Broj: Kž 103/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2017. broj Kv-I-30/17 (K-11/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog M. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. O. i optužene Nedeljke Kosovec, zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke u trajanje istražnog zatvora uračunato mu je vrijeme lišenja slobode od 2. travnja 2015. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. O. po branitelju, odvjetniku T. K., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao drugostupanjskom sudu da „preinači pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za produljenjem istražnog zatvora te isti ukine, podredno da preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni nekom od blažih mjera iz članka 98. ZKP/08. ili za jamstvo, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati vijeću Županijskog suda u Zagrebu na ponovno odlučivanje.“.

Žalba nije osnovana.

Optuženi M. O. žalbenim navodima isključivo upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tražeći preocjenu utvrđenih okolnosti, tvrdeći da nije u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da su ostvarene pretpostavke za produljenje istražnog zatvora.

Međutim, protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da na strani optuženog M. O. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoju odluku je dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju visokog stupnja kriminalne volje, organiziranosti i planiranja u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela nije dovedena u sumnju, a kako to pogrešno smatra optuženi M. O., razlozima rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. listopada 2016. broj I Kž 414/16.-7, kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. svibnja 2016. broj K-22/15. To iz razloga što i nadalje odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi M. O. počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 17. kolovoza 2015. broj K-DO-12/15, izmijenjene 12. siječnja 2016.

Naime, potvrđenom optužnicom optuženi M. O. se tereti da je 24. studenog 2013. u večernjim satima u kući u kojoj je živio s pokojnim I. K., koji je dugi niz godina zlostavljao optuženu N. K. i njihovo troje maloljetne djece, po prethodnom dogovoru s optuženom N. K., u namjeri da istoga liše života, optuženi M. O. sječivom sjekire najmanje dva puta udario I. K. po središnjem tjemenom dijelu glave i zadao mu pritom rane sjekotine sa zasijecanjem mozga od kojih je ozljeda isti umro, a nakon čega su optuženi M. O. i optužena N. K. tijelo I. K. unijeli u tovarni prostor teretnog automobila i odvezli ga do zemljišta u N. S., omotali tijelo platnenom trakom za čiji su kraj privezali komad tramvajske tračnice koji je služio kao uteg da tijelo ne bi isplivalo i bacili tijelo u bunar.

Stoga, imajući na umu opisan način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženi M. O. osnovano sumnjiv, visok stupanj kriminalne volje optuženika, ali i upornost u skrivanju počinjenja kaznenog djela u vremenu od gotovo jedne godine nakon njegovog počinjenja, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi M. O., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog M. O. ne umanjuje činjenica optuženikove dosadašnje neosuđivanosti, kao ni njegovog daljnjeg boravka u istražnom zatvoru od 2 mjeseca od prethodnog produljenja primjene mjere istražnog zatvora protiv njega, pri čemu se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Budući da žalbenim navodima optuženog M. O. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2017.