Broj: Kž 86/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. O., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2017. broj Kovm-Iz-3/17 (Kovm-3/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog E. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog E. O., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni E. O. po branitelju, odvjetniku A. M., žaleći se zbog „svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da se okrivljeniku odredi mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima okrivljenika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog E. O. iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nakon podizanja optužnice.

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni E. O. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 27. veljače 2017. broj K-DO-32/17, kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a osobito iz zapisnika o prepoznavanju, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o ispitivanju svjedoka. Stoga je neosnovan žalbeni prigovor okrivljenika kojim osporava da su se u njegovom postupanju tempore criminis ostvarila obilježja kaznenih djela za koja se podignutom optužnicom tereti budući da on nije upotrebljavao silu, a čime osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Pri tome je potrebno istaknuti da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti da će okrivljeni E. O., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, prvenstveno proizlaze iz njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, okrivljenik je dvaput suđen i to zbog počinjenja kaznenog djela krađe i kaznenog djela teške krađe, a za koja kaznena djela su mu izrečene uvjetne osude koje su postale pravomoćne u veljači i lipnju 2016. Dakle, kaznena djela za koja je sada okrivljeni E. O. osnovano sumnjiv počinjena su u roku provjeravanja iz prethodno navedenih presuda.

K tome, protiv okrivljenog E. O. je u tijeku postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem Kzd-117/16, dok je u predmetu istog suda broj K-1106/16 okrivljeni E. O. 23. prosinca 2016. nepravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11.

Prethodno navedeno pokazuje upornost i kontinuitet okrivljenog E. O. u činjenju kaznenih djela, kao i to da do sada izrečene kazne na njega nisu utjecale da prestane s činjenjem kaznenih djela. K tome, okrivljenik je sada osnovano sumnjiv da je u kratkom periodu počinio dva nova kaznena djela i to teža od onih za koja je do sada suđen. Stoga je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da on „nije sklon činjenju kaznenih djela“, a da su kaznena djela za koja je do sada osuđen samo izraz njegove nezrelosti, mladenačke bahatosti i nepoštivanja društvenih normi.

Sve prethodno navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na opasnost da će okrivljeni E. O., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju realne i konkretne opasnosti da će okrivljeni E. O. ponoviti kazneno djelo nije od utjecaja visina štete nastala kaznenim djelima za koja je okrivljenik sada osnovano sumnjiv. Isto tako, s obzirom na značaj okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je mjera istražnog zatvora i dalje opravdana te da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora, za sada, ne može ostvariti blažom mjerom.

Neprihvatljivi su i žalbeni navodi okrivljenika o povredi načela razmjernosti. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, za sada nije došlo do povrede tog načela.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. ožujka 2017.