispunjene sve pretpostavke za pojedini zemljišnoknjižni upis (načelo zakonitosti). Jedna od temeljnih pretpostavki je postojanje valjane pravne osnove upisa (tabularne isprave). Bez postojanje takve isprave zemljišnoknjižni sud ne smije provesti upis (iznimka je jedino stjecanje na temelju zakona). Štoviše, u slučaju takvog upisa radilo bi se o nezakonitom postupanju nadležnog tijela (suda) sa svim posljedicama koje proizlaze iz takvog postupanja.

ZV u odredbi iz članka 362. stavka 1., na koji se poziva i sud u pobijanoj odluci, stvara zakonsku presumpciju da se smatra vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. Na koji način se dokazuje i osporava ova zakonska presumpcija jeste parnični kontradiktorni postupak koji se provodi pred redovnim sudom u kojem stranka koja tvrdi da bi upis i presumpcija iz članka 362. ZV bila neistinita treba to i dokazati, a druga stranka, u konkretnom slučaju knjižni vlasnik, odnosno onaj koji je knjižni nositelj prava korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu, da ima mogućnost očitovati se o tim tvrdnjama odnosno osporavati ih. Brisanjem prava korištenja odnosno prava vlasništva (članak 362. ZV) samo pozivanjem na odredbu iz članka 65. stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, kako to traži žaliteljica, bilo bi zadiranje u pravo vlasništva i takav postupak bi imao učinak izvlaštenja. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), pak sadrži odredbe za zaštitu stvarnih vlasnika od takvih nevaljanih upisa, a takva zaštita se ostvaruje u samom zemljišnoknjižnom postupku. Tek po okončanju eventualnog postupka, suglasno odredbi iz članka 362. ZV-a, u konkretnom slučaju, zaštitu bi mogla ostvarivati Republika Hrvatska brisovnom tužbom kojom bi tvrdila da je njeno pravo povrijeđeno neistinitom i nevaljanom uknjižbom, zahtijevajući brisanje takve uknjižbe i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije te uknjižbe (članak 129. i pridružujuće odredbe ZZK).

Zbog izloženog žalba se ukazuje bez osnova te je temeljem odredbe iz članka 128. stavka 3. ZZK-a valjalo odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

U Splitu 26. ožujka 2018.