Broj: II Kž 22/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. L., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 28. prosinca 2016. broj Kv I-45/16-7 (K-23/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. L., zbog kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Nadalje, odbijen je prijedlog optuženika za određivanje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08. kao neosnovan te je na temelju članka 102. stavka 1. i 2. ZKP/08. konstatirano da se uplatom jamstva u gotovinskom iznosu od 750.000,00 kuna od strane optuženika ili druge osobe, uz obećanje optuženika da neće dovršiti započeta kaznena djela, da neće počiniti djela kojima je prijetio i da neće počini novo kazneno djelo, može zamijeniti istražni zatvor optuženiku. Na kraju, na temelju članka 124. stavka 1. i 4. ZKP/08., optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja 20. srpnja 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku S. Š., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi S. L. žalbenim navodima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju smatrajući da utvrđene okolnosti ne opravdavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog S. L. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a za svoju odluku je dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorom optuženika da je produljenje istražnog zatvora „u očitom nesrazmjeru s težinom kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret“. To iz razloga jer se optuženom S. L. podignutom i potvrđenom optuženicom stavlja na teret da je u razdoblju od svega mjesec dana počinio četiri kaznena djela i to: dva kaznena dijela prijetnje, kazneno djelo teške tjelesne ozljede i kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva.

Uzimajući u obzir brojnost počinjenih kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, ali i način njihova počinjenja koje karakterizira upornost, agresivnost i visok stupanj kriminalne volje, kao i okolnost da su kaznena djela počinjena prema više osoba te da je optuženi S. L. višestruko prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (izvadak iz prekršajne evidencije, list 18. spisa), onda su sve to one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Stoga na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženika nije od utjecaja žalbeni navod da optuženik ne poznaje od ranije oštećenog policijskog službenika M. M. niti s njim ima ikakve osobne razmirice.

Isto tako, imajući na umu brojnost i značaj izloženih okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženog S. L., ista svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. se ne bi mogla postići primjenom mjera opreza iz članka 98. ZKP/08., kako to predlaže optuženik.

U odnosu na blaže mjere potrebno je istaknuti i da je pravomoćnim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru od 28. srpnja 2016. broj Kv II-134/16.-5 određeno da se istražni zatvor protiv optuženika može zamijeniti jamstvom u iznosu od 750.000,00 kuna, pri čemu se jamčevina sastoji u polaganju gotovog novca. Optuženik može, na temelju članka 105. stavka 1. ZKP/08., podnijeti prijedlog za izmjenu visine jamstva i obliku polaganja jamčevina ako smatra da to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti, međutim, iste optuženik ne navodi.

Slijedom navedenog, a budući da žalba optuženika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije nađeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2017.