Broj: Kž 64/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. M., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. veljače 2017. broj K-Us-37/16, o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Ž. M. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, protiv optuženog Ž. M. je ukinut istražni zatvor te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i protiv optuženika produlji istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.).

Žalba je bespredmetna.

Ispitivanjem pobijanog rješenja u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud utvrdio je da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, obrazlažući razloge zbog kojih smatra da protiv optuženog Ž. M. treba ukinuti istražni zatvor, prvostupanjski sud najprije navodi da u odnosu na optuženika više ne egzistiraju okolnosti koje su dovele do određivanja istražnog zatvora, a potom navodi da je prije svega imao na umu načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08.

Prema tome, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno smatra li prvostupanjski sud da u odnosu na optuženog Ž. M. ne postoje okolnosti koje opravdavaju opasnost od njegovog bijega i da će time ponovno postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske (s obzirom da mu je istražni zatvor prethodno bio određen i produljen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.) ili smatra da je zbog dosadašnjeg boravka optuženika u istražnom zatvoru ugroženo načelo razmjernosti. Pri tome je za napomenuti da se načelo razmjernosti primjenjuje kada postoje razlozi za istražni zatvor, ali je to načelo ugroženo zbog duljine trajanja istražnog zatvora u razmjeru s težinom počinjenog djela, kazne koja je izrečena odnosno kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kada kazna još nije izrečena, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Stoga, kad prvostupanjski sud navodi da razlozi za istražni zatvor više ne postoje, a potom navodi da su se stekli uvjeti za ukidanje istražnog zatvora i to imajući na umu načelo razmjernosti, obrazloženje pobijanog rješenja je nejasno i proturječno, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pa je zbog navedenog, u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će još jednom razmotriti postojanje razloga za istražni zatvor te će, cijeneći pritom sve odlučne podatke u spisu, ocijeniti postoje li na strani optuženog Ž. M. one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od njegovog bijega ili te okolnosti ne postoje, pa ako smatra da iste postoje, postoji li opasnost od povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. veljače 2017.