Broj: Kž 111/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. K., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2017. broj Kv-I-36/16 (K-9/17), o ukidanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se protiv optuženog T. K. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. K., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, na temelju članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ukinut je istražni zatvor protiv optuženog T. K., u kojem se nalazi iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog optuženika za ukidanje istražnog zatvora.

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano državni odvjetnik ističe da u konkretnoj situaciji egzistiraju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na opasnost da će optuženi T. K., puštanjem na slobodu, i nadalje činiti istovrsna ili slična kaznena djela.

Naime, prvostupanjski sud donošenje pobijane odluke argumentira time da se radi o kratkom vremenskom periodu inkriminacije, maloj količini „oduzete lake opojne droge marihuane“, odnosno male kriminalne količine za koju se optuženik tereti, a da je optuženik izrazio jasnu spremnost da više ne čini kaznena djela kao i da ga po izlasku iz istražnog zatvora čeka stalno zaposlenje, time da je u istražnom zatvoru proveo osam mjeseci. Stoga prvostupanjski sud smatra da navedene okolnosti, u nedostatku drugih okolnosti, neovisno o činjenici optuženikove osuđivanosti za istovrsno kazneno djelo, nisu takvog značaja ni kvalitete da bi predstavljale one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo.

Međutim, opravdano je državni odvjetnik u žalbi istaknuo da se ne može prihvatiti zaključak da se u konkretnom slučaju radi o kratkom inkriminiranom razdoblju i maloj kriminalnoj količini, budući da se potvrđenom optužnicom optuženi T. K. tereti da je u razdoblju od mjeseca ožujka 2016. do 8. lipnja 2016. kontinuirano dvanestorici kupaca prodavao drogu marihuanu i to svakom kupcu u više navrata. Isto tako od optuženika su oduzete i dvije drobilice za drogu pa kad se navedeno uzme u obzir, onda se ne može govoriti o maloj kriminalnoj količini, već o kontinuiranoj prodaji droge marihuane većem broju kupaca, a na pravilnost kojeg zaključka nije od utjecaja količina oduzete droge marihuane koju prvostupanjski sud opisuje kao malu količinu.

K tome, optuženi T. K. je dosad dvaput suđen (izvadak iz kaznene evidencije, list 1221. spisa) i to jedanput zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.) presudom Općinskog suda u Zlataru od 7. svibnja 2010. broj Kmp-16/09, a jedanput zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članaka 173. stavka 2. KZ/97. presudom Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru, od 8. srpnja 2011., broj K-100/11.

Dakle, optuženi T. K. je već suđen za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga i to na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a sada se javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje istovrsnog kaznenog djela. Uz to protiv optuženog T. K. se vodi još jedan kazneni postupak i to pred Općinskim sudom u Zlataru.

Navedeno pokazuje kontinuitet optuženika u činjenju kaznenih djela, a zbog čega se navod obrazloženja pobijanog rješenja o optuženikovoj jasnoj spremnosti da više ne čini kaznena djela treba  kritički cijeniti.

Nadalje, okolnost da optuženika  po izlasku iz istražnog zatvora čeka posao, pri čemu je prilikom prvog iskazivanja optuženik sam naveo da radi kod oca, ali da ga otac nije prijavio, pokazuje da se ne radi o okolnosti koja je utjecala na optuženika da se ponovno ne javi kao osoba osnovano sumnjiva za počinjenje kaznenog djela.

Uz prethodno navedeno treba ima na umu da je prvostupanjski sud prilikom redovne kontrole primjene mjere istražnog zatvora, kod postojanja istih okolnosti, rješenjem od 12. siječnja 2017. broj Kov-Iz-5/2107, produljio istražni zatvor protiv optuženog T. K., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. siječnja 2017. broj II Kž-35/17-4.

Stoga, protivno stanovištu prvostupanjskog suda, da navedene okolnosti, u nedostatku drugih okolnosti, nisu takvog značaja ni kvalitete da bi predstavljale one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da upravo te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., zbog čega je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. ožujka 2017.