Broj: Kž 109/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 3., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 10. ožujka 2017. broj Kov 13/17 (Kov-1/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba okrivljenog D. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. K., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 3., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. i člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni D. K. po branitelju, odvjetniku B. G., bez navođenja žalbene osnove, a predlažući „povodom žalbe izmijeniti pobijano rješenje na način da se istražni zatvor ukida odnosno zamjenjuje adekvatnom mjerom opreza, odnosno zamjenjuje boravkom na slobodi uz polaganje adekvatne jamčevine“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, okrivljeni D. K. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

 

Pri tome, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni D. K. u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, nije dovedena u sumnju žalbenim navodom okrivljenika kojim upire na nepristranost optužnog vijeća prvostupanjskog suda navodeći da je to vijeće postupalo i postupa opterećeno sadržajem optužbe, budući da u obrazloženju pobijanog rješenja, radi dojmljivosti, citira činjenični opis optužnice.

 

Međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja je jasno da prvostupanjski sud, pri ocjeni postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, samo kao jednu od okolnosti cijeni i način počinjenja kaznenog djela za koji se okrivljenik tereti, a kako je opisan u činjeničnom opisu optužnice.

 

Nadalje, prvostupanjski sud, uz način počinjenja kaznenog djela koje karakterizira brojnost inkriminiranih radnji i upornost u počinjenju, prilikom ocijene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela uzima u obzir i postupanje okrivljenika prije i nakon počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela.

 

Naime, okrivljeni D. K. je dosad već osuđivan i to presudom Općinskog suda u Zadru od 4. travnja 2014. broj Kmp-75/10 zbog kaznenih djela oduzimanja tuđe pokretne stvari, napada na službenu osobu, izazivanja prometne nesreće i nepružanja pomoći (izvadak iz kaznene evidencije, list 25. spisa), pa iako se radi o kaznenim djelima koja su počinjena u jednom događaju, ona pokazuju da je okrivljenik osuđivan zbog kaznenog djela koje u sebi uključuje elemente nasilja (napad na službenu osobu), a sada se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela s elementima nasilja. K tome, kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv je počinjeno nekoliko mjeseci nakon što je prošao rok provjeravanja iz presude kojom je okrivljenik prethodno osuđen.

 

Nadalje, svakako treba uzeti u obzir i da se okrivljenik iste večeri kada je počinjeno kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv i to do 1.30 sati nalazio u Postaji pomorske policije Z. Naime, tamo se nalazio radi obrade zbog sumnje u počinjenje nekoliko prekršaja budući da je iste večeri, prilikom redovne auto-ophodnje, zaustavljen oko 00,50 sati po policijskim službenicima. Dakle, okrivljenik se pola sata prije počinjenja kaznenog djela za koje se sada podignutom optužnicom tereti, nalazio u policijskoj postaji.

 

Što se tiče postupanja okrivljenika nakon počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela, a kako to proizlazi iz svjedočenja oštećenice, istoj je rekao da to neće dugo trajati, možda nekih mjesec dana, pa će ju pustiti na miru te dodao da će, ako ikome kaže što se dogodilo, ista završiti u gepeku i neće više izaći te je od nje tražio da sljedećeg dana dovede prijateljicu i to na način da joj kaže da idu zapušiti, a da će on slučajno naići te natjerati njezinu prijateljicu da ga oralno zadovolji.

 

Stoga, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost da će okrivljeni D. K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, usprkos navodu okrivljenika da je uhićen mjesec dana nakon počinjenja terećenog mu kaznenog djela, a za koje vrijeme nije prilazio oštećenici, nije s njom uspostavljao kontakt te na istu nije pokušao utjecati ili istu zastrašivati.

 

Isto tako, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika nije dovedena u sumnju žalbenim navodom da je boravak u istražnom zatvoru u trajanju duljem od četiri mjeseca na njega u dostatnoj mjeri utjecalo da se za trajanja suđenja suzdrži od bilo kakvih oblika protupravnog postupanja.

 

Uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 24. ožujka 2017.