Broj: Kž 1/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 9. prosinca 2016. broj K-26/14, o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 5. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi I. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08., i to zabrana približavanja žrtvi D. M. na udaljenosti manju od 100 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom D. M. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Pod točkom III. izreke optuženik je upozoren da u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom, dok je pod točkom IV. izreke naloženo Policijskoj postaji P. provođenje nadzora izrečenih mjera opreza i da je u slučaju nepridržavanja tih mjera od strane optuženika policija dužna o tome odmah obavijestiti Županijski sud u Puli-Pola.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. B. po braniteljici, odvjetnici M. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., s prijedlogom da žalba optuženika prihvati i prvostupanjsko rješenje preinači na način da se optuženiku ukine primjena mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj kao žalbenu osnovu navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, optuženik žalbom traži preocjenu okolnosti utvrđenih po prvostupanjskom sudu, smatrajući da je prvostupanjski sud samo paušalno, a time i pogrešno, ocijenio okolnosti koje su od značaja prilikom ocjene egzistiraju li u konkretnom slučaju i dalje razlozi koji upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog I. B., kao i da se daljnjom primjenom mjera opreza neopravdano ograničava optuženika u njegovom obiteljskom životu.

Protivno tim žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je prema optuženom I. B. i nadalje opravdana primjena mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točke 4. i 5. ZKP/08., a kako je to prvostupanjski sud i utvrdio svojim rješenjem.

Naime, prvostupanjski sud dao je jasne, određene i dostatne razloge za svoju odluku i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, tako i u odnosu  na postojanje okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela. Potom je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blaže mjere, i to mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.

Stoga je neosnovan žalbeni navodi optuženika kojim ističe da sama činjenica da se žalitelj nalazi na slobodi ne opravdava „lakoću“ primjene mjera opreza od strane prvostupanjskog suda u ovom konkretnom slučaju.

Na pravilnost pobijanog rješenja ne utječe ni žalbeni prigovor optuženika da ga primijenjene mjere opreza kontinuirano opterećuju i predstavljaju brigu za njega hoće li se neželjeno naći u situaciji u kojoj će biti na udaljenosti manjoj od one određene rješenjem. Međutim, protivno takvom žalbenom prigovoru, upravo je obveza optuženika da o tome vodi računa, a kako bi se postigla svrha primijenjenih mjera opreza, odnosno da se otkloni opasnost od optuženikovog ponavljanja kaznenog djela njegovim približavanjem ili uspostavljanjem kontakta s oštećenicom. U suprotnom, primijenjene mjere mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom,

Okolnost da se optuženik pridržava izrečenih mjera pokazuje da su primijenjene mjere opreza postigle svoju svrhu.

Budući da žalbenim navodima optuženika nisu dovedeni u pitanje razlozi pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavku 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2017.