Broj: Kž 53/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D.-D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2017. broj Kov-Iz-3/17 (Kov-83/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se ukida točka III. prvostupanjskog rješenja kojom je promijenjen oblik polaganja jamčevine određen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2016., broj Kov-Iz-29/16, potvrđenom rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2016. broj II Kž-416/16.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je protiv okrivljenika istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II./ izreke okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. travnja 2016. pa nadalje. Pod točkom III./ izreke, na temelju članka 105. stavka 1. ZKP/08., prihvaćen je prijedlog okrivljenika te je promijenjen oblik polaganja jamčevine određen rješenjem prvostupanjskog suda od 17. studenog 2016., broj Kov-Iz-29/16, potvrđenom rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2016. broj II Kž-416/16., na način da se radi osiguranja tražbine u iznosu od 2.500.000,00 kuna za korist Republike Hrvatske, na ime jamčevine, određuje uknjižba založnog prava (hipoteke):

 

- na nekretnini u vlasništvu Z. B. iz Z., OIB ... u 1/2 i Z. B. dj. N., iz Z., u 1/2, koja se nalazi na kč. ... upisane u zk.ul. ..., k.o. Grad Z., u naravi obiteljska kuća popisni broj ... u ... ulici br. ... i dvorište površine čhv 74,2 odnosno 267 metara kvadratnih;

 

- na nekretnini u vlasništvu A. B., OIB ... iz Z., 3 suvlasnički dio: 1/3 etažno vlasništvo (E-3), 1. prizemlje na nacrtu obojano žutom bojom, koja se nalazi u stambenoj zgradi na kč. G ..., površine 857 m2, zk. ul. ..., k.o. O.;

 

- na nekretnini u vlasništvu Z. B. iz Z., OIB ..., 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), stan broj 10 na III (trećem) katu koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, drvarnice u ukupnoj površini 52,60 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji se nalazi u stambenoj zgradi ... br. ..., sagrađene na kč. ..., upisan u zk.ul. ..., k.o. T.

 

Protiv točke III./ izreke tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači „… na način da se istražni zatvor određen okrivljeniku po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ne može zamijeniti jamstvom, a podredno da odredi jamstvo polaganjem gotovog novca u većem iznosu.".

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da se od pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda od 17. studenog 2016., broj Kov-Iz-29/16, potvrđenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2016. broj II Kž-416/16., a kojim je određeno da se istražni zatvor okrivljenom D.-D. V. iz osnove u članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može zamijeniti jamstvom u iznosu 2.500.000,00 kuna koje se sastoji u polaganju gotovog novca, nisu promijenile okolnosti koje bi opravdale promjenu oblika polaganja jamčevine.

 

Naime, u prijedlogu za promjenu oblika polaganja jamčevine od 9. siječnja 2017. (listovi 948. do 950. spisa) okrivljenik je naveo da je naknadno utvrđena okolnost radi koje predlaže promjenu oblika polaganja jamčevine ta što njegovi roditelji i rođaci nisu u mogućnosti prikupiti novčani iznos jamstva zbog materijalnih prilika u kojima se nalaze, a nisu u mogućnosti, s obzirom na trenutnu kreditnu sposobnost, dobiti kredit u banci.

 

Prvostupanjski sud je navode okrivljenika o materijalnim prilikama njegovih roditelja i rođaka te nemogućnosti dobivanja kredita prihvatio, iako se ne radi o naknadno utvrđenim okolnostima.

 

Naime, visina jamstva, sukladno odredbi članka 102. stavka 2. ZKP/08., uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu kaznenog djela, osobne okolnosti te imovino stanje okrivljenika. Dakle, materijalne prilike roditelja i rođaka okrivljenika nisu okolnosti o kojima ovisi visina jamstva. Štoviše, okolnost da okrivljenikovi roditelji i rođaci ne mogu dobiti kredit u visini jamstva određenog kao zamjenu za istražni zatvor okrivljeniku ne predstavlja promijenjenu okolnost, već njihovo saznanje okolnosti koja je i prije postojala.

 

Osim toga, protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je određena ne samo visina jamstva u iznosu 2.500.000,00 kuna, nego i oblik polaganja jamčevine polaganjem gotovog novca, okrivljenik se nije žalio.

 

Okrivljenik se žalbe čak i odrekao, iako je rješenjem kao oblik jamstva određeno polaganje gotovog novca, a nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 9. studenoga 2016. broj II Kž 369/16-4., u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukinuo prvostupanjsko rješenje iz razloga što isto nije sadržavalo oblik polaganja jamčevine.

 

Na kraju, a u odnosu na ponovljene žalbene prigovore državnog odvjetnika o svrhovitosti primjene mjere jamstva u ovom konkretnom slučaju i povećanju iznosa jamstva, potrebno je naglasiti da je o tome pravomoćno odlučeno.

 

Slijedom navedenog, žalbu državnog odvjetnika je trebalo prihvatiti i, na temelju članka 494. stavak 2. točka 3. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. veljače 2017.