Broj: Kž 8/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. prosinca 2016. broj Kov-Us-11/2016 (Kv-Us-82/2016), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. okrivljenom A. A. je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. prosinca 2015. pa nadalje, dok je pod točkom III. određeno da se na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08., istražni zatvor protiv okrivljenika može ukinuti ako okrivljeni A. A. ili tko drugi za njega dade jamstvo, a okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo. Pod točkom IV. je određeno, na temelju članka 124. stavka 2. točke 5. ZKP/08., da visina jamstva koja može zamijeniti istražni zatvor u od odnosu na okrivljenog A. A. i nadalje iznosi 80.000,00 kuna, a jamčevina se može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se mogu lako unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstava na nekretnine osobe koja daje jamstvo. Pod točkom V. okrivljeni A. A. je upozoren, na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08., da će se slučaju postupanja protivno uvjetima rješenja o jamstvu rješenjem odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske, a protiv okrivljenika će se odrediti istražni zatvor.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. A. po branitelju, odvjetniku A. Š., ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom „Da Županijski sud Rješavajući po ovoj žalbi istu usvoji.“

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni A. A. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni A. A. počinio inkriminirana mu kaznena djela nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenika o tome da on ostale suokrivljenike ne poznaje i da su mu opojna sredstava koja su oduzeta od njega služila za osobne potrebe. To iz razloga što prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i obrazlaže da postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljeni A. A. počinio upravo kaznena djela za koja se tereti, kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 14. prosinca 2016. broj K-US-368/15 kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud i navodi.

Nadalje, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog A. A. nije dovedena u sumnju njegovim žalbenim navodom da je on dosad neosuđivan za istovrsna kaznena djela koja mu se sada stavljaju na teret podignutom optužnicom. Međutim, okrivljeni A. A. je višestruko osuđivana osoba, a između ostalih i zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, dok je sada osnovano sumnjiv zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. KZ/11. te kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., motiviranih upravo pribavljanjem imovinske koristi. Stoga, kada se dosadašnja osuđivanost okrivljenog A. A., između ostalih i za imovinska kaznena djela, dovede u vezu s time da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje više kaznenih djela motiviran pribavljanjem imovinske koristi, a koja kaznena djela karakterizira brojnost inkriminiranih radnji, organiziranost i međusobna povezanost počinitelja, onda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost da će okrivljeni A. A. boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela.

K tome, okolnost da je okrivljeni A. A. sada osnovano sumnjiv i za počinjenje težih kaznenih djela od onih za koje je dosada suđen, pokazuje da je njegovo protupravno postupanje progrediralo.

U odnosu na žalbeni prigovor okrivljenog A. A. kojim upire na visinu jamstva određenog pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 17. prosinca 2015. broj Kir-Us-154/15, potrebno je napomenuti da se, na temelju članka 105. stavka 1. ZKP/08., visina jamstva i oblik polaganja jamčevine mogu izmijeniti rješenjem, ako to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti, međutim, okrivljeni A. A. te okolnosti ne navodi.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. siječnja 2017.