Broj: Kž 592/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenice S. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Kv I-12/2016-5 od 30. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 13. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba osuđenice S. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, primjenom čl. 498. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – u nastavku: ZKP/08), odbijen je zahtjev osuđenice S. C. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, koji je ona podnijela na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

Istim je rješenjem, primjenom čl. 506. st. 1. ZKP/08, odbačen zahtjev osuđenice S. C. za obnovu kaznenog postupka, koji je podnijela na temelju čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

              Protiv tog rješenja žalbu je, osobno, podnijela osuđenica S. C., u kojoj „ ... ponovno izražava svoje nezadovoljstvo i žaljenje ...“, bez navođenja žalbenih osnova.

              Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba je neosnovana.

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 30. listopada 2009. br. K-15/03 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 2014. br I Kž 159/10, S. C. je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 i osuđena na kaznu zavora u trajanju jedne godine.

              Pravilno je prvostupanjski sud, na temelju čl. 498. st. 5. ZKP/08, odbio zahtjev osuđenice S. C. za preinačenje ove pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, koji je ona podnijela na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

Okolnost što je osuđenici odstranjena štitnjača, pa mora primati uravnoteženu hormonalnu terapiju, odnosno postojanje takvih zdravstvenih tegoba koje se mogu uredno sanirati odgovarajućom medicinskom terapijom, nemaju svojstvo okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a koje bi očito dovele do još blaže osude. Kao što je već navedeno, osuđenici je odmjerena kazna zatvora u trajanju jedne godine, što je zakonom propisana minimalna kazna za odnosno kazneno djelo, a za eventualne zdravstvene tegobe je osiguran medicinski tretman unutar zatvorskog sustava.

Pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 506. st. 1. ZKP/08, odbacio zahtjev osuđenice S. C. za obnovu kaznenog postupka, koji je ona podnijela na osnovu čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, jer izložene činjenice i dokazi, očito, nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.

Nije u pravu žaliteljica kada iznosi paušalnu tvrdnju da je u citiranoj pravomoćnoj presudi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno, kao novu činjenicu, iznosi kako u trenutku donošenja pravomoćne presude Vrhovni sud Republike Hrvatske „ ... nije imao spoznaju da je obveza obrta H. u cijelosti izmirena parničnim postupkom ... „.

Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako iz obrazloženja pravomoćne presude kojom je S. C. proglašena krivom i osuđena, jasno proizlazi na temelju kojih je sve odlučnih činjenica i dokaza utvrđena njena krivnja. S obzirom da je utvrđeno i postojanje protupravno pribavljene imovinske koristi, to je ona morala biti i oduzeta jer imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom nitko ne može zadržati.

Pravilno je, stoga, prvostupanjski odbacio zahtjev osuđenice, jer ni oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, niti „ ... parničnim postupkom ... “ ostvareno  namirenje nastale štete, očito nisu prikladne okolnosti na temelju kojih bi se mogla dopustiti obnova.

              S obzirom da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 13. prosinca 2016.