Broj: Kž 157/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. travnja 2017. broj Kvm-17/17 (Kmp-3/11), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode 12. lipnja 2008., 24. i 25. srpnja 2008. te od 27. siječnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku A. B., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se „… ukine istražni zatvor te ga zamjeni predloženim jamstvom, kao i predloženim mjerama opreza.".

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi M. K., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Međutim, budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebne pretpostavke te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženika o tome da je on u jednom razdoblju svog života boravio izvan teritorija Republike Hrvatske bez svoje volje jer da se radilo o njegovom prisilnom udaljavanju iz Republike Hrvatske. Ovo iz razloga jer je M. K., prilikom ispitivanja kod istražnog suca 12. lipnja 2008. (zapisnik, list 23. i 24. spisa), kao adresu boravišta naveo adresu u Z., te ga je istražni sudac upozorio u smislu odredbe članka 225. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06.) da je dužan odazivati se pozivu suda i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište kao i na posljedice ako tako ne postupi. Međutim, usprkos upozorenju istražnog suca, optuženik nije obavijestio sud o promjeni boravišta. Naime, dostava optužnice optuženiku na adresu boravišta u Z., je vraćena s naznakom pošte „obaviješten – nije podigao pošiljku“ (dostavnica, list 118. spisa), dok je u izvješću Centra za ... Z., Ured M. od 12. travnja 2011. (list 119. do 121. spisa), utvrđeno da optuženik tada već dvije godine, prema izjavi njegovog oca, nije boravio u Republici Hrvatskoj već na Kosovu kod majke M. K. u mjestu L., Ulica ...a, općina S. R. Provedena je terenska provjera adrese boravišta optuženika u Z., a povodom koje su policijski službenici dopisom od 19. svibnja 2011. (list 127. spisa) obavijestili sud da se optuženik 14. prosinca 2008. odjavio s adrese u Z. i da više nije prijavljen u Republici Hrvatskoj. Prema izjavi maćehe optuženika, S. K., koju je dala policijskim službenicima, optuženik se prije par godina odselio i živi na Kosovu. Dakle, optuženik niti živi na području Republike Hrvatske niti je poslovno vezan za područje Republike Hrvatske. Stoga je poziv optuženiku za raspravu 11. rujna 2013. poslan diplomatskim putem na adresu boravišta na Kosovu. Optuženik je poziv za raspravu 11. rujna 2013. uredno primio 20. studenog 2012. (dostavnica, list 178. spisa i zapisnik o preuzimanju poziva, list 182. spisa), ali se pozivu nije odazvao, niti je izostanak opravdao, iako je poziv primio gotovo 10 mjeseci prije rasprave.

Dakle, prethodno navedene okolnosti, uzimajući ih u obzir zajedno s težinom kaznenog djela za koje je optuženi M. K. osnovano sumnjiv, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponovno napustiti područje Republike Hrvatske i tako ponovno postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, a u cilju izbjegavanja vođenja kaznenog postupka.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom optuženika o tome da je on ponudio jamstvo u obliku zasnivanja hipoteke na nekretnini svog oca, ali je sud odgodio ročište za odlučivanje o prijedlogu do pribave podataka o procjeni vrijednosti nekretnine od strane ovlaštenog sudskog vještaka. Ovo iz razloga, što iz zapisnika o ročištu za odlučivanje o prijedlogu za ukidanje istražnog zatvora od 29. ožujka 2017. (zapisnik, list 319. spisa) proizlazi da je zamjenica branitelja optuženika navela da će pribaviti procjenu vrijednosti nekretnine koja bi se dala u zalog, pa je time ročište za odlučivanje o prijedlogu optuženika odgođeno jer je optuženik naveo da će pribaviti podatke o procjeni vrijednosti nekretnine za koju se predlaže hipoteka kao jamstvo. Na ročištu za odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika 7. travnja 2017. (zapisnik, list 335. spisa) branitelj optuženika je naveo da još nisu prikupljeni svi podaci o nekretnini za koju se mislilo predložiti određivanje hipoteke kao jamstva u zamjenu za istražni zatvor i to iz razloga što za sada nemaju financijskih sredstava za ovlaštenu procjenu vrijednosti nekretnine. Dakle, do odluke prvostupanjskog suda o prijedlogu optuženika nije došlo jer je optuženik prvo naveo da će dostaviti procjenu vrijednosti, a nakon toga da za nju nema financijskih sredstava, i to za sada.

Imajući na umu značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi M. K., u slučaju puštanja na slobodu pobjegao, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i da se ista svrha primjene istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. za sada ne bi mogla ostvariti primjenom predloženih mjera opreza.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. travnja 2017.