Broj: Kž 82/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene I. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. veljače 2017. broj K-3/2017-23., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 8. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba optužene I. R., preinačuje se pobijano rješenje na način da se istražni zatvor protiv optužene I. R. ukida te se ista ima odmah pustiti na slobodu.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je optužena I. R. proglašena krivom zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv optuženice je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena I. R. putem braniteljice, odvjetnice S. D. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "ukine pobijano rješenje (…) i optuženu I. R. pusti na slobodu.".

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama pobijanog rješenja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju više nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene I. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud ističe da iz načina počinjenja kaznenog djela za koje je optuženica nepravomoćno proglašena krivom i okolnosti da su bračni odnosi između optuženice i oštećenika trajno narušeni, zbog čega je u tijeku postupak za razvod braka i odlučivanje o skrbi nad malodobnim djetetom, koji se vodi pred pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj i koji bi nužno doveo do ponovnog susretanja optuženice i oštećenika, s psihičkim profilom optuženice, upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženice.

Pri tome, u odnosu na psihički profil optuženice prvostupanjski sud navodi da je po mišljenju sudskog vještaka psihijatra, optuženica jednostavnije strukturirana osoba, s izraženim crtama emocionalne nezrelosti i impulzivnosti, sa znacima trajnije izloženosti kroničnom stanju stresa, koje karakteriziraju depresivnost, tjeskoba, afektivna distanciranost, prilagodbena rigidnost i smanjeni kapacitet za pronalaženje alternativnih rješenja u kriznim situacijama.

Međutim, ispravno žalitelj ističe da prvostupanjski sud propušta cijeniti i to da prema mišljenju vještaka psihijatra prof. dr. sc. P. F. na strani optuženice postoji opasnost od ponavljanja djela, s obzirom na njezinu strukturu ličnosti i prilagodbene kapacitete te okolnosti života u kojima se nalazi, ali samo ukoliko se te okolnosti ne promijene i to pod istim okolnostima (zapisnik s rasprave od 20. veljače 2017., poleđina lista 347. spisa). No, životne okolnosti su se promijenile utoliko što oštećenik sa zajedničkim maloljetnim djetetom više ne živi u Republici Hrvatskoj, već u Republici Sloveniji, a gdje dijete polazi i osnovnu školu.

K tome, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra (list 184. spisa) proizlazi da je motiv postupanja optuženice psihološki objašnjiv okolnostima dugogodišnjeg života s oštećenikom u stanju kroničnog stresa i postupnog iscrpljivanja prilagodbenih kapaciteta, trajnijim osjećajem iznevjerenosti i prevarenosti optuženice zbog oštećenikovog ponašanja posljednjih godinu dana u H. K. gdje je dobio i dijete s drugom ženom, oštećenikovim egocentričnim ometanjem njenih napora da rastavom razriješi trajnu tešku emocionalnu krizu u kojoj se našla, kao i negativnim emocijama koje su je preplavile neposredno nakon spolnog odnosa s oštećenikom, a koji je odbijala. Stoga, a budući da ona nije postupala pod presudnim utjecajem nekog trajnog duševnog poremećaja ili privremene duševne poremećenosti, nije niti predloženo izricanje sigurnosne mjere.

U odnosu na okolnosti ponovnog susretanja optuženice i oštećenika u postupku za razvod braka i odlučivanje o skrbi nad malodobnim djetetom, a koji se vodi pred pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj, i koji će, kako to navodi prvostupanjski sud, dovesti do ponovnog susretanja optuženice i oštećenika, potrebno je imati na umu da se radi o državnim tijelima koja se u svome radu susreću s predmetima kao što je i ovaj, te će isti imati na umu voditi računa o svim okolnostima ovog slučaja.

Imajući također na umu da je optuženica neosuđivana osoba, a prekršajno je jedanput kažnjena zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije, list 140. i 141. spisa) kao i da su se prestankom zajedničkog života optuženice i oštećenika te oštećenikovim odlaskom u drugu državu promijenile okolnosti života, kako oštećenika, tako i optuženice, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da nalaz psihijatrijskog vještaka, kao i budući mogući susreti u postupku radi razvoda braka i odlučivanja o skrbi nad maloljetnim djetetom, sami po sebi nisu dovoljni za zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženice. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu optužene I. R., preinačiti pobijano rješenje i ukinuti joj istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 8. ožujka 2016.