Broj: Kž 145/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Ć. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog J. Ć. i optuženog V. V. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 24. ožujka 2017. broj Kv-I-91/2017 (K-23/2016), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbijaju se žalbe optuženog J. Ć. i optuženog V. V. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. Ć. i optuženog V. V., zbog šest kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i tri kaznena djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. Ć. i optuženog V. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke optuženicima u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. kolovoza 2016. pa nadalje. Pod točkom III. izreke navedenog rješenja, na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08., određeno je da se istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženika može ukinuti ako optuženici ili tko drugi za njih da jamstvo, a oni obećaju da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo. Pod točkom IV. izreke, na temelju članka 102. stavka 2. ZKP/08., određeno je da visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor za optuženog J. Ć. iznosi 250.000,00 kuna, a za optuženog V. V. 350.000,00 kuna, time da je određeno da se jamčevina može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo, a pod točkom V. izreke, na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08., određeno je da će se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske ako optuženici postupe protivno uvjetima rješenja o jamstvu, a protiv optuženika će se odrediti istražni zatvor. Pod točkom VI izreke odbijen je prijedlog optuženog V. V. za ukidanje istražnog zatvora, kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. Ć. po branitelju, odvjetniku G. C., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a optuženika pusti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi V. V. osobno, bez navođenja žalbene osnove,  s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „… molim da mi izađete u susret da budem neko vrijeme sa svojom obitelji dok ne odem na odsluženje kazne.“.

Žalbe nisu osnovane.

Naime, optuženi J. Ć. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda obrazlažući da ne postoje okolnosti koje upućuju na to da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, ponovio istovrsno kazneno djelo. Protivno tom žalbenom navodu, prvostupanjski sud ispravno nalazi one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će optuženi J. Ć., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo u činjenici da je tom optuženiku stavljeno na teret da je u relativno kratkom razdoblju od svega dva i pol mjeseca počinio ukupno devet kaznenih djela protiv imovine, a od kojih šest kaznenih djela karakterizira uporaba sile ili prijetnje (razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11.), s time da je takvim protupravnim postupanjem ostvarena protupravna imovinska korist oko 86.000,00 kuna. Navedeno upućuje na viši stupanj upornosti i odlučnosti u kriminalnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje kod tog optuženika. Prema podacima u spisu predmeta protiv optuženog J. Ć. su u tijeku i drugi kazneni postupci, također zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, što dodatno potvrđuje njegovu upornost u kriminalnom djelovanju.

Uzimajući u obzir i okolnost da je optuženi J. Ć. nezaposlen, bez primanja i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela protiv imovine, upravo radi stjecanja sredstava za vlastitu egzistenciju.

Stoga je pravilno prvostupanjski sud, protiv optuženog J. Ć. produljio  istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., time da se svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08., osim jamstvom koje mu je pravomoćno izmijenjeno na iznos 250.000,00 kuna (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. studenoga 2016. broj II Kž-366/16.-4). K tome, sukladno odredbi članka 105. stavka 1. ZKP/08., visina jamstva se može izmijeniti ako to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti, a takve okolnosti optuženik, nakon što mu je već jednom pravomoćno izmijenjena visina jamstva, više nije naveo.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tog optuženika o tome da dosad nije kažnjavan za istovrsna kaznena djela, da je boravak u istražnom zatvoru u trajanju od osam mjeseci na njega u dovoljnoj mjeri utjecao da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela, da je otac jednog maloljetnog djeteta kao i da ima zdravstvenih problema jer je prije par godina preživio strujni udar radi kojeg mu je potrebna medicinska skrb.

Optuženi V. V., u žalbi koju osobno podnosi, ne navodi niti obrazlaže žalbene osnove već iznosi obiteljske prilike te ističe da je kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv priznao, pa moli da ga se pusti na slobodu da bude sa svojom obitelji kojoj bi tada, sve dok ne ode na odsluženje kazne, mogao pomoći. Međutim, takvom žalbom optuženika  nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, već je optuženik iznio okolnosti koje mogu biti odlučne kod odmjeravanja kazne u slučaju osuđujuće presude, ali ne i kod odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. travnja 2017.