Broj: Kž 88/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 22. veljače 2017. broj K-4/2017-5, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika odmah pusti na slobodu uz primjenu mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenim navodima isključivo upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tražeći preocjenu okolnosti utvrđenih po prvostupanjskom sudu, smatrajući da dob optuženika, njegova ranija kaznena osuđivanost i postupci u tijeku, ne mogu biti „prevladavajuća osnova“ produljenja istražnog zatvora i to stoga što oštećenici kaznenih djela za koja je optuženik dosad osuđen nisu oštećenici u kaznenim djelima za koja je sada osnovano sumnjiv, pa to predstavlja „bitan otklon u odnosu na konkretan postupak“. Također navodi da se oštećenici u ovom postupku, a to su optuženikov otac i brat, očigledno njega ne boje, budući da su odbili blagodat nesvjedočenja i iznijeli iskaze u prisutnosti optuženika na raspravi.

Protivno ovakvim žalbenim navodima optuženika, ispravno prvostupanjski sud cijenio da je optuženi M. V., unatoč životnoj dobi od 28 godina, dosad višestruko osuđivan, od čega i zbog počinjenja kaznenih djela teške tjelesne ozljede i prijetnje, dakle, kaznenog djela s elementom nasilja. Sada se optuženik ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela prijetnje, ali i za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede, kao i za počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva, pa to pokazuje da je njegovo protupravno postupanje progrediralo. K tome, kaznena djela za koja se optuženik tereti potvrđenom optuženicom počinjena su za vrijeme provjeravanja po presudi Općinskog suda u Karlovcu od 12. studenog 2014. broj K-452/2012-16. kojom je optuženik osuđen upravo zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje, pa sve navedeno pokazuje kontinuitet i upornost optuženika u činjenju kaznenih djela.

K tome, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra doc. dr. sc. G. A. (list 131. do 151. spisa) proizlazi da je optuženik osoba koja ima granični i antisocijalni poremećaj ličnosti, a boluje od ovisnosti o opijatima (buprenorfinu) i od štetne uporabe više psihoaktivnih tvari. Kod optuženika postoji rizik od počinjenja novog djela, pa je vještak predložio odrediti sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženog M. V. postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti da će optuženi M. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ne utječe okolnost što oštećenici kaznenih djela za koja je optuženik dosad suđen nisu bili njegov otac i brat, kao niti okolnost što su optuženikov otac i brat otklonili blagodat nesvjedočenja i svjedočili u postupku koji se vodi protiv optuženika.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom da daljnji boravak optuženika u istražnom zatvoru djeluje štetno na njega i to s obzirom na njegovu dijagnosticiranu psihičku bolest u kombinaciji s problemom ovisnosti o drogama. Ovo iz razloga što je optuženiku zdravstvena skrb pružena u okviru zatvorskog sustava.

Na kraju, uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi M. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. ožujka 2017.