Broj: Kž 138/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. J., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 30. ožujka 2017. broj K-42/14-18, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se istražni zatvor protiv optuženog Z. J. produljuje iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. J., zbog dva kaznena djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 136. stavaka 1. i 3. KZ/11. te kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ukinut je istražni zatvor protiv optuženog Z. J. u kojem se nalazio iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., optuženiku su određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3., 4. i 5. ZKP/08. i to obveza redovitog javljanja svakog prvog i petnaestog u mjesecu u Policijsku postaju u V., zabrana približavanja oštećenoj Ž. J. iz V., na udaljenost manju od 50 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa oštećenom Ž. J.. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja optuženik je upozoren da će, u slučaju nepridržaanja izrečenih mjera opreza, iste biti zamijenjene istražnim zatvorom, a pod točkom IV. izreke je određeno da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, najdulje do pravomoćnosti presude, time da će ih provoditi policijski službenici Policijske postaje V. Pod točkom V. izreke je određeno da žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo rješenje.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba je osnovana.

Naime, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su razlozi pobijanog rješenja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, pa da se pobijano rješenje ne može ispitati, a čime žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno takvom žalbenom navodu, razlozi pobijanog rješenja o postojanju onih posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nisu proturječni ni nejasni pa time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj upire.

Međutim, opravdano je državni odvjetnik u žalbi istaknuo da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora protiv optuženog Z. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti naloženim mu mjerama opreza. Naime, imajući na umu način i brojnost kaznenih djela za koja se optuženi Z. J. potvrđenim optužnicama tereti (dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavaka 1. i 3. KZ/11. i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.), pri čemu su teška kaznena djela protiv spolne slobode i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode počinjena na štetu iste oštećenice, sada bivše supruge optuženika Ž. J., a kazneno djelo oštećenja tuđe stvari na štetu J. L., koje kazneno djelo je motivirano ljubomorom prema bivšoj supruzi, sve navedeno pokazuje znatnu upornost i kriminalnu volju te odlučnost u protupravnom postupanju. Također treba imati na umu da je zbog terećenog mu teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, počinjenog na štetu oštećene Ž. J., rješenjem suca istrage od 30. prosinca 2013. broj Kir-649/13. određen istražni zatvor protiv optuženika, koji je rješenjem od 28. siječnja 2014. broj Kir-43/14 bio i produljen, a potom rješenjem od 28. ožujka 2014. Kir-43/14 ukinut te su određene mjere opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točake 4., 5. i 10. ZKP/08. No, usprkos određenim mjerama opreza i to: zabrane približavanja oštećenoj Ž. J., zabrane uspostavljanja ili održavanja kontakta s istom oštećenicom te udaljenja iz zajedničkog kućanstva, optuženik se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje istovrsnog kaznenog djela protiv iste oštećenice, kao i kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iste oštećenice.

Štoviše, optuženi Z. J. je nepravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Vukovaru od 15. rujna 2016. broj PpJ-823/16-5 osuđen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog 14. rujna 2016. te je prema njemu primijenjena mjera zabrane približavanja oštećenoj Ž. J. u trajanju od 6 mjeseci ,da bi se svega 15-tak dana nakon donošenja citirane nepravomoćne presude, optuženik javio kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenih djela na štetu oštećene Ž. J.

Inače, optuženi Z. J., iako dosad kazneno neosuđivan, prema podacima iz spisa (izvadak iz prekršajne evidencije, list 242. i 243. spisa) je prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, posljednji put pravomoćnom presudom od 30. travnja 2014.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da optuženik ima dijagnosticiran depresivni poremećaj s ovisnošću o alkoholu, kao komorbiditetnom stanju, pri čemu je u vrijeme počinjenja terećenog mu kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Stoga vještak zaključuje da kod optuženika postoji povećana vjerojatnost da bi mogao počiniti slično ili isto kazneno djelo te predlaže izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

Prema tome, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u cilju otklanjanja postojeće iteracijske opasnosti je nužna, budući da sve prethodno izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju postojanje realne i konkretne opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo. Isto tako, brojnost i značaj svih izloženih okolnosti, protivno stanovištu prvostupanjskog suda, upućuje na to da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla uspješno postići naloženim mu mjerama opreza, pri čemu treba napomenuti da je optuženom Z. J. pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Vukovaru od 17. listopada 2016. broj Kir-324/16. određeno da se istražni zatvor može zamijeniti jamstvom u visini od 100.000,00 kuna.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2017.