Broj: Kž 32/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog T. S., zbog kaznenog djela iz članka 271. stavka 4. u vezi s člankom 263. stavkom 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 16. prosinca 2016. broj Kv I-47/16 (K-11/11-65), u sjednici održanoj 4. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog T. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) odbačen je zahtjev osuđenog T. S. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Karlovcu od 19. siječnja 2016. broj K-11/2011-81 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2016. broj K-194/16-6, kojom je T. S. proglašen krivim zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 271. stavka 4. u vezi s člankom 263. stavkom 1. i 4. KZ/97. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni T. S. putem odvjetnika D. P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, a s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova kaznenog postupka kao i da se osuđeniku odgodi, odnosno prekine izvršenje kazne zatvora.

Spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

Naime, žalitelj u žalbi ponavlja navode iz zahtjeva za obnovu postupka smatrajući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da činjenice i razlozi navedeni u zahtjevu za obnovu postupka očito nisu prikladni da bi se na temelju njih dopustila obnova, već je mišljenja da oni predstavljaju razloge iz članka 501. stavka 1. točke 4. ZKP/08. radi kojih se trebala dopustiti obnova kaznenog postupka jer je T. S. dvaput osuđen zbog istog djela.

Suprotno tim žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno i osnovano odbacio zahtjev osuđenika jer su činjenice i dokazi na kojima se temelji zahtjev za obnovu kaznenog postupka već bili izneseni tijekom postupka i bili su predmetom ocjene prvostupanjskog suda te je o njima odlučeno pravomoćnom odlukom, pa očito nisu prikladni da bi se na temelju njih dopustila obnova.

Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbacio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, a budući da osuđenik podnesenom žalbom nije doveo u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. travnja 2017.