Broj: Kž 51/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 19. siječnja 2017. broj Kv I-3/17 (K-33/15), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, III. policijskoj postaji Z. svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 10,00 sati. Pod točkom II. izreke optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza iz točke I. izreke ista zamijeniti istražnim zatvorom, dok je pod točkom III. izreke određeno da će izvršavanje mjere opreza kontrolirati policijski službenici Policijske uprave ..., III. policijske postaje Z., koji su dužni jednom mjesečno sudu dostavljati izvješće o provedbi naložene mjere opreza optuženiku.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. M. po branitelju, odvjetniku I. S., žaleći se „iz svih žalbenih osnova“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako optuženik navodi da se žali iz svih žalbenih razloga, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da na strani optuženog A. M. ne postoji osnovana sumnja da je počinio inkriminirana mu kaznena djela i da ne postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti počinjenje kaznenog djela.

Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoji, kako odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, tako i one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Potom je prvostupanjski sud ispravno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i dalje može s uspjehom ostvariti primjenom blaže mjere i to mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Pri tome valja naglasiti da je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi A. M. počinio inkriminirana mu kaznena djela, opravdan potvrđenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zadru od 21. srpnja 2015. broj K-DO-37/15, a što je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i dostatno obrazložio. Stoga je neosnovan žalbeni navod optuženika kojim osporava postojanje osnovane sumnje.

Nadalje, prvostupanjski sud je valjano i dostatno obrazložio i postojanje onih osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, a dao je i valjane razloge zbog kojih smatra da se otklanjanje te opasnosti i dalje može ostvarivati primjenom blaže mjere pa je neosnovan i paušalni žalbeni navod optuženika da ne postoje one osobite okolnosti koje s razboritom predvidivošću upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, i svrhovitost izricanja ili produljenja mjere opreza.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim prigovorom optuženika o povredi presumpcije nevinosti jer da je prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijanog rješenja, obrazlažući postojanje iteracijske opasnosti, naveo da je optuženik „kaznena djela za koja se tereti potvrđenom optužnicom počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kmp-11/14.“ Međutim, iako je točno da je prvostupanjski sud upotrijebio navedenu jezičnu formulaciju, iz prethodnog odlomka obrazloženja pobijanog rješenja sasvim je jasno da je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se potvrđenom optužnicom tereti i to za vrijeme provjeravanja iz prethodne pravomoćne presude, a ne da je utvrđena njegova kaznenopravna odgovornost pravomoćnom presudom, kako to nastoji prikazati žalitelj.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. veljače 2017.