Broj: Kž 428/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. prosinca 2016. broj Kv-I-38/16-7 (K-9/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. O. i drugih, zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a pod točkom II. izreke je navedeno da, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08 istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon toga najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. O. po branitelju, odvjetniku T. K., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao drugostupanjskom sudu da „preinači pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za produljenjem istražnog zatvora te isti ukine, podredno da preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni nekom od blažih mjera iz članka 98. ZKP/08 ili za jamstvo, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati vijeću Županijskog suda u Velikoj Gorici na ponovno odlučivanje.“.

Žalba nije osnovana.

Iako optuženi M. O. navodi da žalbu podnosi „iz svih žalbenih razloga“, žalbenim navodima isključivo upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tražeći preocjenu utvrđenih okolnosti, tvrdeći da nije u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da su ostvarene pretpostavke za produljenje istražnog zatvora.

Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog M. O. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, a za svoju odluku je dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pri tome pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju visokog stupnja kriminalne volje, organiziranosti i planiranja u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela nije dovedena u sumnju razlozima rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. listopada 2016. broj I Kž 414/16.-7. kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u Velikog Gorici od 6. svibnja 2016. broj K-22/15., a kako to pogrešno smatra optuženi M. O.

Naime, i nadalje odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi M. O. počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 17. kolovoza 2015. broj K-DO-12/15, izmijenjene 12. siječnja 2016. Tako se potvrđenom optužnicom optuženi M. O. tereti da je 24. studenog 2013. u večernjim satima u kući u kojoj je živio s pokojnim I. K., koji je dugi niz godina zlostavljao optuženu N. K. i njihovo troje maloljetne djece, po prethodnom dogovoru s optuženom N. K., u namjeri da istoga liše života, optuženi M. O. sječivom sjekire najmanje dva puta udario I. K. po središnjem tjemenom dijelu glave i zadao mu pritom rane sjekotine sa zasijecanjem mozga od kojih je ozljeda umro, a nakon čega su optuženi M. O. i optužena N. K. tijelo I. K. unijeli u tovarni prostor teretnog automobila i odvezli ga do zemljišta u N. S., omotali tijelo platnenom trakom za čiji su kraj privezali komad tramvajske tračnice koji je služio kao uteg da tijelo ne bi isplivalo i bacili tijelo u bunar.

Nadalje, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi M. O., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski sud nalazi u opisanom načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, visokom stupnju kriminalne volje optuženika, ali i upornosti u skrivanju počinjenja kaznenog djela u vremenu od gotovo jedne godine nakon njegovog počinjenja.

Sve prethodno navedene okolnosti, a kako to pravilno zaključuje i obrazlaže prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak o postojanju realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženog M. O. u slučaju njegovog puštanja na slobodu, pa je prvostupanjski sud opravdano produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženog M. O. ne umanjuje činjenica optuženikove dosadašnje neosuđivanosti, kao ni njegovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, pri čemu se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Budući da žalbenim navodima optuženog M. O. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. prosinca 2016.