Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 49/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 49/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. D., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 13. siječnja 2017. broj Kv I-87/2016-6 (Ik I-284/2016), u sjednici održanoj 8. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjsko rješenje na način da se odbija kao neosnovan prijedlog zatvorenika T. D. za uvjetni otpust.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 13. siječnja 2017. broj Kv I-87/2016-6 (Ik I-284/2016) uvjetno se otpušta zatvorenik T. D. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Zlataru od 17. veljače 2016. broj Kv-199/15-7 potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2016. broj II Kv-391/16-4 zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11., s time da će sudac izvršenja nalogom odrediti datum otpuštanja, a zatvorenik će po izlasku na slobodu boraviti na adresi ... Nadalje, zatvoreniku su, na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. određene posebne obveze i to: redovitog javljanja Uredu za probaciju B., u koji se dužan javiti prvog radnog dana nakon puštanja na uvjetni otpust i redovitog javljanja Policijskoj upravi ..., Policijskoj postaji K., u koju se dužan javiti prvog radnog dana nakon puštanja na uvjetni otpust, a nakon toga svakih 15 dana. Na kraju, zatvorenik je upozoren da se u slučaju ne pridržavanja posebnih obveza uvjetni otpust može opozvati.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika T. D.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da se nisu stekli uvjeti za uvjetni otpust zatvorenika T. D. i to uzimajući u obzir kaznena djela za koja je osuđen, preostali dio neizdržane kazne i mišljenje Zatvora u B.

 

Naime, zatvorenik T. D. je dosad osuđen zbog počinjenja tri kaznena djela, a od toga zbog dva kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka  1. KZ/11. pri čemu je jedno kazneno djelo počinjeno i u sastavu zločinačkog udruženja. Dakle, radi se o kaznenim djelima velike težine i društvene opasnosti, a osobito imajući na umu sve okolnosti konkretno počinjenih kaznenih djela.

 

U odnosu na preostali dio neizdržane kazne zatvora, T. D. je stupio na izdržavanje kazne 18. prosinca 2014., a istek kazne je 18. ožujka 2018., pa je prema tome preostali dio neizdržane kazne velik.

 

Na kraju, mišljenje je Zatvora u B. da je kriminalni povrat zatvorenika T. D. srednje vjerojatan, a da je, s obzirom na vrstu i težinu kaznenog djela kao i velik dio neizdržanog dijela kazne, prijedlog za uvjetni otpust potrebno odbiti.

 

Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno kao i da iz izvješća Zatvora u B. proizlazi da zatvorenik T. D. kaznena djela priznaje opravdavajući se financijskom oskudicom, ali krivnju ne osjeća i žali uglavnom zbog negativnih posljedica koje ima, očito je da kod zatvorenika, usprkos dosadašnjem urednom tijeku izdržavanja kazne, nije došlo do promjena u ponašanju i odnosu prema počinjenim kaznenim djelima, pa je prijedlog za uvjetni otpust neosnovan.

 

Budući da se na taj način nisu stekli uvjeti za uvjetni otpust po članku 59. stavku 2. KZ/11., valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se prijedlog za uvjetni otpust odbija.

 

Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 8. veljače 2017.

Copyright © Ante Borić