Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-1190/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. J. iz B. V., OIB: …, 2. D. S. pok. F., B. V., OIB: … i 3. J. M. iz Z., OIB: …, zastupani po punomoćniku S. P. L., odvjetniku u M., protiv tuženika Z. B. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima I. M. i B. B., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu I. M. B. B. iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj 71 P-5816/16 od 31. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2018.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja 1. V. J., 2. D. S. i 3. J. M. i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2. i 3., kao i u dijelu po točkom III. izreke kojim su tužitelji 1. V. J. i 2. D. S. obvezani naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.
II. Preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice 3. J. M. te u dijelu odluke o troškovima postupka kojom tužiteljica 3. J. M. nije obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak (zajedno sa tužiteljima 1. i 2.) i u tom dijelu sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice J. M. radi utvrđenja da je ista suvlasnica za 1/8 dijela čest. zem. 5510/1 ZU 2962 KO B. B. V. te radi obvezivanja tuženika da trpi da tužiteljica J. M. po pravomoćnosti i na temelju ove presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini za 1/8 dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od petnaest dana.
2. Dužna je tužiteljica J. M., (zajedno sa tužiteljima 1. V. J. i 2. D. S.) u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.420,60 kuna te tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kuna.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice 3. J. M. dok su tužbeni zahtjevi tužitelja 1. V. J. i 2. D. S. u cijelosti odbijeni kao neosnovani te je presuđeno kako slijedi:
"I/Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, koji u prihvaćenom dijelu glasi:
„Utvrđuje se da je na čest. zem. 551/01 ZU 2962 KO B. B. V. tužiteljica pod 3/ J. M., OIB: …, suvlasnica za 1/8 dijela, pa je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica pod 3/, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, zatraži i ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu svog prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u dijelu od 1/8 uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II/ Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, u odnosu na tužitelja pod 1/ V. J., pod 2/ D. S. pok. F. i pod 3/ J. M. koji glasi:
„Utvrđuje se da je na čest. zem. 5510/1 ZU 262 KO B. B. V., tužitelj pod 1/ V. J. suvlasnik za ½ dijela, tužitelj pod 2/ D. S. pok. F. za ¼ dijela i tužiteljica pod 3/ J. M. za 1/8 dijela (razlika od zatražene ¼ do dosuđene 1/8 dijela), pa je tuženik dužan trpjeti da tužitelji pod 1, 2 i 3/ temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti zatraže i ishode u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva u navedenim dijelovima,uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.“
III/ Tužitelji pod 1 i 2/ su dužni tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 14.420,60 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
Tužitelji se žale i presudu pobijaju, kako iz sadržaja njihove žalbe proizlazi, u dijelu kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje:ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvate tužbeni zahtjevi, podredno, da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik se žali protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice 3. J. M. i presudu u tom dijelu pobija također zbog svih žalbenih razloga, predlažući u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice 3. u cijelosti, a tužiteljicu 3. obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno, ukinuti i u pobijanom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, osporio osnovanost žalbenih razloga, te predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i u odbijajućem dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi.
Žalba tužitelja nije osnovana.
Žalba tuženika je osnovana.
U ovome stadiju postupka (koji je započeo tužbom od 21. studenog 2000., točnije, prije više od sedamnaest godina), predmet odlučivanja je osnovanost tužbenih zahtjeva tužitelja 1. V. J. iz B. V., 2. D. S. iz B. V. i 3. J. M. iz Z., protiv tuženika Z. B. iz S., radi utvrđenja da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 5510/1 ZU 2962 K.O. B. B. V. i to tužitelj 1. V. J. za ½ dijela, a tužitelj 2. D. S. i tužiteljica 3. J. M. za po ¼ dijela, kao i zahtjev tužitelja radi uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnu knjigu, što je tuženik dužan trpjeti.
Temeljem rezultata provedenog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je nekretnina označena kao čest. zem. 5510/1 ZU 2962 KO. B. B. V. zemljišnoknjižno vlasništvo tuženika Z. B., a uknjižba na ime tuženika da je izvršena na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika (tuženika 2. u ranijem tijeku ovoga postupka) P. P. R. kao prodavatelja i tuženika kao kupca, datiranog s datumom 29. rujna 1994., a ovjerenog u potpisu prodavatelja kod javnog bilježnika u M., A. P. pod brojem Ov-1184/96 od 26. ožujka 1996., o čemu je odlučeno rješenjem Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Z-239/96 od 5. rujna 2000.,
-da je pravni prednik tuženika P. P. R. utvrđen isključivim vlasnikom predmetne nekretnine pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-504/91 od 22. studenog 1991., temeljem koje je kao zemljišnoknjižne isprave (uz Rješenje o prestanku duševnog vlasništva od 12. rujna 1991.), ishodio uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama za KO. B. B. V., uz istodobno brisanje toga prava s imena ranijih zemljišnoknjižnih vlasnika (za koje tužitelji tvrde da su njihovi pravni prednici),
-da su kao tuženici u predmetu Općinskog suda u Makarskoj koji se vodio pod poslovnim brojem P-504/91 (u kojem je donesena pravomoćna presuda koja je poslužila kao osnova uknjižbe predmetne nekretnine na ime P. P. R.) sudjelovali, među ostalim, pravna prednica tužitelja 1. V. J., R. S., te pravna prednica tužitelja 2. D. S., A. S. rođena C., koje se nisu usprotivile niti su osporile osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja u tom postupku, a niti su navele da bi predmetnu nekretninu, kako tužitelji pod 1. i 2. tvrde, ranije darovale ovim tužiteljima,
-da se tužiteljica 3. J. M. legitimira u ovom postupku kao nasljednica i pravna slijednica S. i M. S. (njezinih oca i majke), da je u odnosu na S. S. rješenjem Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-504/91 dopušteno ponavljanje postupka i u odnosu na njega ukinuta prvostupanjska presuda te da je presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 1P-474/10 od 6. rujna 2010. tužbeni zahtjev tužitelja P. R. (P.) u odnosu na tuženicu J. M. kao pravnu slijednicu S. S. pok. M. odbijen kao neosnovan i to za 1/8 dijela čest. zem. 5510/1 ZU 942 K.O. B. B. V., a navedena presuda postala je pravomoćna 18. travnja 2011.,
-da je u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji ovjerenog 26. ožujka 1996., sklopljenog između P. P. R. i tuženika, kao i u vrijeme donošenja rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Z-2239/96 od 5. rujna 2000. u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik predmetne čest. zem. 5510/1 ZU 2962 K.O. B. B. V. bio upisan pravni prednik tuženika P. P.. R.
U ranijem tijeku ovoga postupka, pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-875/00 od 3. lipnja 2003. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika P. P. R. te je utvrđeno da su tužitelji V. J., D. S. i M. S. udova S., pravna prednica tužiteljice J. M., vlasnici (tužitelj V. J. za ½ dijela, a tužitelji D. S. i M. S. za ½ dijela) materijalno određenog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5510/1 KO. B. B. V. površine 477m2, prikazanog na skici lica mjesta od 27. veljače 2003. (koja je sastavni dio navedene presude) i omeđenog linijama koje se protežu slovima A-B-C-D-A, pa je tuženik P. P. R. obvezan trpjeti uknjižbu prava (su)vlasništva na ime označenih tužitelja opisanog materijalnog dijela nekretnine na ime tužitelja, temeljem presude na temelju priznanja i prijavnog lista kojeg će ishoditi u postupku parcelacije pred nadležnim uredom za katastar.
Prvostupanjski sud je istaknute zahtjeve tužitelja V. J. i D. S. protiv tuženika Z. B., radi utvrđenja da su suvlasnici (cijele) nekretnine označene kao čest. zem. 5510/1 ZU 2962 KO. B. B. V., te radi uknjižbe navedene nekretnine na njihova imena u određenim suvlasničkim dijelovima odbio kao neosnovane jer je smatrao utvrđenim da tužitelji V. J. i D. S. nisu dokazali valjanu pravnu osnovu stjecanja (su)vlasništva predmetnih nekretnina u smislu odredaba članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), u odnosu na tuženika Z. B., točnije, da nisu dokazali da su (su)vlasništvo predmetne nekretnine stekli temeljem pravnog posla sklopljenog s R. S., odnosno, A. S. rođenom C. koje su kao tuženice sudjelovale u postupku Općinskog suda Makarskoj poslovni broj P-504/91 i u kojem je donesena pravomoćna presuda temeljem koje je uknjiženo pravo vlasništva, među ostalim, i predmetne nekretnine (za cijelo) na ime P. P. R., pravnog prednika tuženika.
Tužbeni zahtjev tužiteljice J. M. radi utvrđenja prava suvlasništva predmetne nekretnine u suvlasničkom dijelu od 1/8 dijela te ovlaštenja na uknjižbu u tom suvlasničkom dijelu, prvostupanjski sud je prihvatio ocjenjujući da je ista pravo suvlasništva u suvlasničkom dijelu od 1/8 stekla nasljeđivanjem iza pok. oca S. S. koji je bio zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine označene kao čest. zem. 5510/1 KO. B. B. V. upravo za 1/8 dijela.
Neosnovano tužitelji 1. i 2. u izjavljenoj žalbi osporavaju zakonitost pobijane presude u dijelu kojim su odbijeni kao neosnovani njihovi tužbeni zahtjevi, jednako kao i tužiteljica pod 3. u odbijajućem dijelu njezinog tužbenog zahtjeva.
Već u činjeničnom supstratu svoje tužbe te tijekom prvostupanjskog postupka, tužitelji su tvrdili da je između ranijih zemljišnoknjižnih vlasnika nekretnine označene kao čest. zem. 5510/1 KO. B. B. V., koja je predmet postupka, izvršena materijalna dioba te nekretnine, točnije, da je provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice na način što je, prema tvrdnjama tužitelja, izvršenom materijalnom diobom pravnom predniku tuženika P. P. R. na ime njegovog suvlasničkog dijela pripao u vlasništvo sjeverozapadni dio navedene nekretnine u površini od 100m2, a pravnim prednicima tužitelja na ime njihovih suvlasničkih dijelova preostali jugoistočni dio navedene nekretnine.
Štoviše, tužitelji su u priloženoj skici katastra zemljišta prikazali materijalno određeni dio navedene nekretnine za kojeg su tvrdili da je diobom pripao njihovim pravnim prednicima u isključivo vlasništvo (obojen zelenom bojom), odnosno, materijalno određeni dio koji je pripao u vlasništvo P. P. R. (obojen žutom bojom, list 7 spisa), a pravomoćnom presudom na temelju priznanja donesenom u ranijem stadiju postupka, tužitelji su u odnosu na tuženika P. P. R. utvrđeni (su)vlasnicima upravo materijalno određenog dijela predmetne nekretnine za kojeg su i tvrdili da je njihovo suvlasništvo.
U tom kontekstu, tužitelji ne mogu osnovano u odnosu na tuženika Z. B., koji je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju pravnog posla sklopljenog s P. P. R., zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva cijele nekretnine označene kao čest. zem. 5510/1 KO. B. B. V., koja je predmet spora, jer je nedvojbeno, kako i sami tvrde, suvlasnička zajednica između ranijih suvlasnika razvrgnuta.
Naime, razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina, geometrijski, (materijalno) odijeljeni dio faktično je individualiziran te isti više ni u kom slučaju ne može predstavljati suvlasnički dio nekretnine iz koje je nastao (individualiziran).
Razvrgnućem je suvlasništvo prestalo, a raniji suvlasnici stekli su vlasništvo geometrijski određenih dijelova koji faktično već predstavljaju pojedinačno određene stvari – species, neovisno o tome je li prethodno parcelacija provedena i potvrđena od nadležnog ureda za katastar (članak 5. stavak 1. ZV-a).
Osim toga, tuženik se tijekom postupka pozivao i na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige jer je postupajući u dobroj vjeri upisao svoje knjižno pravo obrazlažući da ni u trenutku sklapanja pravnog posla s ranijim zemljišnoknjižnim vlasnikom P. P. R., a ni u trenutku ovjere sklopljenog ugovora pa ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljnog razloga posumnjati u to da je predmetna nekretnina doista vlasništvo upravo P. P. R., koji je bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik i s kojim je sklopio pravno valjani ugovor o prodaji (članak 122. ZV-a, članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine", broj, 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje: ZZK, prihvaćeno pravno načelo temeljem odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine", broj, 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO).
O navedenoj relevantnoj okolnosti, o kojoj, uz ostale odlučne činjenice, ovisi osnovanost istaknutih zahtjeva tužitelja, pobijana presuda ne sadrži razloge, radi čega ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
U smislu odredaba članka 122. stavka 1. ZV-a, koji je bio na snazi i primjenjivao se u vrijeme donošenja rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Z-239/96 od 5. rujna 2000., kojim je dozvoljena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika, postoji zakonska presumpcija da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, radi čega je propisana pravna zaštita onoga koji je pravo stekao pouzdavajući se u potpunost i istinitost onoga što je upisano u zemljišnim knjigama.
U konkretnom slučaju, pravni prednik tuženika P. P. R. u trenutku kada je tuženik s istim sklopio ugovor o prodaji (koji je predstavljao zemljišnoknjižnu ispravu temeljem koje je uknjižba prava vlasništva sporne nekretnine dopuštena i provedena na ime tuženika), kao i u trenutku kada je navedeni ugovor ovjeren u potpisu prodavatelja tj. u trenutku kada je tuženik zahtijevao zemljišnoknjižni upis uknjižbe prava vlasništva, nedvojbeno je (što tijekom prvostupanjskog postupka između stranaka i nije bilo sporno) bio upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine, a u provedenom postupku nije utvrđena bilo koja okolnost koja bi ukazivala na postojanje sumnje u istinitost upisa, odnosno, u to da je predmetna nekretnina doista vlasništvo pravnog prednik tuženika.
Sukladno odredbama članka 33. ZOVO-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pravnog posla koji predstavlja osnovu (titulus) stjecanja vlasništva predmetne nekretnine od strane tuženika (koji se primjenjuje temeljem odredaba članka 388. stavka 2. ZV-a), vlasništvo na nekretninama stjecalo se na temelju pravnoga posla upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom, time da upis ima pravni učinak od trenutka kada je prijedlog za upis predan zemljišnoknjižnom sudu jer je tim trenutkom i stečeno pravo vlasništva (ukoliko je upis dozvoljen).
I u okolnostima primjene odredaba ZOVO-a, savjesni stjecatelj nekretnine, koji je svoje pravo upisao u zemljišnu knjigu (modus aqirendi), uz uvjet da je osnova stjecanja valjani pravni posao – iustus titulus, uživao je pravnu zaštitu upravo primjenom načela savjesnosti i poštenja te načela zabrane zlouporabe prava.
Tužitelji tijekom postupka nisu doveli u pitanje savjesnost tuženika kao bona fide stjecatelja koji je postupajući u dobroj vjeri u zemljišnoj knjizi za KO B. B. V. ishodio uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, na temelju valjanog pravnog posla sklopljenog s zemljišnoknjižnim vlasnikom.
S tim u svezi, iz naprijed navedenih razloga, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice J. M. radi utvrđenja da je imenovana tužiteljica suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 5510/1 KO B. V. za 1/8 dijela te radi uknjižbe prava vlasništva sporne nekretnine u označenom suvlasničkom dijelu u zemljišne knjige na njezino ime, na što s pravom u žalbi upozorava tuženik.
Naime, pravilnom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, osobito iskaza saslušanih stranaka, može se razumjeti da je pravni prednik tuženika P. P. R. jamčio tuženiku da je isključivi vlasnik (među ostalim) sporne nekretnine koja je navedena u ugovoru o prodaji kojeg su sklopili, a iz zemljišne knjige nije proizlazilo da je ta nekretnina opterećena pravima trećih osoba.
U tom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno iskaz pravnog prednika tuženika P. P. R. ocijenio suprotnim rezultatima postupka i ostalim izvedenim dokazima iz kojih je izveo pravilan zaključak da je upravo P. P. R., raspolažući predmetnom nekretninom kao vlasnik, sklopio ugovor o prodaji s tuženikom, nakon što je prethodno proveo parnični postupak protiv ranije upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika radi utvrđenja prava vlasništva (između ostalih) predmetne nekretnine te zemljišnoknjižni postupak radi uknjižbe te nekretnine na svoje ime.
Suprotno tome, činjenica što je (uz ostale kupce) tužitelj V. J. sklopio ugovor o prodaji upravo sporne nekretnine dana 12. studenog 1997. s ranijom zemljišnoknjižnom vlasnicom R. S. (dakle, u vrijeme kada je predmetna nekretnina već bila upisana kao zemljišnoknjižno vlasništvo P. P. R., a nakon što je tuženik zatražio uknjižbu iste nekretnine na svoje ime), dovodi u pitanje njegovu savjesnost, a i protivna je tvrdnji ovog tužitelja da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem ugovora o darovanju iz 1985. godine, odnosno iz 1989. godine, kojim mu je predmetnu nekretninu navodno darovala R. S. od kada navodno istu koristi i posjeduje, posebno, kada se ima u vidu da je spomenutim ugovorom o prodaji prodavateljica R. S. ovlastila kupce da stupe u posjed prodane nekretnine danom potpisa toga ugovora, što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
Žalbenim prigovorima tužitelja nije dovedena u pitanje niti pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da su spornu nekretninu (u materijalno određenom dijelu za kojeg su tvrdili da im pripada) tužitelji počeli obrađivati tek nakon sklapanja naprijed navedenog ugovora o prodaji, što je sukladno i podudarno kazivanju pravnog prednika tuženika P. P. R. koji je ustvrdio da je predmetna nekretnina bila neobrađena, a što svakako predstavlja pravno značajnu činjenicu kod ocjene savjesnosti stranaka u okolnostima pozivanja tužitelja na faktični posjed sporne nekretnine i u ranijem razdoblju.
Iz istih gore obrazloženih razloga, nisu ostvareni niti preostali žalbeni prigovori tužitelja protiv odbijajućeg dijela presude.
Na žalbene razloge vezane za (ne)postupanje tuženika u dobroj vjeri, valja odgovoriti kako zaštita povjerenja u zemljišne knjige upućuje na pravnu zaštitu valjanog stjecanja vlasništva treće osobe koja je pravo stekla pouzdavajući se u potpunost i istinitost onoga što je pisalo u zemljišnoj knjizi.
Tužitelji tijekom prvostupanjskog postupka (a ni u žalbi) nisu dokazali da je tuženik pri stjecanju predmetne nekretnine propustio redovitu i uobičajenu dužnu pažnju koju je kod takvog pravnog posla (sklopljenog ugovora o prodaji) trebao imati, kojom bi mogao utvrditi navodnu nevaljanost zemljišnoknjižnog upisa tuženika, osobito, u konkretnoj situaciji kada niti iz glavne knjige niti iz zbirke isprava ništa nije upućivalo na navodi nesklad između zemljišnoknjižnog i izvanknjižnog stanja. Ovo tim više, u okolnostima kada je zemljišnoknjižni upis dopušten i proveden na temelju pravomoćne odluke suda koja niti naknadno (što proizlazi iz sadržaja spisa predmeta i utvrđenja prvostupanjskog suda) u dijelu koji se odnosi na sve tuženike osim J. M. (tužiteljice 3. u ovom postupku), nije izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.
Prema pravnom stajalištu ovoga suda, kod utvrđenja zemljišnoknjižnog vlasništva pravnog prednika tuženika provedenog na temelju pravomoćne sudske odluke, budući da stanje zemljišne knjige (kako glavne knjige tako i zbirke isprava) ničim nije upućivalo na postojanje bilo kakvih prava trećih osoba u odnosu na tu nekretninu, kao niti na eventualni nesklad sa izvanknjižnim stanjem, (a uvažavajući i utvrđenja o neobrađenosti nekretnine) tuženik nije bio dužan provjeravati i utvrđivati izvanknjižno stanje i posjed, kako to neutemeljeno u žalbi tvrde tužitelji.
Tužitelji ne mogu osnovano u ovom postupku dovoditi u pitanje zakonitost i pravilnost pravomoćne presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-504/91, radi čega pozivanje tužitelja u žalbi na fizičko i mentalno zdravlje pravnih prednica tužitelja 1. i 2. R. S. i A. S. u vrijeme vođenja toga postupka, ne može predstavljati osnovane žalbene prigovore.
Stoga, temeljem odredaba članka 373.a ZPP-a u svezi s odredbama članka 368. stavaka 1. ZPP-a, kako je o svim odlučnim činjenicama zaključeno temeljem utvrđenja prvostupanjskog suda te na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu predmeta, unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu pod točkom II. izreke kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao i dijelu pod točkom III. izreke kojom su tužitelji V. J. i D. S. obvezani naknaditi parnični trošak tuženiku, dok je pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev tužiteljice 3. J. M. valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan, kako je naprijed obrazloženo te uvažavanjem žalbe tuženika prvostupanjsku presudu preinačiti u dijelu pod točkom I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev imenovane tužiteljice, temeljem odredaba članka 373. točke 3. ZPP-a i primjenom odredaba članka 373.a ZPP-a.
Konačno, sukladno odredbama članka 166. stavka 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka i obvezati tužiteljicu 3. J. M. da tuženiku zajedno sa tužiteljima 1. i 2. naknadi parnični trošak u iznosu od 14.420,60 kuna, kao i da tuženiku, suviše, naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kuna.
Naime, tuženik je uspio u parnici u potpunosti i u odnosu na tužiteljicu 3. J. M., jednako kao i odnosu na tužitelje 1. V. J. i 2. D. S., pa je tužiteljici 3. temeljem odredaba članka 154. stavka 1. u svezi s odredbama članka 155. stavka 1. ZPP-a, naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka zajedno s tužiteljima 1. i 2. za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka, čiju je visinu prvostupanjski sud utvrdio pravilno primjenjujući odredbe Tarifnog broja 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj, 142/12, 103/14 i 118/14).
Osim toga, kako je tuženik uspio u žalbenom postupku u žalbi protiv dosuđujućeg dijela presude (kojim je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice 3. J. M.) tužiteljica 3. dužna je tuženiku naknaditi i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kuna.
U kontekstu izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 23. travnja 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.