Broj: Kž 11/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 21. prosinca 2016. broj K-11/2016-73, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom su optuženi Z. M. i optuženi M. K. proglašeni krivim i osuđeni, i to optuženi Z. M. zbog počinjenja dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a optuženi M. K. zbog jednog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda i 143/12. – dalje u tekstu: ZKP/09) produljen je istražni zatvor optuženom M. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. K. po branitelju, odvjetniku J. P., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor protiv tog optuženika.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi M. K. žalbenim navodima isključivo upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tražeći preocjenu utvrđenih okolnosti, tvrdeći da iste, nakon nepravomoćnog okončanja kaznenog postupka, ne opravdavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, budući da je boravak u istražnom zatvoru na njega utjecao u dovoljnoj mjeri da, u slučaju puštanja na slobodu, ne ponovi kazneno djelo, kao i da ima osiguran smještaj i prihode.

Međutim, protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika i nakon izricanja nepravomoćne presude postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a za svoju odluku dao je valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, optuženi M. K. je, prema podacima u spisu, višestruko osuđivana osoba zbog počinjenja imovinskih kaznenih djela, od čega dvaput zbog kaznenih djela razbojništva, a jedanput zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva. Pri tome su mu većinom izricane kazne zatvora, a jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i pet mjeseci je izdržao u prosincu 2015. da bi sada bio nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela razbojništva počinjenog u veljači 2016., dakle, dva mjeseca nakon izdržane kazne zatvora. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o specijalnom povratniku i osobi kod koje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, budući da on, osim naknade Centra za socijalnu skrb, nema osigurane druge prihode niti raspolaže bilo kakvom imovinom kojom će osigurati svoje životne potrebe. Sve navedene okolnosti predstavljaju, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog M. K.

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. K. iz osnove u članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim navodima optuženika o osiguranom smještaju i novčanoj naknadi od strane Centra za socijalnu skrb B., budući da te okolnosti ni dosad nisu utjecale na optuženog M. K. da ne čini kaznena djela.

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. siječnja 2017.