Broj: Kž 296/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. G., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 17. ožujka 2016. broj K-41/14-109, u sjednici održanoj 21. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi J. G., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje – opisano u članku 153. stavku 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 153. stavku 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena L. Š. (ranije P.) upućena je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, a na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci te nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Optuženik je podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je optuženi J. G. počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11 na štetu L. Š. (ranije P.).

 

Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao povjerovati iskazu oštećene L. Š. (ranije P.) i to u onom dijelu koji se tiče samog kaznenog djela jer je u tom dijelu oštećenica iskazivala jasno, određeno i okolnosno. Nadalje ističe da svjedokinja M. K., baka oštećenice, potvrđuje iskaz oštećenice da je oštećenica nakon događaja utrčala uplakana, mokra i bosa u njezin stan i rekla joj da ju je silovao optuženik. Žalitelj ističe da je oštećenica također rekla G. i B. A. da ju je silovao optuženik, a G. A. je i predložila da pozove optuženika u njezinu kuću kako bi ga tamo dočekali policijski službenici. Na kraju žalitelj ističe da je neživotno i neuvjerljivo da bi oštećenica prijavila optuženika za kazneno djelo silovanja da se to doista nije dogodilo i da je nemoguće da bi oštećenica, s obzirom na osobine njezine ličnosti, iskonstruirala cijeli događaj, a činjenica da je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.000,00 kuna ukazuje na to da nije htjela napakostiti optuženiku inače bi tražila znatno veći iznos. Stoga žalitelj smatra da bi prvostupanjski sud, da je objektivno cijenio prethodne okolnosti, došao do zaključka suprotnog od onog do kojeg je došao.

 

Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da je iskaz oštećene L. Š. (ranije P.) bio toliko nedosljedan da se na takvom iskazu nije moglo sa sigurnošću utvrditi što se točno inkriminirane večeri dogodilo.

 

Naime, oštećenica je prvo tvrdila da nikad prije, a niti inkriminirane večeri s optuženikom nije imala dobrovoljne spolne odnose. Isto je tvrdila i nakon što su joj na raspravi 10. studenog 2015. (zapisnik, list 238. spisa) predočene SMS poruke koje svojim sadržajem upućuju na postojanje dobrovoljnih spolnih odnosa između nje i optuženika, a za koje SMS poruke je oštećenica potvrdila da ih je poslala optuženiku. Štoviše, i nakon što su oštećenici predočene SMS poruke, oštećenica je i nadalje poricala dobrovoljne spolne odnose s optuženikom navodeći „u to se kunem svojom bebicom, koja je sad stara 4 mjeseca.“, da bi tijekom psihijatrijsko-psihologijskog ispitivanja obavljenog u Klinici za ... (list 281. do 284. spisa) oštećenica izjavila da je imala dobrovoljne spolne odnose s optuženikom, pa je i opisala kako su iste dogovarali i kako se optuženik ponašao tijekom spolnih odnosa.

 

Nadalje, oštećenica je poricala da je za spolne odnose s optuženikom tražila novac usprkos SMS porukama sadržaja „prvo nakit, onda jebačina“, „idem do tvog prijatelja, prvo novce daj, onda seks“, „prvo idemo na bankomat, uzmemo, odma ti dam, laka računica“, te je tijekom jednog od psihijatrijsko-psihologijskih ispitivanja navela da je, nakon što joj je optuženik za spolni odnos ponudio novac, prvo odbila, a potom ipak pristala i rekla optuženiku „zašto ne“. Da je pristala upustiti se u spolne odnose za novac s optuženikom potvrđuje i iskaz svjedokinje G. A. koja svjedoči o tome da joj je oštećenica rekla da „njezina ona stvar nije besplatna.“.

 

U odnosu na žalbeni navod žalitelja da prvostupanjski sud nije cijenio da svjedoci G. i Branislav Aćimović nastoje na neki način obezvrijediti iskaz oštećenice iskazujući da je oštećenica prilikom odlaska iz njihove kuće, prije inkriminiranog događaja, bila pijana kao i optuženik, a da je uvidom u zapisnik o ispitivanju alkohola u organizmu oštećenice kod nje utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg, potrebno je istaknuti da svjedoci G. i B. A. nisu ti koji nastoje obezvrijediti iskaz oštećenice jer za to nemaju motiv. Svoj iskaz je obezvrijedila i to kako njegovim mijenjanjem tako i lažnim iskazivanjem sama oštećenica. Tako je oštećenica sama iskazivala o tome da je dana kada se zbio inkriminirajući događaj s optuženikom bila u R. c.-u“ gdje je naručila „blacky colu“, a optuženik je pio pivo i bio dosta pijan, pa je oštećenica tvrdila i da je osjetila čudan okus „blacky cole“ te popila vrlo malo tog pića i ostavila ga. Tvrdila je i da joj je konobarica po imenu V., kojoj ne zna prezime, rekla da joj je kritične zgode optuženik, dok je otišla u toalet, nešto stavio u piće. No isto tako je iskazivala o tome da je rekla optuženiku da piće ima čudan okus, nakon čega je i on probao to piće. Dakle, ako su oboje popili malo tog pića, a oštećenica je tvrdila da se loše osjećala, onda se i optuženik trebao loše osjećati pogotovo ako je bio dosta pijan, kako je tvrdila oštećenica. Iz navedenog proizlazi da je oštećenica takvim iskazivanjem nastojala opravdati svoje postupanje inkriminirane večeri.

 

U odnosu na žalbene navode žalitelja da je neživotno i neuvjerljivo da bi oštećenica prijavila optuženika za kazneno djelo silovanja, a da se to stvarno nije dogodilo, potrebno je istaknuti da je tijekom psihijatrijsko-psihologijskog ispitivanja oštećenica navela da joj je baka „rekla da ga prijavi.“.

 

U odnosu na imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.000,00 kuna potrebno je ukazati da je optuženik od prvog iznošenja obrane tvrdio da je oštećenici poslije svakog spolnog odnosa davao od 100,00 do 200,00 kuna, ali tom prilikom ga je oštećenica tražila 1.500,00 kuna. Imajući na umu nedosljednost iskaza oštećenice u pogledu dobrovoljnosti spolnih odnosa s optuženikom i traženja novca za spolne odnose te dovodeći iskaz oštećenice u vezu s obranom optuženika da ga je i taj put tražila novac i to 1.500,00 kuna, ne može se sa sigurnošću isključiti da se upravo to i dogodilo inkriminirane večeri. Na to upućuje i postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 kuna, a u odnosu na navod žalitelja da bi oštećenica postavila imovinskopravni zahtjev u puno većem iznosu da mu je željela napakostiti, potrebno je istaknuti, da novčani iznos od 2.000,00 kuna za oštećenicu, a s obzirom na njezine imovinske prilike o kojima je sama iskazivala, predstavlja znatan iznos.

Slijedom izloženog, državni odvjetnik navodima svoje žalbe nije s uspjehom doveo u sumnju pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, zbog čega i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je silovanje oštećenice od strane optuženika ostalo na razini sumnje u kojoj situaciji je sud, sukladno članku 3. stavku 2. ZKP/08, tu dvojbu razriješio na način koji je za optuženika povoljniji te ga primjenom načela „in dubio pro reo“ oslobodio od optužbe.

 

Kako navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. prosinca 2016.