Broj: Kž 99/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. veljače 2017. broj Kv-Us-13/2017 (Kov-Us-8/2016), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog Z. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. N. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke okrivljenom Z. N. je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. rujna 2015. pa nadalje. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08., određeno je da se istražni zatvor protiv tog okrivljenika može ukinuti ako on ili tko drugi za njega da jamstvo, a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo. Pod točkom IV. izreke, na temelju članka 102. stavka 2. ZKP/08., određeno je da visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor i dalje u odnosu na okrivljenog Z. N. iznosi 700.000,00 kuna, time da se jamčevina može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo. Pod točkom V. izreke, na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08., određeno je da će se, ako okrivljeni Z. N. postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske, a protiv tog okrivljenika istražni zatvor. Pod točkom VI. izreke, protiv okrivljenog D. R. ukinut je istražni zatvor i određeno je da se isti ima pustiti na slobodu te je pod točkom VII. izreke okrivljenom D. R., na temelju članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., određena mjera opreza redovitog javljanja načelniku nadležne policijske postaje u Puli po mjestu stanovanja ili osobi koju načelnik odredi i to jedanput mjesečno, o čemu će se voditi pisana evidencija. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., pod točkom VIII. izreke rješenja, okrivljeni D. R. je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza, ona zamijeniti istražnim zatvorom, a pod točkom IX. izreke, izvršenje mjere opreza povjereno je Policijskoj upravi ...

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. N. po braniteljici, odvjetnici G. L., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i omogući mu se da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode, podredno da se iznos jamstva smanji.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni Z. N. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv tog okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni Z. N. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret podignutom optužnicom nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenika da „niti jedan direktan ili neposredan dokaz ne tereti Z. N. (...) ono što je provedeno nema veze s njim (...). Sve što mu se stavlja na teret su zapravo insinuacije, čak ni indicije. Sve je u najgorem slučaju rekla-kazala.“. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni Z. N. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz podignute optužnice kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja. Pri tome je potrebno istaknuti da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren.

Nadalje, okrivljeni Z. N. žalbenim navodima osporava postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od njegovog bijega  u slučaju da ga se pusti na slobodu i to navodeći da ima prebivalište u Kraljevini Nizozemskoj, da poštuje pravosudni sustav te države, da je spreman odazivati se pozivima suda u Republici Hrvatskoj kao što se odazivao i tijelima Kraljevine Nizozemske u postupku izručenja. Stoga smatra da mu se može izreći i neka od mjera opreza kao npr. obveza javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu u Kraljevini Nizozemskoj, što smatra provedivim putem Ministarstva pravosuđa i Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

Suprotno takvim žalbenim navodima, a imajući na umu da je okrivljeni Z. N. državljanin Republike Nizozemske, gdje ima i prebivalište, da nije vezan ni obiteljski ni poslovno uz područje Republike Hrvatske, a da je njegova prisutnost u postupku osigurana tek izdavanjem i realizacijom europskog uhidbenog naloga, navedene okolnosti dovedene u vezu s okolnostima počinjenja i težinom inkriminiranog mu kaznenog djela, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i postati nedostupan pravosudnim tijelima u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

Isto tako, uzimajući u obzir težinu i okolnosti počinjenog kaznenog djela za koje je okrivljeni Z. N. osnovano sumnjiv, a koje karakterizira organiziranost i  međusobna povezanost okrivljenika, kontinuitet i brojnost inkriminiranih radnji, velike količine droge i međunarodni element, sve su to okolnosti koje dovedene u vezu s prethodnom osuđivanošću okrivljenog Z. N., predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on, puštanjem na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Takav zaključak nije s uspjehom doveden u sumnju žalbenim navodom tog okrivljenika da je on do sada počinio „samo jedno blago kaz. djelo“ budući da prethodno iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će okrivljeni Z. N., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenog Zuhdije Ndžaka kojim upire na povredu načela razmjernosti. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

U odnosu na žalbeni prigovor okrivljenog Z. N. kojim predlaže smanjenje iznosa jamstva kao blaže mjere kojom se može postići svrha primjene istražnog zatvora u njegovom slučaju, potrebno je istaknuti da je visina jamstva koja može zamijeniti istražni zatvor već prethodno pravomoćno određena u tijeku istrage, a da naknadno nisu utvrđene nove okolnosti koje bi opravdavale njezinu izmjenu u smislu odredbe članka 105. stavka 1. ZKP/08. Stoga nisu osnovani ni žalbeni navodi okrivljenog Z. N. kojima se osporava iznos jamstva kao previsoko određen.

Na kraju, u odnosu na žalbeni prigovor okrivljenog Z. N. da odredbe „Zakona o kaznenom postupku ne isključuju „ekstradicijski“ istražni zatvor iz trajanja istražnog zatvora“ i da se vrijeme lišenja slobode u postupku ekstradicije treba uračunati u trajanje istražnog zatvora prilikom određivanja maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora, potrebno je istaknuti da se lišenje slobode u postupku ekstradicije (ekstradicijski istražni zatvor) temelji na aktu ovlaštenog stranog tijela i ima kvalitativno različitu osnovu od istražnog zatvora određenog primjenom odredbi ZKP/08. U trajanje istražnog zatvora se uračunava svako ono lišenje slobode koje je određeno od nadležnog suda Republike Hrvatske, primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku, pa se i žalbeni navodi o potrebi uračunavanja ekstradicijskog istražnog zatvora u vrijeme ukupnog trajanja istražnog zatvora ne nalaze osnovanim.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 20. ožujka 2017.