Broj: Kž 130/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2017. broj Kv-I-38/17 (K-4/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog D. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. V., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju B. M., odvjetniku iz S., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, osporavajući pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o potrebi produljenja istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., optuženik smatra da bi se, nakon jedne godine i devet mjeseci provedenih u istražnom zatvoru, istražni zatvor trebao ukinuti ili, u krajnjem slučaju, isti zamijeniti mjerom opreza i to javljanja dvaput tjedno u policijsku postaju nadležnu prema mjestu boravka optuženika.

Međutim, suprotno ovakvom stajalištu optuženika, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. V., za svoju odluku dao jasne, određene i dostane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te pravilno zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla postići blažom mjerom.

Naime, optuženi D. V. se potvrđenom optužnicom tereti za počinjenje kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., a on je dosad, prema podacima iz kaznene evidencije, višestruko osuđivan i za kaznena djela s elementima nasilja, pri čemu je, prema vlastitom iskazivanju, izdržao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina i sedam mjeseci. Navedeno pokazuje da dosadašnje osude nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi za zakonom, već je njegovo protupravno postupanje progrediralo jer je sada osnovano sumnjiv da je počinio društveno opasnije kazneno djelo.

Nadalje, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da kod optuženog D. V. postoje poteškoće funkcioniranja u svim područjima života, impulzivnost, emocionalna nestabilnost, snižen prag tolerancije na frustraciju i dugogodišnja zlouporaba psihoaktivnih droga iz skupine opijata (heroin), zbog čega vještak zaključuje da optuženik ima poremećaj osobnosti antisocijalnog tipa i ovisan je opijatima.

Stoga, a imajući na umu brojnosti i značaj iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud smatra da je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora za sada ne može ostvariti nekom od blažih mjera,  a kako to u žalbi predlaže optuženik.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2017.