Broj: Kž 132/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. J., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2017. broj Kov-Iz-13/17 (Kov-33/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog D. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. J., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. prosinca 2016. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni D. J. po branitelju, odvjetniku E. M., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku odredi mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni D. J. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela, nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenika o tome da je oštećenica, prema vlastitom iskazivanju, prvi spolni odnos s okrivljenikom imala dragovoljno, a da s obzirom na njezino ponašanje okrivljenik nije mogao znati da ona nije htjela druge spolne odnose, kao i da je oštećenica mogla napustiti okrivljenika kada je to htjela, pa da ju je okrivljenik čak i tjerao iz stana, što ona nije htjela učiniti. Ovo iz razloga što je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren.

Naime, odgovarajući stupanj osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23. ožujka 2016., broj K-DO-260/16, kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a to su u prvom redu iskaz oštećene M. P. te svjedoka D. B., J. Š., Z. Š., S. N., N. J., K. J. i J. J., kao i rezultata provedenog biološkog vještačenja, vještačenja kontaktnih tragova te sudsko-medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

Daljnjim žalbenim navodima okrivljenik osporava i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da se ista svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv okrivljenika ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera i to mjera opreza. Međutim, suprotno tom žalbenom navodu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se za sada ista svrha istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom blaže mjere. To iz razloga što iz načina počinjenja inkriminiranih mu kaznenih djela proizlazi upornost okrivljenika u protupravnom postupanju, visok stupanj kriminalne volje, agresivnost i bezobzirnost. Naime, okrivljeni D. J. se tereti da je u vremenskom razdoblju od 22. prosinca do 26. prosinca 2016., uporabom sile fizički napao oštećenu M. P. i prijetnjom da će izravno napasti na njezin život i tijelo kao i na život i tijelo drugih osoba odnosno njezine djece i roditelja govorio da će je udariti, zvati druge ljude iz javne kuće s kojima će morati imati seksualne odnose te nabaviti pištolj i ubiti nju njezinu djecu i roditelje, bez njezinog pristanka izvršio spolne odnošaje u situaciji kada se oštećenica nalazila u nasilnom okruženju koje je on stvorio, zaključana u stanu bez mogućnosti samostalnog kretanja, do dolaska policije.

K tome, okrivljenik je, prema podacima u spisu (izvadak iz kaznene evidencije, list 48. spisa) višestruko osuđivana osoba i to zbog kaznenih djela protiv imovine, ali i kaznenog djela koji u sebi uključuje silu ili ozbiljnu prijetnju (pokušaj iznude), a protiv njega je u tijeku i postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, pod brojem K-1462/16, zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. na štetu bivše djevojke G. D.

Nadalje, provedenim psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika utvrđeno je da je on osoba koja funkcionira na sniženom intelektualnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, nezrelih i nestabilnih obrazaca ponašanja, kod kojeg su preporođajne ili porođajne traume dovele do oštećenja cerebralnih struktura, koje su stvorile osnovu za organske promjene ličnosti sa značajkama emocionalno nestabilne i disocijalne osobe. Kod okrivljenika se razvio sindrom ovisnosti politoksikomanskog tipa kod kojeg sada dominira alkoholizam i utječe na njegovo ponašanje. Prisutne su i smetnje iz kruga početnog psihoorganskog sindroma tako da je konzumiranje alkohola kontraindicirano kao i medikacija koju povremeno uzima. Vještak psihijatar predlaže izricanje mjere obveznog liječenja od alkohola, kako bi se kontrolirao okrivljenikov psihički status, ponašanje i apstinencija te umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela te otklonila opasnost za okolinu.

Dakle, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realne opasnosti da će okrivljeni D. J., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, a one su takvog značaja i brojnosti da se ista svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u odnosu na okrivljenika D. J., za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. travnja 2017.