Broj: Kž 57/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. V., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 23. siječnja 2017. broj K-20/2016-10, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 8. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Z. V. proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koja mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine za svako djelo te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda i 143/12. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. V. po branitelju, odvjetniku D. V., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se protiv optuženika ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Naime, nije osnovan žalbeni navod optuženika da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nepotpuni i nejasni, a čime optuženik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud, nakon što je ispravno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, svoju odluku valjano obrazložio i pri tome dao jasne, određene i dostatne razloge.

Jednako tako, ovaj je sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ispitao pobijano rješenje i pri tome nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, iako kao žalbenu osnovu ne navodi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se optuženik žali i iz te žalbene osnove, navodeći da je priznao počinjenje kaznenih djela, da je utvrđeno da je kaznena djela počinio pod utjecajem ovisnosti o alkoholu i narkoticima te da želi apstinirati od ovisnosti pa da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da se opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika može otkloniti samo primjenom mjere istražnog zatvora. Suprotno takvim žalbenim prigovorima, uzimajući u obzir brojnost i značaj okolnosti koje u pobijanom rješenju navodi prvostupanjski sud, a koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu počiniti novo kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se i nakon izricanja nepravomoćne presude, iteracijska opasnost na strani optuženika može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora, odnosno da se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti nekom blažom mjerom.

U postupanju prvostupanjskog suda nije ostvarena povreda kaznenog zakona  koju optuženik nalazi u tome što je, prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud prema njemu trebao primijeniti liječenje u „adekvatnoj ustanovi“, a ne u istražnom zatvoru. S tim u vezi potrebno je naglasiti da se optuženiku odgovarajuća zdravstvena skrb i liječenje pruža u istražnom zatvoru. Štoviše, optuženik je u završnom govoru naveo da se pridružuje navodima završnog govora branitelja, osim u dijelu da ga se pusti iz istražnog zatvora, jer se sada liječi, napravljen mu je program liječenja i smatra da mu to liječenje odgovara.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. veljače 2017.