Broj: Gž-2422/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Amare Trgo, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. F. J. P. B., iz Č., 110 00 P. 1, OIB:… zastupanog po punomoćnicima M. K. i G. D., odvjetnicima u Z., i 2. S. L. B., iz Č., 11000 P. 1, OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ž. U. b. d. M., iz R., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u R., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda Rijeci, Stalne službe u Rabu broj P-3466/2016 od 10. kolovoza 2017., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja: 1. F. J. P. B. i 2. S. L. B., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Rijeci, Stalne službe u Rabu broj P-3466/2016 od 10. kolovoza 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku Ž. U. B..D. M. iz R., predati tužiteljima F. J. P. B. iz R. Č., 110 00 P. 1, OIB:… i S. L. B. iz R. Č., 11000 P. 1, OIB:… u posjed nekretnine i to zgradu od 10 m2 i dvorište od 31 m2 u ukupnoj kvadraturi od 41m2, a koje nekretnine predstavljaju dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rabu u zk.ul.2967 k.o. R.-M., kč.br. 30/2 u naravi pašnjak s upisanom površinom od 61m2 a koji dio nekretnine odgovara u cijelosti katastarskoj čestici upisanoj u k.o. R.-M. broj kč.30/2 put kaldanca, zgrada površine 10m2 i dvorište površine 31m2, sveukupne površine 41m2, a koja katastarska čestica je upisana kod Državne geodetske uprave RH, Katastar, ispostava-pododsjek za katastar nekretnina u R., odnosno, koji je dio nekretnina prikazan na skici lica mjesta s približnim mjerilom od 1:125 i označen točkama A-B-I-H-F-G-A na skici lica mjesta kao dio vještačkog nalaza vještaka A. B., mag.inž.geod. i geomatike od 17.srpnja 2012.godine i koja skica lica mjesta čini sastavni dio ove presude, slobodne od stvari i osoba, sve o trošku tuženika u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima prouzročene troškove parničnog postupka.

2. Nalaže se 1. i 2. tužitelju solidarno isplatiti trošak ovog parničnog postupka tuženiku u iznosu od 9.106,25 kn, sa zateznom kamatom koja teče od dana 10.8.2017.godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (članak 29. stavak 2. ZOO-a), u roku od 15 dana, dok se za iznos od 6.231,25 kn zahtjev tuženika za naknadom troška odbija."

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelji: 1. F. J. P. B. i 2. S. L. B. (u daljnjem tekstu: tužitelji), pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11–pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je predaja u posjed nekretnine i to zgrade od 10 m2 i dvorišta od 31 m2 u ukupnoj kvadraturi od 41 m2, a koje nekretnine predstavljaju dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rabu u Z.U. 2967 K.O. R.-M., kč.br. 30/2 u naravi pašnjak s upisanom površinom od 61m2 a koji dio nekretnine odgovara u cijelosti katastarskoj čestici upisanoj u K.O. R.-M. broj kč. 30/2, put kaldanca, zgrada površine 10 m2 i dvorište površine 31 m2, sveukupne površine 41 m2, a koji je dio nekretnina označen točkama A-B-I-H-F-G-A na skici lica mjesta vještačkog nalaza vještaka A. B., mag. inž.geod. i geomatike od 17. srpnja 2012.

 

U postupku nije sporno da su tužitelji zemljišnoknjižni suvlasnici k.č. 30/2 K.O. R.- M. te da su uknjiženi temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. F. B. iz Z. koje je donio javni bilježnik Z. D. iz Z. O.-6957/12. UPP/OS-80/12. od dana 25. rujna 2012., a ona temeljem članka 10. Nagodbe sklopljene između Grada R. i F. B. uz nazočnost Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Crikvenici, od 8. lipnja 2010.

 

Nadalje, nije sporno da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine i to zgrade od 10 m2 i dvorišta od 31 m2 u ukupnoj kvadraturi od 41 m2, a koje nekretnine predstavljaju dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rabu u Z.U. 2967 K.O. R.-M., označene kao kč.br. 30/2 u naravi pašnjak s upisanom površinom od 61m2.

 

Sporno je tuženikovo izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine odnosno ima li tuženik valjani pravni temelj i zakonit način stjecanja te nekretnine.

 

Očevidom na licu mjesta prvostupanjski sud je utvrdio da sporna nekretnina u naravi predstavlja stražnje dvorište Župnog dvora koje je ograđeno kamenim zidom cca 3,5 m visine i do kojeg se dolazi kroz izgrađeni objekt. Iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da je sporni dio nekretnine bio predmet kupoprodaje iz 1896. kada je tuženik kupio nekretninu koja sada predstavlja Župni dvor od dr. G. L. što je utvrđeno uvidom u povijesni zemljišnoknjižni uložak. 

 

Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su se na navedeni  ugovor o kupoprodaji primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ). Prema paragrafu 425. OGZ-a osim titulusa, ugovora kao pravnog temelja bio je potreban i modus stjecanja, a to je predaja i primitak stvari. Tako, prema pravnim pravilima OGZ-a vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen, pa i ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom uz predaju u posjed nekretnina, predstavlja valjani temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim. S obzirom da je tuženik u posjed predmetne nekretnine stupio 1897. godine izvršenjem pravnog posla – ugovora o kupoprodaji koji je u cijelosti realiziran to je njegov posjed bio zakonit u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1461. OGZ-a, pošten u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1463. OGZ-a, te istinit u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1464. OGZ-a. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje da je 1896. započeo teći tridesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću iz pravnog pravila paragrafa 1468. OGZ-a, te da je rok za dosjelost istekao 1928., a da je tuženik i nakon toga do 1941. odnosno sve do sada bio u poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine. Zbog toga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je tuženik u nezakonitom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

Prema odredbi članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

 

Međutim, prema odredbi članka 163. stavka 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

Polazeći od naprijed navedenog, a uzimajući u obzir izvedene dokaze, proizlazi da tuženik ima pravo na posjed odnosno da je vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine stekao dosjelošću. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

 

Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Split, 5. travnja 2018.