Broj: Kž 140/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 329. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog O. H. J. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2017. broj Kv-Us-23/17 (K-Us-12/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba optuženog O. H. J. A. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B. i optuženog O. H. J. A., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 329. i člankom 52. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 129. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog O. H. J. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. srpnja 2016. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi O. H. J. A. po branitelju, odvjetniku K. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili da se mjera istražnog zatvora zamijeni primjerenijom mjerom.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, nije u pravu optuženik kada, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i nedovoljno obrazloženi te da izreka pobijanog rješenja ne sadržava sve propisano člankom 124. stavkom 3. ZKP/08. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, bez proturječja i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu ove mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. kao i nemogućnosti njezine zamjene blažim mjerama. Pri tome se optuženiku ukazuje da odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08. propisuje sadržaj obrazloženja, a ne izreke rješenja o istražnom zatvoru, međutim, ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istom bila počinjena niti istaknuta, a niti neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, optuženi O. H. J. A., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda obrazlažući da ne postoje okolnosti koje upućuju na to da bi se u konkretnom slučaju radilo o postojanju zločinačkog udruženja, kao i da bi on bio član istog. Protivno tom žalbenom navodu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 329. i člankom 52. KZ/11. za koje se tereti u ovom predmetu, proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice kao i dokaza na kojima se ona temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pri čemu je potrebno istaknuti da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren.

 

Neprihvatljivi su i žalbeni navodi optuženika da će u slučaju pravomoćnosti pobijanog rješenja on izdržati kaznu prije pravomoćne sudske odluke o njegovoj krivnji, a čime u suštini upire na povredu načela razmjernosti. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

 

Imajući na umu da iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi O. H. J. A. državljanin Iraka, koji u Republici Hrvatskoj ima status tražitelja azila, time da za područje Republike Hrvatske nije vezan niti obiteljski niti poslovno te dovodeći te okolnosti u vezu s težinom kaznenog djela za koje se tereti u ovom postupku, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani tog optuženika postoji realna i konkretno predvidiva opasnost da će on, puštanjem na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenog progona, a da se s obzirom na brojnost i značaj okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega optuženika, svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi mogla osigurati primjenom blažih mjera osiguranja prisutnosti predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. travnja 2017.