Broj: Kž 425/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 9. prosinca 2016. broj Kov-39/16-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. V., zbog tri kaznena djela i to kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka  2. KZ/11. i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. V. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „pobijano rješenje o produljivanju istražnog zatvora preinači te odredi puštanje optuženika odmah na slobodu uz primjenu mjera zabrane ostvarivanja kontakta s oštećenicima.“

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 budući da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a svoju odluku je, iako šturo, ipak valjano obrazložio, davši jasne, određene i dostatne razloge. Pri tome je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da je pobijano rješenje nepotpuno jer ne sadrži naznaku trajanja istražnog zatvora, a to iz razloga što se, prema odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08., u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, a sud će svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

Isto tako, ovaj je sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, ispitao pobijano rješenje i pri tome nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni M. V. počinio inkriminirana mu kaznena djela kao opća pretpostavka određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-26/2016 od 6. prosinca 2016., kao i ukupnosti dokaza na kojima se optužnica temelji.

Osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni M. V. u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski sud, u prvom redu, nalazi u dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenika. Naime, okrivljeni M. V. je prema podacima u spisu (izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, list 76. do 78. spisa) višestruko osuđivana osoba, od čega i za istovrsno kazneno djelo prijetnje, a za koje je i sada osnovano sumnjiv i pri tome su kaznena djela za koja je sada osnovano sumnjiv počinjena za vrijeme provjeravanja po presudi Općinskog suda u Karlovcu od 12. studenog 2014. broj K-452/2012-16. kojom je okrivljenik osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje. K tome, okrivljenik je ovdje osnovano sumnjiv i za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede, a prethodno je već suđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Dakle, već je suđen zbog počinjenja kaznenog djela s elementom nasilja. Prethodno navedeno pokazuje kontinuitet okrivljenika u protupravnom postupanju i to da dosad primijenjene kaznenopravne sankcije nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na okrivljenika da svoje postupanje uskladi s društvenim normama.

K tome, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra doc. dr. sc. G. A. (list 131. do 151. spisa) proizlazi da je okrivljenik osoba koja ima granični i antisocijalni poremećaj ličnosti. Okrivljenik boluje od ovisnosti o opijatima (buprenorfinu) i od štetne uporabe više psihoaktivnih tvari. Tempore criminis bio je smanjenih sposobnosti shvaćanja svojih postupaka i upravljanja svojom voljom (pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o buprenorfinu), ali ne bitno. Kod okrivljenika postoji rizik od počinjenja novog djela, pa je vještak predložio odrediti sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti.

Sve prethodne okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će okrivljeni M. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, pa imajući na umu te okolnosti te dovodeći ih u vezu s težinom kaznenih djela za čije počinjenje je okrivljenik osnovano sumnjiv, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nakon podizanja optužnice.

Isto tako, uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljeni M. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponovio kazneno djelo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika valjalo odbiti.

Zagreb, 23. prosinca 2016.