Broj: Kž 427/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 2. svibnja 2016. broj K-22/15-62, ispravljene rješenjem od 2. studenog 2016., u sjednici održanoj 21. prosinca 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Na temelju članka 484. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) produljuje se istražni zatvor protiv optuženog S. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Obrazloženje

 

Na sjednici drugostupanjskog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske razmatrane su žalbe državnog odvjetnika i optuženika, podnesene protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 2. svibnja 2016. broj K-22/15-62, ispravljene rješenjem od 2. studenog 2016., te je u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, pobijana presuda ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Budući da se optuženi S. M. nalazi u istražnom zatvoru, vijeće je po službenoj dužnosti ispitalo postoje li i dalje razlozi za istražni zatvor, sukladno članku 484. stavku 3. ZKP/08.

 

              Ovaj sud ocjenjuje da je istražni zatvor protiv optuženika i dalje neophodan iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer se relevantne okolnosti u međuvremenu nisu izmijenile.

 

Naime, optuženom S. M. se potvrđenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-1/2015 od 16. lipnja 2015. stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11.

 

One osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da će optuženi S. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti isto ili slično kazneno djelo u prvom redu proizlaze iz načina počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a koje karakterizira visok stupanj kriminalne volje. K tome, optuženik je, kako bi se moglo zaključiti iz pojedinih dokaza, nakon počinjenja terećenog mu kaznenog djela, držeći u ruci metalnu šipku, došao i do vrata kuće žrtve J. P. tražeći D. P., a na što mu je J. P. rekla da ne zna gdje je D., pa je optuženik napustio dvorište i potom, prolazeći pored žrtve koja je ležala na podu, još jednom istog udario metalnom cijevi po glavi.

 

Uz navedeno, potrebno je uzeti u obzir i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika iz kojih proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv bio u stanju razdraženosti (stenički afekt) bez stanja prepasti, a koje stanje proizlazi iz strukture ličnosti optuženika (nizak prag tolerancije na frustracije, emocionalna labilnost, impulzivnost, agresivnost) i pripitosti (1,35 g/kg alkohola), ali sveukupno uzevši, ono nije bilo takvog stupnja da bi bitno umanjilo njegovu sposobnost shvaćanja situacije niti je bitno umanjilo njegovu sposobnost upravljanja svojim postupcima.

 

Stoga, uzimajući u obzir značaj prethodno izloženih okolnosti počinjenja djela, kao i osobine ličnosti optuženika koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. je u odnosu na optuženog S. M. i nadalje nužna, a ista se svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

 

              Isto tako, vodeći računa o načelu razmjernosti, a imajući u vidu težinu inkriminiranog kaznenog djela, visinu kazne koja se u postupku može očekivati te potrebe trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. za sada nije dovedeno u pitanje.

 

              Slijedom navedenog, a na temelju članka 127. stavka 5. i članka 484. stavka 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. prosinca 2016.