Broj: Kž-179/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Rajke Tomerlin-Almer i Jasne Pavičić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog S. O. i dr. zbog kaznenih djela protiv gospodarstva – zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246 st. 1 i 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu od 16. prosinca 2016. broj K-DO-2055/12, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1681/14 od dana 11. studenog 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.  Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti,   preinačuje   se prvostupanjska presuda na način da se temeljem čl. 452 toč. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08)

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

protiv

I okrivljenog S. O.,

II okrivljenog A. K. i

III okrivljene S. K. (sa osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

da bi

- u vremenu od 30 siječnja do 17. veljače 2010. godine u P. B., zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da pribave veliku nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu B.-D. P. d.o.o. prijenosom imovine trgovačkih društava O. I. d.o.o. i O. d.o.o. na trgovačko društvo B.-D. P. d.o.o., bez plaćanja kupoprodajne cijene, I okrivljeni S. O. u svojstvu direktora trgovačkog društva B.-D. P. d.o.o., II okrivljeni A. K. u svojstvu direktora trgovačkog društva O. d.o.o., a III okrivljena S. K. kao direktorica trgovačkog društva O. I. d.o.o., iako svi znajući da su poslovni računi trgovačkih društava O. I. d.o.o. i O. d.o.o. blokirani protivno odredbama čl. 7., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima, odnosno protivno načelu jednake vrijednosti činidaba, zabrani prouzročenja štete i dužnosti ispunjenja obveza, te protivno odredbi čl. 430 st. 1 u vezi čl. 252 Zakona o trgovačkim društvima, odnosno protivno obvezi vođenja poslova društva s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, nakon što je III okrivljena S. K. u ime trgovačkog društva O. I. d.o.o. trgovačkom društvu B.-D. P. d.o.o. izdala račun broj 02/2010 od 30. siječnja 2010. na iznos od 4.840.000,00 kuna za prodaju nekretnine (zemljišta i objekta) k.č.b.r. 821/7 k.o. G. S. površine 170 čhv, upisane u z.k.ul. 2525, te račun broj 04/2010 od 15. veljače 2010. na iznos od 183.811,20 kuna, račun broj 05/2010 od 16. veljače 2010. na iznos od 15.006,00 kuna i račun broj 06/2010 od 17. veljače 2010. na iznos od 19.778,40 kuna, a II okrivljeni A. K. u ime trgovačkog društva O. d.o.o. račun broj 21/2010 od 1. veljače 2010. na iznos od 18.696,00 kuna, račun broj 24/2010 od 1. veljače 2010. na iznos od 339.972,00 kuna, račun broj 27/2010 od 3. veljače 2010. na iznos od 97.662,00 kuna, račun broj 30/2010 od 3. veljače 2010. na iznos od 33.419,10 kuna, račun broj 34/2010 od 3. veljače 2010. na iznos od 170.861,76 kuna i račun broj 44/2010 od 4. veljače 2010. na iznos od 18.167,10 kuna, temeljem kojih računa su trgovačka društva O. I. d.o.o. i O. d.o.o. trgovačkom društvu B.-D. P. d.o.o. prodala navedenu nekretninu, te strojeve, alate i druge pokretne stvari u njihovom vlasništvu, a temeljem istih je za to trgovačko društvo B. D. P. d.o.o. kao kupca nastala obveza plaćanja kupoprodajne cijene, i to prema trgovačkom društvu O. I. d.o.o. u ukupnom iznosu od 5.058,595,60 kuna, a prema trgovačkom društvu O. d.o.o. u iznosu od 678.777,96 kuna, sačinili više ugovora o višestrukim kompenzacijama koje je u ime trgovačkog društva B. D. P. d.o.o. i svoje osobno potpisao I okr. S. O., u ime trgovačkog društva O. I. d.o.o. III okr. S. K., a u ime trgovačkog društva O. d.o.o. II okr. A. K., u kojima su neistinito prikazali obračunsko namirenje navodnih međusobnih obveza između svih navedenih trgovačkih društava te I okr. S. O. kao fizičke osobe, iako svi troje svjesni da nisu ispunjeni uvjeti za prijeboj, budući dugovanja i potraživanja iskazana u navedenim ugovorima nisu vjerodostojna, a temeljem kojih su potom u poslovnim knjigama trgovačkih društava O. d.o.o. i O. I. d.o.o. proknjižena namirenja obveza trgovačkog društva B. D. P. d.o.o. po navedenim računima, iako je trgovačko društvo B. D. P. d.o.o. stvarno po navedenim računima podmirilo samo iznos od 1.995.000,00 kuna prema društvu O. I. d.o.o. i to preuzimanjem duga trgovačkog društva O. I. d.o.o. prema P. b. d.d. po ugovoru o kreditu br. 120-41-075070, na koji su način trgovačkom društvu B.-D. P. d.o.o. pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 3.782.373,56 kuna, te za iznos od 3.103.595,60 kuna oštetili trgovačko društvo O. I. d.o.o., a iznos od 678.777,96 kuna trgovačko društvo O. d.o.o.

 

- dakle da bi, I do III okrivljeni kao odgovorne osobe u gospodarskom poslovanju povrijedile dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način I okrivljeni pribavio sebi protupravnu imovinsku korist, a II i III okrivljeni time prouzročili i štetu onome o čijim su se imovinskim interesima dužni brinuti, a kaznenim djelom prouzročena je znatna šteta,

 

- čime bi počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292 st. 1 alineja 6 i st. 2 KZ/11.

 

II Žalba državnog odvjetnika   o d b i j a   se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

              III Temeljem čl. 158 st. 3 ZKP/08 oštećenici T. O. I. d.o.o. i T. O. d.o.o. sa svojim imovinskopravnim zahtjevima se upućuju u parnicu.

 

              IV Temeljem čl. 149 st. 1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 toč. 1 do 5 ZKP/08, te nagrada i nužni izdaci branitelja I, II i III okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom temeljem odredbe čl. 452 toč. 1 ZKP/08 odbijena je optužba protiv I okrivljenog S. O., II okrivljenog A. K. i III okrivljene S. K. zbog kaznenih djela protiv gospodarstva – zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246 st. 1 i 2 KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci te presude. Temeljem čl. 149 st. 1 u vezi čl. 145 st. 2 toč. 1 do 5 ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka te nagrade i nužni izdaci branitelja I, II i III okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te je presude pravovremeno podnio žalbu Općinski državni odvjetnik u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovori na žalbu nisu podnijeti.

 

Županijsku državni odvjetnik u Zagrebu vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen temeljem odredbe čl. 474 st. 1 ZKP/08.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Prvenstveno, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a koju nalazu u tome da je isti sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. Iz sadržaja žalbe proizlazi mišljenje da je prvostupanjski sud pogriješio prilikom primjene Kaznenog zakona – KZ/97 ili KZ/11 koji se trebao primijeniti u konkretnom slučaju, jer da je precijenio značaj kriterija koji bi mogli utjecati da zakon bude blaži za počinitelja. Protivno takvim navodima, prvostupanjski je sud ispravno našao da inkriminirane radnje, ranije pravno označene po čl. 292 st. 1 i 2 alineja 6 KZ/97, za koje su se okrivljenici teretili, imaju svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246 st. 2 KZ/11. U ovom predmetu I okrivljeniku se stavljalo na teret da je sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, a II i III okrivljenici da su prouzročili štetu onome o čijim su se imovinskim interesima dužni brinuti, čime je počinjena znatna imovinska šteta, koja je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje je vrijedilo u vrijeme počinjenja djela, postojala ako je vrijednost imovinske koristi ili štete prelazila 30.000,00 kuna. Kod kaznenog djela iz čl. 246 st. 2 KZ/11, sukladno odredbi čl. 87 st. 29 KZ/11 vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna. Prema tome, KZ/11, koji je sada na snazi blaži je za počinitelja, a budući da je prema čl. 19 c st. 1 toč. d) ZKP/08 za suđenje u prvom stupnju za kazneno djelo iz čl. 246 st. 2 KZ/11 stvarno nadležan Županijski sud, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da nije nadležan za suđenje u konkretnom slučaju.

 

              Naime, pri utvrđivanju koji je od dvaju zakona blaži za počinitelja primarni kriterij za to je ocjena obilježja kaznenog djela iz ranijeg zakona i zakona koji je donijet nakon toga. Kako je za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 246 st. 2 KZ/11 potrebna veća količina neprava, jer je potrebno pribaviti imovinsku korist koja prelazi iznos od 60.000,00 kuna, to je u odnosu na kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 292 st. 2 KZ/97 kojim se ovo djelo ostvaruje ako počinitelj pribavlja imovinsku korist koja prelazi 30.000,00 kuna, KZ/11 je nedvojbeno blaži zakon. Točno je da je za kazneno djelo iz čl. 246 st. 2 KZ/11 zaprijećena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, dok je za kazneno djelo iz čl. 292 st. 2 KZ/97 bila zaprijećena kazna zatvora u kraćem trajanju – od jedne do osam godina, međutim isto u konkretnom slučaju nije od bitnog utjecaja, jer sve da nadležni sud je okrivljenike i proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 246 st. 2 KZ/11, mogle su im se izreći kazne u granicama maksimalne zaprijećene kazne prema čl. 292 st. 2 KZ/97. Kriterij višestrukog premašivanja limita od 30.000,00 kuna odnosno 60.000,00 kuna, nema značaj koji mu je pri ocjeni blažeg zakona dao prvostupanjski sud jer protivno tome, zbog jedinstvene primjene kaznenog zakonodavstva ali i načela pravednosti, ne može se praviti razlika kako u slučaju kada počinitelj sebi pribavlja imovinsku korist, odnosno oštećuje drugog za svotu koja neznatno premašuje imovinske limite, a tako ni u slučaju kada višestruko te limite premašuje. Tada se ta okolnost može cijeniti isključivo pri odmjeravanju kazne kao otegotna okolnost.

 

              Pozivanje na raniju praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u jednoj odluci, dakle ne o stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i teoretske članke iz Hrvatskog ljetopisa napominje se da te okolnosti ne mogu biti od utjecaja na zaključivanje prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju, budući da sud ne donosi svoje odluke po praksi već sukladno utvrđenjima do kojih je došao u svakom pojedinom postupku.

 

              Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476 st. 1 toč. 2 ZKP/08 utvrđeno je da je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, budući da je povrijeđena odredba čl. 454 ZKP/08.

 

Naime, citirana odredba izričito propisuje da se u izreci presude kojom se optužba odbija mora navesti činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret a za koje se optužba odbija. Okrivljeniku se u ovom postupku optužnicom Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu stavljalo na teret kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292 st. 1 alineja 6 i st. 2 KZ/97, pa je prema tome prvostupanjski sud mogao odbiti optužbu jedino za to, a ne za drugo kazneno djelo kako je pogrešno učinio.

 

Stoga je valjalo pobijanu presudu preinačiti na način da se protiv okrivljenika temeljem odredbe čl. 452 toč. 1 ZKP/08 optužba odbija upravo zbog kaznenog djela za koje su optuženi, što je učinjeno u izreci prvostupanjske presude.

 

              Budući da je protiv okrivljenika optužba odbijena, sukladno odredbi čl. 158 st. 3 ZKP/08 oštećenici su sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu, a o troškovima kaznenog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 149 st. 1 ZKP/08.

 

              Kako ispitivanjem prvostupanjske presude u ostalom dijelu nije nađeno da bi bile počinjene kakve druge povrede iz čl. 476 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP/08, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao pod točkama I-IV izreke, temeljem čl. 486 st. 1 ZKP/08.

 

U Zagrebu 14. ožujka 2017.