Broj: Kž 105/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. ožujka 2017. broj Ov Kovm-1/17-10, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. P., zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 3. u vezi članka 191. stavka 2. KZ/97., kaznenog djela spolnog odnošaja zlouporabom položaja iz članka 191. stavka 2. KZ/97., kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavaka 1. i 3. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. P. po branitelju, odvjetniku D. Š., žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku ukine istražni zatvor, a okrivljenika pusti na slobodu uz određivanje neke od mjera opreza „poput zabrane približavanja oštećenici, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s njom i zabrane njenog uhođenja ili uznemiravanja“, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog M. P. i nakon podizanja optužnice postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Tako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni M. P. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 7. ožujka 2017. broj KMP-DO-13/16-95 kao i dokaza na kojima se ista temelji, a koje u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud i navodi. Stoga je neosnovan žalbeni prigovor okrivljenika kojim osporava počinjenje kaznenog djela pod točkom 4. optužnice (spolni odnošaj bez pristanka iz članka 152. stavaka 1. i 3. KZ/11.) ističući da su navodi oštećenice u odnosu na to kazneno djelo nelogični i neuvjerljivi jer bi, pod uvjetom da su točni navodi oštećenice da je bila prinuđena na spolne odnose prijetnjom okrivljenika da će objaviti snimke spolnih odnosa kada je ona bila maloljetna, to značilo da bi okrivljenik inkriminirao samog sebe.

Neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor okrivljenika kojim osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela navodeći da, ne samo da više ne živi s oštećenicom, nego oni uopće ne žive u istom gradu. Međutim, upravo suprotno, iz činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom 4. optužnice proizlazi da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je to kazneno djelo počinio na različitim adresama u K. i Z. kao i u iznajmljenom automobilu, pa okolnost da je okrivljeni M. P. živio na adresi različitoj od adrese oštećenice i u drugom gradu, nije bila prepreka za počinjenje kaznenog djela za koje je sada osnovano sumnjiv.

K tome, valja imati na umu da su kaznena djela koja se inkriminiraju okrivljeniku počinjena u razdoblju od čak 12 godina, time da su započeta kada je oštećenica bila u dobi od svega 11 godina, a nastavljena su i nakon njezine punoljetnosti i to na raznim lokacijama i adresama, pri čemu je okrivljenik osnovano sumnjiv da je oštećenicu, nakon njezine punoljetnosti, prisiljavao na spolne odnose prijetnjama da će objaviti snimke njihovih spolnih odnosa kad je ona bila dijete te tako uništiti nju i njezinu obitelj kao i njezinu vezu.

Stoga, uzimajući u obzir iznimnu kriminalnu količinu, dugotrajnost inkriminiranog razdoblja, upornost i odlučnost okrivljenika u činjenju kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv i dovodeći te okolnosti u vezu s rezultatima psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja okrivljenika po kojima kod njega postoji opsesivno ponašanje prema oštećenici, da teško podnosi frustracije ako bi oštećenica izmakla njegovoj kontroli te da ima potrebu iskazivati nadmoć nad oštećenicom uz impulzivne potrebe za zadovoljenjem seksualnog nagona, onda su sve to okolnosti koje, usprkos okrivljenikovoj neosuđivanosti, ukazuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će okrivljeni M. P., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Na kraju, uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni M. P., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2017.