Broj: Kž 30/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja  Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2016. broj Kv-I-27/16 (K-95/15), u sjednici održanoj 15. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog S. T.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08), određen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, a pod točkom II., na temelju članka 402. stavka 3. ZKP/08, određeno je suđenje u odsutnosti navedenom optuženiku.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. T. po branitelju, odvjetniku Ž. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Spis je sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavku 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, optuženi S. T. ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali budući da tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a ni neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Budući da je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio opstojnost razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 kao i razloga za suđenje u odsutnosti optuženiku iz članka 402. stavka 3. ZKP/08, ni žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

Tako pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženog S. T. o tome da je njegovo imovinsko stanje pokazatelj da on nije počinitelj kaznenog djela za koje se tereti jer je bio iskorišten od strane trećih osoba koje su, u njegovo ime, a za svoj račun obavljale različite poslove i za sebe pribavile protupravnu imovinsku korist. Suprotno takvom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi S. T. počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz potvrđene optužnice kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud i naveo. Pri tome je potrebno napomenuti da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren.

 

Neosnovan je i žalbeni navod optuženika kojim osporava postojanje onih osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 tvrdeći da nije u bijegu i da se ne krije jer se nalazi na poznatoj adresi u Republici Srbiji, S., na kojoj je uredno primio poziv za ispitivanje zamolbenim putem i bio ispitan pred sucem Osnovnog suda u Somboru.

 

Međutim, optuženi S. T. unatoč tome što živi na poznatoj adresi u Republici Srbiji, od početka postupka nije dostupan tijelima kaznenog progona i sve dosad poduzete mjere radi osiguranja njegove nazočnosti u postupku nisu dale rezultata. Tako je rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2011. broj Kio-I-293/11 (list 154. do 156. spisa), a s obzirom da nije živio na sudu poznatoj adresi prijavljenog prebivališta, određen pritvor protiv S. T. te je potom 16. rujna 2011. naloženo izdavanje tjeralice za područje Republike Hrvatske (nalog, list 157. spisa) i 3. veljače 2014. međunarodne tjeralice (dopis, list 260. spisa). Nakon toga je utvrđeno da optuženik boravi u Republici Srbiji, na adresi u S., pa je zamolbenim putem 11. lipnja 2015. ispitan pred Osnovnim sudom u Somboru (prijevod zapisnika o ispitivanju, list 334. i 335. spisa). Na adresu u Republici Srbiji su mu dostavljana sudska pismena (optužnica na odgovor, rješenje o potvrđivanju optužnice i pobijano rješenje) te sudski pozivi (za sjednicu optužnog vijeća 26. studenog 2015., pripremna ročišta određena za 21. prosinca 2015. i 28. siječnja 2016.), ali se optuženik, unatoč uredno primljenim pozivima, niti jednom pozivu nije odazvao. K tome, optuženi S. T. uz državljanstvo Republike Hrvatske ima i državljanstvo Republike Srbije, pa njegovo izručenje iz Republike Srbije nije moguće.

 

Dakle, prisutnost okrivljenika u postupku, usprkos poduzetim mjerama radi osiguranja njegove prisutnosti i činjenice da mu je poznato da se protiv njega vodi postupak, nije se mogla osigurati dulje od pet godina, a optuženik niti jednom radnjom nije pokazao volju pristupiti sudu. Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju određivanje istražnog zatvora protiv optuženog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Nadalje, nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 402. stavka 3. ZKP/08 za suđenje u odsutnosti optuženom S. T.

 

              Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud, uz okolnosti koje upućuju na to da nije moguće osigurati prisutnost optuženog S. T. u postupku, dakle da je isti nedostupan, ispravno utvrdio da su ispunjeni i ostali, člankom 402. stavkom 3. ZKP/08, kumulativno propisani uvjeti za suđenje u odsutnosti optuženom S. T.

 

Naime, optuženi S. T. se potvrđenom optužnicom tereti za počinjenje kvalificiranog oblika kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, pri čemu je trgovačko društvo inkriminiranim kaznenim djelom oštećeno za iznos od 7.296.376,00 kuna, a kazneno djelo je počinjeno u razdoblju od 13. lipnja 2007. do 29. veljače 2008. Dakle, imajući na umu težinu kaznenog djela kao i protek vremena od njegovog počinjenja, ali i nesumnjivi javni interes da se u razumnom roku provede sudski postupak, opravdano i po ocjeni drugostupanjskog suda ispravno prvostupanjski sud navedene okolnosti kvalificira kao one osobito važne razloge iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. koji opravdavaju suđenje u odsutnosti optuženiku.

 

Kraj takvog stanja stvari pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodom žalitelja o tome da okolnost što optuženi S. T. ima dvojno državljanstvo Republike Hrvatske i Republike Srbije, prema odredbi članka 28. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1998., nije zapreka da mu se za inkriminirano kazneno djelo sudi u Republici Srbiji, a kako se to pogrešno navodi u obrazloženju pobijanog rješenja. Međutim, taj navod ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se kazneni postupak protiv optuženika ne može ustupiti, jer žalitelj gubi iz vida da do ustupanja kaznenog postupka koji se vodi u Republici Hrvatskoj drugoj državi može doći na prijedlog državnog odvjetnika (članak 67. stavka 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, „Narodne novine“ broj 178/04), a u ovom konkretnom slučaju državni odvjetnik je obavijestio sud da ne stavlja prijedlog za ustup kaznenog progona (dopis, list 395. spisa).

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbom optuženika nisu dovedena u pitanje ispravna utvrđenja prvostupanjskog suda, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. ožujka 2017.