Broj: Kž 134/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana  kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. ožujka 2017. broj K-10/16., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog I. Ž. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Ž., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4., članka 129. stavka 1. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. Ž. po branitelju, odvjetniku T. K., „… iz svih žalbenih razloga predviđenih po ZKP/08.“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „… preinači pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za produljenjem istražnog zatvora te isti ukine, podredno da preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni nekom od blažih mjera iz članka 98. ZKP/08, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati optužnom vijeću Županijskog suda u Velikoj Gorici na ponovno odlučivanje.“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud, utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Ž. iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim navodima o tome da pobijano rješenje ne sadrži one osobite okolnosti iz kojih bi proizlazila konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenog djela te da u istom nisu navedeni dovoljno jasni razlozi za neprimjenu blažih mjera i to konkretno mjera opreza, a čime optuženik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a potom jasno i određeno obrazložio okolnosti odlučne za postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a potom s pravom zaključio da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza, dajući jasne razloge o tome. Stoga nije počinjena navedena postupovna povreda odredaba kaznenog postupka na koju optuženik upire u žalbi, a niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavku 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, podignutom i potvrđenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 22 rujna 2016., broj K-DO-14/16, optuženi I. Ž. se tereti da je počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., na način da je 13. travnja 2016. u ranim večernjim satima u obiteljskoj kući oštećenog I. Ž., koji je tada bio u dobi od 82 godine, u cilju da ga usmrti, metalnom polugom „pajserom“ udario oštećenika više puta u predjelu glave i tijela uslijed kojih udaraca je on pao, nakon toga mu je začepio nos i usta te ga pritiskao u predjelu vrata, a što je dovelo do gubitka kisika i smrtnog ishoda. Opisani način počinjenja, uz činjenicu da je oštećenik zadobio višestruke ozljede, te umro nasilnom smrću uslijed ugušenja, protivno žalbenim navodima optuženika, upućuje na upornost, bezobzirnost i kriminalnu volju optuženika u terećenom mu postupanju. Pri tome treba napomenuti da je oštećenik bio stric optuženika.

Nadalje, iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana teška alkoholna ovisnost koja je u kroničnoj fazi te je uslijed te ovisnosti došlo do razvoja simptomatske epilepsije i drugih neuroloških i somatskih oštećenja organizma, pa vještak psihijatar predlaže izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. jer postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela upravo uslijed alkoholne ovisnosti.

Sve prethodno navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da će optuženik, usprkos dosadašnje neosuđivanosti, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja istražnog zatvora protiv optuženog I. Ž. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Isto tako, imajući na umu značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08., pa niti predloženim mjerama opreza.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 žalbu optuženika valjalo odbiti.

Zagreb, 7. travnja 2017.