Broj: Kž 419/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. Š., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 30. studenoga 2016. broj K-53/11-372, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog K. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi K. Š. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 52. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. Š. osobno i po branitelju, odvjetniku A. Š., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da „Vrhovni sud RH uvaži ovu žalbu.“.

Žalba nije osnovana.

Iako optuženik u žalbi ne navodi žalbenu osnovu, iz sadržaja proizlazi da  žalbenim navodima isključivo upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tražeći preocjenu utvrđenih okolnosti, smatrajući da iste, nakon donošenja nepravomoćne presude, ne opravdavaju postojanje opasnosti od bijega optuženog K. Š.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog K. Š. i nakon izricanja nepravomoćne presude postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a za svoju odluku dao je valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Isto tako, ovaj sud je, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., ispitao pobijano rješenje i pri tome nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako je prvostupanjski sud, a suprotno optuženikovom žalbenom navodu da nema onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od njegovog bijega, pravilno zaključio da optuženi K. Š. neopravdano nije dolazio na rasprave na koje je uredno pozivan, a isto tako su ostali bezuspješni pokušaji da se njegova prisutnost osigura blažim mjerama osiguranja prisutnosti optuženika u postupku. Njegova prisutnost u postupku osigurana je tek realizacijom europskog uhidbenog naloga, a na temelju kojeg je optuženik predan Republici Hrvatskoj 27. lipnja 2016.

Kada se navedeno dovede u vezu s time da je optuženi K. Š. nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, onda sve te okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i na taj način ponovno postati nedostupan pravosudnim tijelima, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju opetovanim žalbenim navodima optuženika o tome da je razlog njegovih izostanaka s rasprava bilo njegovo zdravstveno stanje, budući da iz rezultata vještačenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je optuženik, uz redovito uzimanje propisane terapije, bio zdravstveno sposoban prisustvovati raspravama i pratiti tijek istih. Dakle, zdravstveni razlozi optuženika nisu bili razlog optuženikovih izostanaka s rasprava, pa pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju time što je tijekom istražnog zatvora bio smješten u bolnicu za osobe lišene slobode, a to pogotovo što je smještaj u bolnicu uslijedio nakon optuženikovog prestanka uzimanja hrane.

U odnosu na žalbeni prigovor da je iznos jamstva previsoko određen, prema odredbi članka 105. stavka 1. ZKP/08. visina jamstva se može izmijeniti ako to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti, a optuženik ne navodi o kojim okolnostima bi se radilo. Stoga, uzimajući u obzir značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv optuženika i nakon izricanja nepravomoćne presude i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. prosinca 2016.