Broj: Kž 142/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. u vezi s člankom 191. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog R. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 29. ožujka 2017. broj Kv I-68/17 (K-10/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog R. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Puli - Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. u vezi s člankom 191. stavkom 2. KZ/97., kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi s člankom 152. stavkom 2. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), četiri kaznena djela iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi s člankom 152. stavkom 2. KZ/11. te kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., a protiv optužene T. Z. zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 1. KZ/11., članka 302. stavka 1. KZ/11. te članka 306. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog R. Đ. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u koji mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. Đ. po branitelju, odvjetniku R. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine istražni zatvor ili pak istražni zatvor zamjeni jamstvom ili nekom od predloženih mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, nije u pravu optuženik kada u žalbi upire na postojanje bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdeći da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, i to kako o onima koje se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., tako i o onima koje se odnose na nemogućnost zamjene te mjere blažim mjerama ili jamstvom u predloženoj visini od 50.000,00 kuna. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i one zbog kojih mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama (jamstvom te mjerama opreza), dajući valjano obrazloženje za tu odluku. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da bi bila počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti neka druga povreda na koju drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, optuženi R. Đ., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o kvaliteti dokaza koji prileže spisu, a čime osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Protivno tom žalbenom navodu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom predmetu, proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje prvostupanjski sud i navodi u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pri čemu je potrebno istaknuti da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i postojanje onih posebnih pretpostavki koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, budući da je optuženi R. Đ. osnovano sumnjiv da je počinio sedam kaznenih djela, i to kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 3. u vezi s člankom 191. stavkom 2. KZ/97., teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi s člankom 152. stavkom 2. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., četiri teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi s člankom 152. stavkom 2. KZ/11. te kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., na štetu žrtve M. Z. tijekom razdoblja od pet godina. Stoga, imajući na umu brojnost terećenih mu radnji i duljinu tog razdoblja, uz činjenicu da je optuženik iskoristio odnos zavisnosti i povjerenja koje je žrtva prema njemu imala, kao i okolnost da on jedini doprinosi za uzdržavanje obitelji koja ovisi o njegovim prihodima, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik iskazao znatnu upornost, odlučnost te visok stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju. K tome, taj zaključak dodatno pojačava i činjenica da je optuženik prema izvatku iz kaznene evidencije već dolazio u sukob sa zakonom jer je u dva navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela povrede uzdržavanja, a tim prilikama su prema njemu primijenjene uvjetne osude. Kad se uzme u obzir da se u ovom kaznenom postupku tereti da je protupravno postupao tijekom vremena provjeravanja po pravomoćnim presudama, očito je da dosadašnje osude nisu utjecale na njega na način da se kloni kriminalnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom, jer se sada javlja osnovano sumnjivim za teža kaznena djela.

Imajući na umu brojnost i značaj okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i da se ista svrha istražnog zatvora protiv optuženog R. Đ., za sada, ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, bilo predloženim jamstvom u iznosu od 50.000,00 kuna, bilo mjerama opreza. Pri tome pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima o tome da je žrtva M. Z. postala punoljetna i u međuvremenu se zaposlila, a čime je otpao element financijske ovisnosti.

Isto tako, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. Đ. pa je njezino produljenje u konkretnom slučaju razmjerno postizanju opravdanog cilja budući da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad njegovim pravom na slobodu. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da u konkretnom slučaju nije vođeno računa o tome preteže li njegovo pravo na slobodu nad zahtjevima javnog interesa te da nije s dostatnom pažnjom ispitano produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. travnja 2017.