Broj: Kž 506/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. V. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika D. V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 3. lipnja 2016. broj K-30/15, u sjednici održanoj 19. siječnja 2017., u prisutnosti optuženika D. V.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Prihvaća se žalba optuženika D. V., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

              II.              Uslijed odluke pod  I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

III.              Na temelju čl. 484. st. 3. u svezi čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženika D. V. se produljuje istražni zatvor.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom opt. D. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11, pa je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju 12 godina.

 

              Na temelju čl. 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. lipnja 2015. pa nadalje.

 

              Primjenom odredbe čl. 69. KZ/11, prema optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najdulje tri godine. Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika je oduzet rasklopni nož, a primjenom odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu 8.305,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna.

 

              Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

              Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

              Optuženik D. V. je podnio dvije žalbe. Jednu, putem branitelja B. M., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni i optuženiku izreći kaznu zatvora u kraćem trajanju. Drugu žalbu je optuženik podnio osobno, isto tako zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, oduzimanja predmeta, oduzimanju imovinske koristi i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti, ili preinačiti „ ... u najgorem slučaju na način da je postupao u prekoračenju nužne obrane i u skladu s okolnostima izreći adekvatnu kaznu ...“.

 

              Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. D. V.

 

              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik, putem branitelja B. M.,  s prijedlogom žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Na temelju čl. 475. ZKP/08 o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izviješteni opt. D. V. i njegov branitelj B. M., jer su to zahtijevali. Sjednici je, putem audio video uređaja, sukladno čl. 475. st. 9. ZKP/08, prisustvovao optuženik. Sjednici nisu nazočili branitelj optuženika i državni odvjetnik, pa je sjednica održana i bez njihove nazočnosti, sukladno čl. 475. st. 5. ZKP/08.

 

              U pravu je optuženik da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluka o kazni, za sada, bespredmetna.

 

              Pravilno optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud, kao neprijepornu činjenicu, istaknuo da je tijekom prepirke i svađe „ .. optuženik D. V. nasrnuo na B. ...“ (str. 11, odlomak 6 pobijane presude), premda se očito ne radi o „ ... neprijepornoj činjenici ...“. Naime, optuženik u obrani tvrdi da je njegov pokojni brat bio taj koji je sa nožem nasrnuo na njega, a on se branio, dok nitko od ispitanih osoba nije iskazao da je optuženik nasrnuo prvi. Optuženik je, tijekom istrage, iskazivao kako je doista došlo do verbalnog sukoba, a onda je uslijedio fizički obračun kada ga je „ ... brat par puta udario šakom, na što mu je on uzvratio, a potom je osjetio kako ga je brat uboo nožem u predjelu lijeve potkoljenice ...“. Na raspravi je optuženik ustrajao da je pokojni brat nasrtao na njega, govorio mu ružne riječi, pa kada su nasrnuli jedan na drugoga, odmah je osjetio ubod u lijevu natkoljenicu. Majka optuženika je iskazivala da su se u stanu posvađali i potukli njezini sinovi, a u rukama pokojnog B. je vidjela nož. Sestra optuženika je iskazala kako je, kritičnog dana, njezin pokojni brat imao u rukama nož i rekao „ ... pun mi je kufer D., rasparat ću ga ovim nožem bude li dalje gnjavio ... “.

 

              Nadalje, u pravu je optuženik kada tvrdi da sud nije razjasnio mehanizam i dinamiku nastanka bioloških tragova na rasklopnom nožu koji je pronađen u neposrednoj blizini oštećenika, a za koji optuženik tvrdi da nije bilo sredstvo s kojim je uboo svog pokojnog brata. Naime, analizom brisotina krvi s obje strane vrha oštrice noža utvrđeni su DNA profili identični DNA profilu optuženika. Ukoliko je optuženik oteo nož pokojnom B. i potom ovome, tim nožem, zadao ubodnu ranu u predjelu srca, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, za sada je ostalo neutvrđeno kako je moguće da tragovi krvi s obje strane vrha oštrice noža potječu od optuženika, a ne pokojnog B.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik oteo nož iz ruke pokojnog brata B. i potom je, olako, zaključio kako tada „... prestaje opasnost u vidu izravnog protupravnog napada ...“. Pod pretpostavkom da je optuženik, doista, oduzeo rasklopni nož, to još uvijek, nužno, ne znači da više nema istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada na njega. Naime, čak i takva dinamika ne isključuje mogućnost da je pokojni B. i dalje napadao optuženika. U takvoj bi situaciji obrana nožem mogla ukazivati na prekoračenje nužne obrane.

 

Stoga je, za sada, preuranjen zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik nije postupao ni u nužnoj obrani niti u prekoračenju granica nužne obrane.

 

              Nadalje, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao, s više pozornosti, analizirati kako obranu optuženika, tako i iskaz njegove majke i sestre, koje su govorile o naknadno pronađenom kuhinjskom nožu, za koji optuženik tvrdi da ga je upotrijebio kako bi se obranio od nasrtaja pokojnog brata. Prvostupanjski sud je ustvrdio da se radi o konstruiranim i nevjerodostojnim iskazima, premda nije s potrebnom pozornošću analizirao njihov sadržaj. Naime, i optuženik i njegova majka, suglasno, govore o tome da se optuženik vratio po nož u kuhinju, s time da optuženik tvrdi da je došao po nož kako bi ga sklonio od policije, a njegova majka ne zna zbog čega je uzeo taj nož. Činjenica što optuženik neposredno nakon ovog tragičnog događaja nije mogao pokazati točno mjesto gdje je odbacio nož, ne znači po nekom automatizmu da je netko drugi podmetnuo nož, ali treba kritički preispitati vjerodostojnost njegove obrane da je „... bio u šoku i sve mu se pomiješalo ...“ (list 396 spisa).

 

              Imajući u vidu navedeno, u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, uslijed čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti, pa je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, za sada, bespredmetna.

 

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano. Treba svestrano, a ne tek fragmentarno, cijeniti dinamiku cijelog tragičnog događaja, kako postupke optuženika tako i postupke njegovog pokojnog brata, s ciljem utvrditi da li je postojao napad, pa se optuženik samo branio, odnosno prekoračio granice nužne obrane, ili je napad prestao prije nego je optuženik zadao ubodnu ranu u predjelu srca. S tim u svezi treba razjasniti sve pronađene tragove, a posebno tragove na oštrici rasklopnog noža, te vještačenjem utvrditi kada su i kako na tom dijelu oštrice noža nastali DNA profili identični DNA profilu optuženika i da li su mogli ostati, ako je optuženik, naposljetku, upravo tim nožem zadao pokojnom bratu smrtonosnu ozljedu. Treba razjasniti i mogućnost nestanka tragova na naknadno pronađenom kuhinjskom nožu, nakon čega će prvostupanjski sud, savjesno, ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene, izložiti će sve nesporne činjenice te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08.

 

S obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, a prvostupanjska presuda je ukinuta, ovaj je sud u skladu s odredbom članka 484. stavka 3. ZKP/08 ispitao postoje li razlozi za istražni zatvor.

 

Utvrđeno je kako razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, postoje i nadalje.

 

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela, između ostaloga, nalaze se u činjenici optuženikove ranije višekratne osuđivanosti. On je prema izvatku iz kaznene evidencije čak 15 puta osuđivan, između ostaloga i zbog kaznenih djela sa elementima nasilja, što ukazuje na njegovo društveno neprihvatljivo ponašanja kroz dulje razdoblje. Nadalje, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi postojanje poremećaja osobnosti asocijalnog tipa i sniženi prag tolerancije na frustracije uz utvrđenu ovisnost o opijatima, zbog čega vještak preporučuje provesti liječenje od ovisnosti o opijatima.

 

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, opravdavaju produljenje istražnog zatvora.

 

              Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 483. st. 1., čl. 484. st.1. i čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. siječnja 2017.