Uredba (EU) 2024/1991 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2024. o obnovi prirode i izmjeni Uredbe (EU) 2022/869

(1)

Potrebno je utvrditi pravila na razini Unije za obnovu ekosustavâ kako bi se osigurao oporavak bioraznolike i otporne prirode na cijelom području Unije. Obnova ekosustavâ također doprinosi Unijinim ciljevima ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama.

(2)

U Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” („europski zeleni plan”) uspostavljen je ambiciozan plan za preobrazbu Unije u pravedno i prosperitetno društvo s modernim i konkurentnim gospodarstvom koje učinkovito iskorištava resurse te se njime nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih. U okviru europskog zelenog plana, u Komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2023. Vraćanje prirode u naše živote” utvrđuje se Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.

(3)

Unija i njezine države članice stranke su Konvencije o biološkoj raznolikosti (4). Kao stranke te konvencije posvećene su dugoročnoj strateškoj viziji koju je Konferencija stranaka te konvencije donijela na desetom sastanku održanom od 18. do 29. listopada 2010. Odlukom X/2 pod nazivom „Strateški plan za bioraznolikost za razdoblje 2011. – 2020.” prema kojoj se do 2050. bioraznolikost treba vrednovati, čuvati, obnavljati i mudro upotrebljavati, uz održavanje usluga ekosustava i zdravog planeta te pružanje koristi koje su od ključne važnosti za sve ljude.

(4)

U Globalnom okviru za bioraznolikost, donesenom na 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti održanom od 7. do 19. prosinca 2022., utvrđuju se globalni ciljevi usmjereni na hitno djelovanje tijekom desetljeća do 2030. Cilj br. 1 jest osigurati da su sva područja obuhvaćena participativnim i integriranim prostornim planiranjem koje uključuje bioraznolikost i/ili djelotvornim procesima upravljanja kojima se uzima u obzir promjena upotrebe zemljišta i mora; do 2030. svesti gotovo na nulu gubitak područja od velike važnosti za bioraznolikost, uključujući ekosustave visoke razine ekološke cjelovitosti, poštujući pritom prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica kako su utvrđena u Deklaraciji Ujedinjenih naroda (UN) o pravima autohtonih naroda. Cilj br. 2 jest do 2030. osigurati djelotvornu obnovu najmanje 30 % područja degradiranih kopnenih ekosustava i ekosustava kopnenih voda te morskih i obalnih ekosustava radi poboljšanja bioraznolikosti te funkcija i usluga ekosustava, ekološke cjelovitosti i povezivosti. Cilj br. 11 jest obnoviti, održavati i poboljšati doprinose prirode ljudima, uključujući funkcije i usluge ekosustava, kao što su regulacija zraka, vode i klime, zdravlje tla, oprašivanje i smanjenje rizika od bolesti, kao i zaštita od prirodnih opasnosti i katastrofa, s pomoću rješenja utemeljenih na prirodi i/ili pristupa utemeljenih na ekosustavu u korist svih ljudi i prirode. Globalni okvir za bioraznolikost omogućit će napredak prema postizanju ciljeva za 2050. usmjerenih na rezultate.

(5)

UN-ovi ciljevi održivog razvoja, osobito ciljevi 14.2., 15.1., 15.2. i 15.3., odnose se na potrebu da se osigura očuvanje, obnova i održivo korištenje kopnenih ekosustava i kopnenih slatkovodnih ekosustava i njihovih usluga, posebice šuma, močvarnih područja, planina i sušnih područja.

(6)

Opća skupština UN-a u svojoj je rezoluciji od 1. ožujka 2019. proglasila razdoblje 2021. – 2030. Desetljećem UN-a za obnovu ekosustava s ciljem podupiranja i jačanja nastojanja da se spriječi, zaustavi i preokrene propadanje ekosustava u cijelom svijetu i podigne razina svijesti o važnosti obnove ekosustava.

(7)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. nastoji se osigurati da će se do 2030. bioraznolikost u Europi usmjeriti prema oporavku, od čega će korist imati ljudi, naš planet, klima i gospodarstvo. Njome se utvrđuje ambiciozan plan EU-a za obnovu prirode s nizom ključnih obveza, uključujući obvezu da se iznese prijedlog pravno obvezujućih ciljeva EU-a za obnovu prirode kako bi se obnovili degradirani ekosustavi, posebno oni koji imaju najveći potencijal za hvatanje i skladištenje ugljika, te za sprečavanje i ublažavanje posljedica prirodnih katastrofa.

(8)

U svojoj rezoluciji od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. Europski parlament snažno je pozdravio posvećenost izradi zakonodavnog prijedloga s obvezujućim ciljevima obnove prirode te je osim toga smatrao da bi zakonodavni prijedlog, uz opći cilj obnove, trebao uključivati ciljeve obnove usmjerene na ekosustave, staništa i vrste, čime bi se obuhvatile šume, travnjaci, močvarna područja, tresetišta, oprašivači, rijeke slobodnog toka, obalna područja i morski ekosustavi.

(9)

U svojim zaključcima od 23. listopada 2020. Vijeće je potvrdilo da će sprečavanje daljnjeg pogoršanja postojećeg stanja bioraznolikosti i prirode biti ključno, ali ne i dostatno za vraćanje prirode u naš život. Vijeće je ponovno potvrdilo da je u vezi s obnovom prirode potrebna veća ambicioznost, kako se predlaže u novom planu EU-a za obnovu prirode, koji uključuje mjere za zaštitu i obnovu bioraznolikosti i izvan zaštićenih područja. Vijeće je navelo i da očekuje prijedlog pravno obvezujućih ciljeva u području obnove prirode, za koji treba izraditi procjenu učinka.

(10)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđena je obveza da se pravno zaštiti najmanje 30 % kopnenih područja, uključujući kopnene vode, i 30 % morskih područja u Uniji, od čega bi najmanje trećina trebala biti pod strogom zaštitom, uključujući sve preostale prašume i stare šume. U kriterijima i smjernicama namijenjenima državama članicama za proglašenje dodatnih zaštićenih područja („kriteriji i smjernice”), koje je Komisija 2022. razvila u suradnji s državama članicama i dionicima, naglašava se da ako obnovljena područja ispunjavaju kriterije za zaštićena područja ili se očekuje da će ih ispunjavati nakon što obnova poluči svoj potpuni učinak, i ta bi obnovljena područja trebala doprinijeti ciljevima Unije za zaštićena područja. U kriterijima i smjernicama naglašava se i da zaštićena područja mogu pružiti važan doprinos ciljevima obnove iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. stvaranjem uvjeta u kojima će rad na obnovi biti uspješan. To posebno vrijedi za područja koja se mogu prirodno oporaviti zaustavljanjem ili ograničavanjem nekih pritisaka koje uzrokuju ljudske aktivnosti. Stavljanje takvih područja pod strogu zaštitu, među ostalim u morskom okolišu, u nekim će slučajevima biti dovoljno da dovede do oporavka prirodnih vrijednosti u njima. Nadalje, u kriterijima i smjernicama ističe se i da se očekuje da sve države članice doprinesu ispunjavanju ciljeva Unije za zaštićena područja iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. razmjerno prirodnim vrijednostima u njima i njihovu potencijalu za obnovu prirode.

(11)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđen je cilj da se do 2030. osigura da ne dođe do pogoršanja trendova ili stanja očuvanosti zaštićenih staništa i vrsta te da će najmanje 30 % vrsta i staništa koji trenutačno nisu u povoljnom stanju potpasti pod tu kategoriju ili pokazati snažan pozitivan trend da će potpasti pod tu kategoriju. U smjernicama koje je Komisija izradila u suradnji s državama članicama i dionicima kako bi poduprla ispunjavanje tih ciljeva naglašava se da će za većinu tih staništa i vrsta vjerojatno biti potreban rad na održavanju i obnovi tako da se do 2030. zaustave njihovi trenutačni negativni trendovi ili održe trenutačni stabilni trendovi ili trendovi poboljšanja ili tako da se spriječi pogoršanje stanja staništa i vrsta s povoljnim stanjem očuvanosti. U tim se smjernicama dodatno ističe da se taj rad na obnovi prije svega treba planirati, provoditi i koordinirati na nacionalnoj ili regionalnoj razini te da pri odabiru vrsta i staništa koje je potrebno poboljšati do 2030. i određivanju prioriteta za te vrste i staništa treba nastojati uspostaviti sinergiju s drugim ciljevima Unije i međunarodnim ciljevima, posebno onima u području okolišne i klimatske politike.

(12)

U izvješću Komisije o stanju prirode u Europskoj uniji od 15. listopada 2020. („izvješće o stanju prirode iz 2020.”) navedeno je da Unija još nije uspjela spriječiti pogoršanje stanja zaštićenih stanišnih tipova i vrsta koje su predmet očuvanja u Uniji. To pogoršanje uglavnom je posljedica odustajanja od ekstenzivne poljoprivrede, intenziviranja praksi gospodarenja, izmjene hidroloških režima, urbanizacije i onečišćenja te neodrživih šumarskih aktivnosti i iskorištavanja vrsta. Osim toga, invazivne strane vrste i klimatske promjene predstavljaju glavnu i sve veću prijetnju zavičajnoj fauni i flori u Uniji.

(13)

Europski zeleni plan dovest će do progresivne i temeljite preobrazbe gospodarstva Unije i njezinih država članica, što će pak imati snažan utjecaj na vanjsko djelovanje Unije. Važno je da se Unija koristi svojom trgovinskom politikom i opsežnom mrežom trgovinskih sporazuma kako bi i na globalnoj razini surađivala s partnerima na zaštiti okoliša i bioraznolikosti, uz istodobno promicanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja.

(14)

Primjereno je utvrditi sveobuhvatni cilj za obnovu ekosustava kako bi se potaknuli gospodarska i društvena preobrazba, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i održivi rast. Ako su u dobrom stanju, bioraznoliki ekosustavi kao što su močvarni, slatkovodni i šumski ekosustavi te poljoprivredni ekosustavi, ekosustavi s oskudnom vegetacijom, morski ekosustavi, obalni i urbani ekosustavi pružaju niz ključnih usluga ekosustava, a koristi obnove degradiranih ekosustava dok se ne postigne dobro stanje na svim kopnenim i morskim područjima uvelike nadmašuju troškove obnove. Te usluge doprinose brojnim društveno-gospodarskim koristima, ovisno o gospodarskim, društvenim, kulturnim, regionalnim i lokalnim značajkama.

(15)

Statistička komisija UN-a na svojoj 52. sjednici u ožujku 2021. uvela je računovodstvo ekosustava kao dio sustava ekonomskog računovodstva okoliša (SEEA EA). SEEA EA integrirani je i sveobuhvatni statistički okvir za organiziranje podataka o staništima i krajobrazima, mjerenje opsega, stanja i usluga ekosustava, praćenje promjena u kapitalu ekosustava i povezivanje tih informacija s gospodarskim i drugim ljudskim djelatnostima.

(16)

Osiguravanje bioraznolikih ekosustava i borba protiv klimatskih promjena neodvojivo su međusobno povezani. Priroda i rješenja utemeljena na prirodi, uključujući prirodne zalihe i ponore ugljika, ključni su za borbu protiv klimatske krize. Istodobno je klimatska kriza već uzrok promjena u kopnenim i morskim ekosustavima te se Unija treba pripremiti za povećani intenzitet, učestalost i raširenost njezinih učinaka. U posebnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 oC istaknuto je da neki učinci mogu biti dugotrajni ili nepovratni. U šestom izvješću IPCC-a o procjeni navodi se da će obnova ekosustavâ biti ključna za pomoć u borbi protiv klimatskih promjena, kao i za smanjenje rizika povezanih sa sigurnošću opskrbe hranom. Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) u svojem je izvješću o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava iz 2019. navela da smatra da su klimatske promjene ključni uzrok promjena u prirodi te da očekuje da će se učinak klimatskih promjena povećati u narednim desetljećima i u nekim slučajevima nadmašiti učinak drugih uzroka promjena ekosustava, kao što su promjene u upotrebi zemljišta i mora.

(17)

Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđuje se obvezujući cilj klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. i ostvarenja negativnih emisija nakon toga, kao i davanje prednosti brzim i predvidljivim smanjenjima emisija te istodobno poboljšanje uklanjanja prirodnim ponorima. Obnova ekosustavâ može znatno doprinijeti održavanju prirodnih ponora, upravljanju njima i njihovu poboljšanju te povećanju bioraznolikosti uz istodobnu borbu protiv klimatskih promjena. Uredbom (EU) 2021/1119 od relevantnih institucija Unije i država članica zahtijeva se i da osiguravaju kontinuirani napredak u poboljšavanju kapaciteta za prilagodbu, jačanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene. Tom se uredbom od država članica također zahtijeva da uključe prilagodbu u sva područja politike i promiču prilagodbu utemeljenu na ekosustavu i rješenja utemeljena na prirodi. Rješenja utemeljena na prirodi ona su rješenja koja su nadahnuta i poduprta prirodom, troškovno učinkovita i istodobno korisna za okoliš, društvo i gospodarstvo te doprinose izgradnji otpornosti. Takva rješenja s pomoću lokalno prilagođenih i sustavnih intervencija kojima se učinkovito iskorištavaju resursi u gradove, krajobraze i morske krajobraze donose više prirode i prirodnih obilježja i procesa koji su i raznolikiji. Stoga rješenja utemeljena na prirodi trebaju biti korisna za bioraznolikost i podupirati brojne usluge ekosustava.

(18)

U Komunikaciji Komisije od 24. veljače 2021. naslovljenoj „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” naglašava se potreba za promicanjem rješenja utemeljenih na prirodi i prepoznaje se da se troškovno učinkovita prilagodba klimatskim promjenama može postići zaštitom i obnovom močvarnih područja i tresetišta te obalnih i morskih ekosustava, razvojem urbanih zelenih površina i postavljanjem zelenih krovova i zidova te održivim gospodarenjem šumama i poljoprivrednim zemljištem te njihovim promicanjem. Veći broj bioraznolikih ekosustava vodi do veće otpornosti na klimatske promjene i omogućuje djelotvornije oblike smanjivanja i sprečavanja katastrofa.

(19)

U tijeku je revizija klimatske politike Unije kako bi slijedila putanju utvrđenu u Uredbi (EU) 2021/1119 za smanjenje neto emisija stakleničkih plinova (emisije koje preostanu nakon oduzimanja uklanjanja) do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Uredbom (EU) 2023/839 Europskog parlamenta i Vijeća (6) osobito se nastoji ojačati doprinos zemljišnog sektora općoj klimatskoj ambiciji za 2030. te se ciljevi u pogledu obračuna emisija i uklanjanja iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) usklađuju s povezanim inicijativama politika u području bioraznolikosti. Tom se uredbom naglašava potreba za zaštitom i poboljšanjem uklanjanja ugljika na temelju prirodnih postupaka, poboljšanjem otpornosti ekosustavâ na klimatske promjene, obnavljanjem degradiranog zemljišta i degradiranih ekosustava te ponovnim natapanjem tresetišta. Osim toga, njome se nastoji poboljšati praćenje emisija i uklanjanja stakleničkih plinova na zemljištu koje podliježe zaštiti i obnovi te izvješćivanje o tome. U tom je kontekstu važno da ekosustavi u svim kategorijama zemljišta, uključujući šume, travnjake, zemljišta pod usjevima i močvarna zemljišta, budu u dobrom stanju radi djelotvornog hvatanja i skladištenja ugljika.

(20)

Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 23. ožujka 2022. naslovljenoj „Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava”, geopolitički događaji dodatno su naglasili potrebu za očuvanjem otpornosti prehrambenih sustava. Dokazano je da obnova agroekoloških sustava dugoročno pozitivno utječe na produktivnost hrane, a obnova prirode osigurava dugoročnu održivost i otpornost Unije.

(21)

U završnom izvješću s Konferencije o budućnosti Europe iz svibnja 2022. građani pozivaju Uniju da zaštiti i obnovi bioraznolikost, krajolik i oceane, ukloni onečišćenje te potakne znanje, informiranje, obrazovanje i dijalog o okolišu, klimatskim promjenama, uporabi energije i održivosti.

(22)

Obnova ekosustavâ, zajedno s naporima uloženima u smanjenje trgovine divljom faunom i florom i njihove potrošnje, pomoći će i u sprečavanju te izgradnji otpornosti na moguće buduće zarazne bolesti sa zoonotskim potencijalom, čime će se smanjiti rizik od izbijanja bolesti i pandemija te doprinijeti potpori Unije i globalnim nastojanjima u primjeni pristupa „Jedno zdravlje”, kojim se prepoznaje suštinska povezanost zdravlja ljudi, zdravlja životinja i zdrave i otporne prirode.

(23)

Tla su sastavni dio kopnenih ekosustava. U Komunikaciji Komisije od 17. studenoga 2021. naslovljenoj „Strategija EU-a za tlo do 2030. Ostvarivanje koristi od zdravog tla za ljude, hranu, prirodu i klimu” ističe se potreba za obnovom degradiranog tla i povećanjem bioraznolikosti tla. Globalni mehanizam, tijelo osnovano u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenima jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi (7), i tajništvo te konvencije uspostavili su Program za utvrđivanje cilja neutralnosti degradacije zemljišta kako bi se zemljama pomoglo da postignu neutralnost u pogledu degradacije zemljišta do 2030.

(24)

Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (8) i Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) nastoji se osigurati dugoročna zaštita, očuvanje i opstanak najvrjednijih i najugroženijih vrsta i staništa u Europi, kao i ekosustava čiji su oni dio. Mreža Natura 2000, koja je uspostavljena 1992. i najveća je koordinirana mreža zaštićenih područja na svijetu, ključan je instrument za provedbu ciljeva tih dviju direktiva. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na europsko državno područje država članica na koje se primjenjuju Ugovori i time se uskladiti s direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ te ujedno s Direktivom 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(25)

Komisija je razvila okvir i smjernice za utvrđivanje dobrog stanja stanišnih tipova zaštićenih na temelju Direktive 92/43/EEZ i za utvrđivanje dostatne kvalitete i količine staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene te direktive. Na temelju tog okvira i smjernica mogu se odrediti ciljevi obnove za te stanišne tipove i staništa vrsta. Međutim, takva obnova neće biti dovoljna za zaustavljanje trenda gubitka bioraznolikosti i za oporavak svih ekosustava. Stoga, kako bi se povećala bioraznolikost na razini širih ekosustava, trebalo bi utvrditi dodatne obveze koje se temelje na specifičnim pokazateljima.

(26)

Nadovezujući se na direktive 92/43/EEZ i 2009/147/EZ i da bi poduprle postizanje ciljeva utvrđenih u tim direktivama, države članice trebale bi uspostaviti mjere obnove kako bi osigurale oporavak zaštićenih staništa i vrsta, uključujući divlje ptice, na svim područjima u Uniji, pa i na područjima izvan mreže Natura 2000.

(27)

Direktivom 92/43/EEZ nastoje se u povoljno stanje očuvanosti vratiti i u tom stanju održati prirodna staništa i vrste divlje faune i flore koji su od interesa za Uniju. Međutim, njome se ne utvrđuje rok za postizanje tog cilja. Slično tomu, Direktivom 2009/147/EZ ne utvrđuje se rok za obnovu populacija ptica u Uniji.

(28)

Trebalo bi utvrditi rokove za uspostavljanje mjera obnove na područjima mreže Natura 2000 i na područjima izvan mreže Natura 2000 radi postupnog poboljšanja stanja zaštićenih stanišnih tipova u cijeloj Uniji te radi njihove ponovne uspostave dok se ne postigne povoljna referentna površina koja je potrebna za postizanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova u Uniji. Pri uspostavi mjera obnove države članice trebale bi, prema potrebi, do 2030. dati prednost područjima stanišnih tipova koja nisu u dobrom stanju i koja se nalaze na područjima mreže Natura 2000, s obzirom na ključnu ulogu tih područja za očuvanje prirode i činjenicu da na temelju postojećeg prava Unije već postoji obveza uspostave djelotvornih sustava za osiguravanje dugoročne djelotvornosti mjera obnove na područjima mreže Natura 2000. Kako bi se državama članicama omogućila potrebna fleksibilnost za ulaganje opsežnih napora u obnovu, države članice trebale bi zadržati mogućnost uspostave mjera obnove na područjima stanišnih tipova koja nisu u dobrom stanju i nalaze se na područjima izvan mreže Natura 2000 ako je to opravdano specifičnim lokalnim okolnostima i uvjetima. Osim toga, primjereno je izdvojiti stanišne tipove u skupine prema ekosustavu kojem pripadaju i za te skupine stanišnih tipova utvrditi vremenski ograničene i kvantificirane ciljeve za pojedina područja. To bi omogućilo državama članicama da odaberu koja će staništa unutar skupine najprije obnoviti.

(29)

Zahtjevi u pogledu staništâ vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništâ divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ trebali bi biti slični, pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na povezanost koja je potrebna između tih dvaju staništa kako bi populacije vrsta mogle napredovati.

(30)

Potrebno je da su mjere obnove za stanišne tipove odgovarajuće i prikladne za te stanišne tipove radi postizanja dobrog stanja i što brže uspostave povoljnih referentnih površina kako bi se postiglo povoljno stanje očuvanosti tih stanišnih tipova. Važno je da su mjere obnove one koje su potrebne za ispunjavanje vremenski ograničenih i kvantificiranih ciljeva za pojedina područja. Također je potrebno da su mjere obnove za staništa vrsta odgovarajuće i prikladne za što brže postizanje dostatne kvalitete i količine kako bi se postiglo povoljno stanje očuvanosti vrsta.

(31)

Mjere obnove uspostavljene na temelju ove Uredbe radi obnove ili održavanja određenih stanišnih tipova navedenih u Prilogu I., kao što su travnjaci, vrištine ili močvarni stanišni tipovi, u određenim slučajevima mogle bi zahtijevati uklanjanje šuma kako bi se ponovno uspostavilo upravljanje utemeljeno na očuvanju, što bi moglo uključivati aktivnosti kao što su košnja ili ispaša. Obnova prirode i zaustavljanje deforestacije važni su okolišni ciljevi koji se međusobno osnažuju. Komisija će izraditi smjernice, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36. Uredbe (EU) 2023/1115 Europskog parlamenta i Vijeća (11), kako bi se pojasnilo tumačenje definicije „upotrebe u poljoprivredne svrhe” utvrđene u toj uredbi, posebno u vezi s prenamjenom šuma u zemljište koje nije namijenjeno za poljoprivredne svrhe.

(32)

Važno je osigurati da mjere obnove uspostavljene na temelju ove Uredbe dovedu do konkretnog i mjerljivog poboljšanja stanja ekosustavâ kako na razini pojedinačnih područja koja podliježu obnovi tako i na nacionalnoj razini i na razini Unije.

(33)

Kako bi mjere obnove bile učinkovite i kako bi se njihovi rezultati mogli mjeriti tijekom vremena, ključno je da područja koja podliježu takvim mjerama obnove usmjerenima na poboljšanje stanja staništa koja su obuhvaćena područjem primjene Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ, ponovnu uspostavu tih staništa i poboljšanje njihove povezanosti, pokazuju stalno poboljšanje dok se ne postigne dobro stanje.

(34)

Ključno je i da područja koja podliježu mjerama obnove usmjerenima na poboljšanje kvalitete i količine staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništa divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ pokazuju stalno poboljšanje kako bi se doprinijelo postizanju dostatne količine i kvalitete staništa tih vrsta.

(35)

Važno je osigurati da se područja pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ koja su u dobrom stanju na cijelom europskom državnom području država članica i Unije postupno povećavaju dok se ne postigne povoljna referentna površina za svaki stanišni tip i dok najmanje 90 % tih površina na razini država članica ne bude u dobrom stanju kako bi se omogućilo postizanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova u Uniji. Državama članicama trebalo bi dopustiti da, ako je to propisno opravdano, za stanišne tipove koji su vrlo česti i rašireni u Uniji i pokrivaju više od 3 % europskog državnog područja dotične države članice, primjenjuju postotak niži od 90 % za područje koje treba biti u dobrom stanju za pojedinačne stanišne tipove navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi ako taj postotak ne bi spriječio postizanje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova na nacionalnoj biogeografskoj razini, kako je utvrđeno na temelju članka 1. točke (e) Direktive 92/43/EEZ. Ako pojedina država članica primijeni to odstupanje, trebala bi ga opravdati u svojem nacionalnom planu obnove.

(36)

Važno je osigurati da se kvaliteta i količina staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništa divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ na cijelom europskom državnom području država članica i Unije postupno povećavaju dok se ne povećaju dovoljno da osiguravaju dugoročni opstanak tih vrsta.

(37)

Važno je da države članice uspostave mjere kojima se nastoji osigurati da se stanje na područjima pokrivenima stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe koji podliježu mjerama obnove stalno poboljšava dok se ne postigne dobro stanje te da države članice uspostave mjere kojima se nastoji osigurati da se nakon postizanja dobrog stanja znatno ne pogorša stanje tih stanišnih tipova kako se ne bi ugrozilo dugoročno održavanje ili postizanje dobrog stanja. Nepostizanje tih rezultata ne znači nepoštovanje obveze uspostave mjera prikladnih za postizanje tih rezultata. Važno je i da države članice nastoje ulagati napore s ciljem sprečavanja znatnog pogoršanja područja pokrivenih takvim stanišnim tipovima koja su već u dobrom stanju ili koja nisu u dobrom stanju, ali još ne podliježu mjerama obnove. Takve su mjere važne kako bi se izbjeglo povećanje potreba za obnovom u budućnosti i trebale bi biti usmjerene na područja stanišnih tipova, kako su ih utvrdile države članice u svojim nacionalnim planovima obnove, čija je obnova potrebna kako bi se ispunili ciljevi obnove. Primjereno je razmotriti mogućnost više sile, kao što su prirodne katastrofe, koja bi mogla dovesti do pogoršanja stanja na područjima pokrivenima tim stanišnim tipovima, kao i neizbježnih preobrazbi staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama. Za područja izvan mreže Natura 2000 primjereno je razmotriti i rezultat plana ili projekta od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja. Za područja koja podliježu mjerama obnove to bi trebalo utvrditi u svakom pojedinom slučaju. Za područja mreže Natura 2000, planovi i projekti odobreni su u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 92/43/EEZ. Primjereno je osigurati da države članice zadrže mogućnost da, u nedostatku drugih alternativa, primijene zahtjev u pogledu sprečavanja pogoršanja na razini svake biogeografske regije na svojem državnom području za svaki stanišni tip i svako stanište vrsta. Takva bi mogućnost trebala biti dopuštena pod određenim uvjetima, među ostalim pod uvjetom da se poduzmu kompenzacijske mjere za svako znatno pogoršanje. Ako se, kao željeni rezultat mjere obnove, područje preobrazi iz jednog stanišnog tipa obuhvaćenog područjem primjene ove Uredbe u drugi stanišni tip obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe, ne bi se trebalo smatrati da se to područje pogoršalo.

(38)

Za potrebe odstupanja od obveza kontinuiranog poboljšanja stanja i sprečavanja pogoršanja stanja područjâ izvan mreže Natura 2000 na temelju ove Uredbe, države članice trebale bi pretpostavljati da su postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, njihovo priključenje na mrežu, sama povezana mreža i sredstva za skladištenje od prevladavajućeg javnog interesa. Države članice trebale bi moći odlučiti ograničiti primjenu te pretpostavke u propisno opravdanim i specifičnim okolnostima, kao što su razlozi povezani s nacionalnom obranom. Osim toga, države članice trebale bi moći izuzeti takve projekte u području energije iz obnovljivih izvora od obveze da za potrebe primjene tih odstupanja nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja, pod uvjetom da su ti projekti podvrgnuti strateškoj procjeni utjecaja na okoliš ili procjeni utjecaja na okoliš. Smatranjem takvih postrojenja postrojenjima od prevladavajućeg javnog interesa i, ako je primjenjivo, ograničavanjem zahtjeva da se procijene manje štetna alternativna rješenja omogućilo bi se da takvi projekti imaju koristi od pojednostavnjene procjene u pogledu odstupanjâ od procjene prevladavajućeg javnog interesa na temelju ove Uredbe.

(39)

Aktivnostima čija je isključiva svrha obrana ili nacionalna sigurnost trebalo bi dati najveći prioritet. Stoga bi države članice pri uspostavi mjera obnove trebale moći izuzeti područja koja se upotrebljavaju za takve aktivnosti ako se smatra da su te mjere neuskladive s daljnjom upotrebom dotičnih područja u vojne svrhe. Osim toga, za potrebe primjene odredaba ove Uredbe o odstupanjima od obveza kontinuiranog poboljšanja stanja i sprečavanja pogoršanja stanja područjâ izvan mreže Natura 2000, državama članicama trebalo bi dopustiti da pretpostavljaju da su planovi i projekti koji se odnose na takve aktivnosti od prevladavajućeg javnog interesa. Države članice ujedno bi trebale moći izuzeti takve planove i projekte od obveze da nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja. Međutim, ako primjenjuju to izuzeće, od država članica trebalo bi zahtijevati da uspostave mjere, koliko je to razumno i izvedivo, kojima se nastoje ublažiti utjecaj tih planova i projekata na stanišne tipove.

(40)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. naglašava se potreba za strožim mjerama kako bi se obnovili degradirani morski ekosustavi, uključujući ekosustave bogate ugljikom te važna mrijestilišta i rastilišta ribe. Tom strategijom utvrđuje se i da Komisija treba predložiti novi akcijski plan za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava.

(41)

Morski stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ široko su definirani i uključuju brojne ekološke različite podtipove s različitim potencijalom obnove, što državama članicama otežava uspostavu odgovarajućih mjera obnove na razini tih stanišnih tipova. Stoga bi morske stanišne tipove navedene u Prilogu I. toj direktivi trebalo dodatno odrediti primjenom relevantnih razina klasifikacije morskih staništa prema europskom informacijskom sustavu o prirodi (EUNIS). Države članice trebale bi uspostaviti povoljne površine koje prekriva stanišni tip za postizanje povoljnog stanja očuvanosti svakog od tih stanišnih tipova ako te povoljne površine koje prekriva stanišni tip već nisu obuhvaćena nekim drugim propisom Unije. Skupina stanišnih tipova morskih mekih dna, koja odgovara nekima od bentoskih širokih stanišnih tipova navedenih u Direktivi 2008/56/EZ, široko je zastupljena u morskim vodama nekoliko država članica. Državama članicama trebalo bi stoga dopustiti da mjere obnove, koje se postupno uspostavljaju, ograniče na manji dio područja tih stanišnih tipova koji nisu u dobrom stanju, pod uvjetom da to ne sprečava postizanje ili održavanje dobrog stanja okoliša, kako je utvrđeno na temelju Direktive 2008/56/EZ, osobito uzimajući u obzir granične vrijednosti za deskriptore za utvrđivanje dobrog stanja okoliša iz točaka 1. i 6. Priloga I. toj direktivi, utvrđene u skladu s člankom 9. stavkom 3. te direktive, za opseg gubitka tih stanišnih tipova, za negativne učinke na stanje tih stanišnih tipova i za najveći dopušteni opseg tih negativnih učinaka.

(42)

Ako je za zaštitu obalnih i morskih staništa potrebno regulirati aktivnosti ribarstva ili akvakulture, primjenjuje se zajednička ribarstvena politika (ZRP). Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12) osobito se predviđa da se u okviru ZRP-a provodi pristup upravljanja ribarstvom utemeljen na ekosustavu kako bi se osiguralo da negativni učinci ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav budu što manji. Tom se uredbom predviđa i da se u okviru ZRP-a nastoji da se aktivnostima akvakulture i ribarstva izbjegava degradacija morskog okoliša.

(43)

Kako bi se postigao cilj kontinuiranog, dugoročnog i održivog oporavka bioraznolike i otporne prirode, države članice trebale bi u potpunosti iskoristiti mogućnosti predviđene u okviru ZRP-a. Države članice imaju mogućnost, u okviru isključive nadležnosti Unije u pogledu očuvanja morskih bioloških resursa, poduzimati nediskriminirajuće mjere za upravljanje ribljim stokovima i njihovo očuvanje te održavanje ili poboljšanje stanja očuvanosti morskih ekosustava unutar 12 nautičkih milja. Osim toga, države članice koje imaju izravan upravljački interes, kako je definiran u Uredbi (EU) br. 1380/2013, mogu se dogovoriti da podnesu zajedničke preporuke za mjere očuvanja potrebne za ispunjavanje obveza na temelju prava Unije u području okoliša. Ako država članica u svoj nacionalni plan obnove uključi mjere očuvanja koje su potrebne kako bi se doprinijelo ciljevima ove Uredbe i ako je za te mjere očuvanja potrebno podnijeti zajedničke preporuke, dotična država članica trebala bi provesti savjetovanja i podnijeti te zajedničke preporuke u roku koji omogućuje njihovo pravodobno donošenje prije odgovarajućih rokova u cilju promicanja koherentnosti različitih politika o očuvanju morskih ekosustava. Takve mjere ocjenjuju se i donose u skladu s pravilima i postupcima predviđenima u okviru ZRP-a.

(44)

Direktivom 2008/56/EZ zahtijeva se od država članica da surađuju bilateralno i u okviru regionalnih i podregionalnih mehanizama suradnje, među ostalim u okviru regionalnih konvencija o moru, odnosno Konvencije o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika (13), Konvencije o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora (14), Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (15) i Konvencije o zaštiti Crnog mora, potpisane u Bukureštu 21. travnja 1992., te, kad je riječ o mjerama u području ribarstva, u kontekstu regionalnih skupina osnovanih u okviru ZRP-a.

(45)

Važno je da se uspostave mjere obnove i za staništa određenih morskih vrsta, kao što su morski psi i raže, koja su obuhvaćena područjem primjene, primjerice, Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja, potpisane u Bonnu 23. lipnja 1979., ili popisa ugroženih vrsta regionalnih konvencija o moru, ali su izvan područja primjene Direktive 92/43/EEZ, jer imaju važnu funkciju u ekosustavu.

(46)

Radi potpore obnovi i sprečavanju pogoršanja stanja kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih staništa države članice mogu odrediti dodatna područja kao „zaštićena područja” ili „strogo zaštićena područja”, provesti druge djelotvorne mjere očuvanja za pojedina područja i promicati mjere očuvanja privatnog zemljišta.

(47)

Urbani ekosustavi čine otprilike 22 % kopnene površine u Uniji te obuhvaćaju područje na kojem živi većina građana Unije. Urbane zelene površine uključuju, među ostalim, urbane šume, parkove i vrtove, urbane farme, drvorede uz ceste, gradske livade i gradske živice. Urbani ekosustavi, kao i drugi ekosustavi obuhvaćeni ovom Uredbom, važna su staništa za bioraznolikost, posebno biljaka, ptica i kukaca, uključujući oprašivače. Izvor su mnogih drugih važnih usluga ekosustava, uključujući smanjenje i kontrolu rizika od prirodnih katastrofa, kao što su poplave i učinci toplinskog otoka, hlađenje, rekreaciju, pročišćavanje vode i zraka te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama. Povećanje urbanih zelenih površina važan je parametar za mjerenje povećanja sposobnosti urbanih ekosustava da pružaju te ključne usluge. Povećanjem zelenog pokrova na određenom gradskom području usporava se otjecanje vode te time smanjuje rizik od onečišćenja rijeka zbog prelijevanja oborinskih voda i pomaže u smanjenju ljetnih temperatura, izgradnji otpornosti na klimatske promjene i stvaranju dodatnog prostora za napredovanje prirode. Povećanjem razine urbanih zelenih površina u mnogim će se slučajevima poboljšati zdravlje urbanog ekosustava. S druge strane, zdravi urbani ekosustavi ključni su za podupiranje zdravlja drugih ključnih europskih ekosustava, primjerice povezivanjem prirodnih područja u okolnim ruralnim područjima, poboljšanjem zdravlja rijeka daleko od grada, osiguravanjem utočišta i područja za razmnožavanje vrsta ptica i oprašivača povezanih s poljoprivrednim i šumskim staništima, kao i osiguravanjem važnih staništa za migratorne ptice.

(48)

Potrebno je znatno pojačati mjere kojima će se osigurati da pokrivenost urbanim zelenim površinama, osobito drvećem, više ne bude u opasnosti od smanjenja. Kako bi se osiguralo da urbane zelene površine nastave pružati potrebne usluge ekosustava, trebalo bi zaustaviti njihov gubitak te ih obnoviti i povećati, među ostalim i integracijom zelene infrastrukture i rješenja utemeljenih na prirodi, kao što su zeleni krovovi i zeleni zidovi, u projektiranje zgrada. Takva integracija može doprinijeti održavanju i povećanju ne samo područja urbanih zelenih površina nego i, ako uključuju drveće, područja prekrivenosti gradova krošnjama stabala.

(49)

Znanstveni dokazi upućuju na to da umjetno svjetlo negativno utječe na bioraznolikost. Umjetno svjetlo može utjecati i na zdravlje ljudi. Pri izradi nacionalnih planova obnove na temelju ove Uredbe države članice trebale bi moći razmotriti zaustavljanje, smanjenje ili saniranje svjetlosnog onečišćenja u svim ekosustavima.

(50)

Kako je navedeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., potrebno je uložiti veće napore u obnovu slatkovodnih ekosustava i prirodnih funkcija rijeka. Obnova slatkovodnih ekosustava trebala bi uključivati rad na obnovi prirodne povezanosti rijeka te njihovih obalnih i poplavnih područja, među ostalim uklanjanjem umjetnih pregrada, kako bi se poduprlo postizanje povoljnog stanja očuvanosti rijeka, jezera, aluvijalnih staništa i vrsta koje žive u tim staništima zaštićenih direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ te postizanje jednog od ključnih ciljeva Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030., odnosno da se obnovi najmanje 25 000 km rijeka slobodnog toka, u usporedbi s 2020. kad je donesena Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. Pri uklanjanju pregrada države članice trebale bi prvenstveno ukloniti zastarjele pregrade koje više nisu potrebne za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, unutarnju plovidbu, opskrbu vodom ili druge namjene.

(51)

Broj oprašivača u Uniji drastično se smanjio posljednjih desetljeća te se populacija svake treće vrste pčela i leptira smanjuje, a svaka deseta takva vrsta na rubu je izumiranja. Zbog oprašivanja divljih i uzgojenih biljaka oprašivači su neophodni za funkcioniranje kopnenih ekosustava, dobrobit ljudi i sigurnost opskrbe hranom. Izvješće iz 2021., koje se temelji na rezultatima projekta integriranog sustava računovodstva kapitala za prirodu (INCA), koji su zajednički provele službe Komisije i Europska agencija za okoliš (EEA), ukazuje na to da se gotovo 5 000 000 000 EUR godišnje poljoprivredne proizvodnje Unije izravno pripisuje kukcima oprašivačima.

(52)

Kao odgovor na pozive Europskog parlamenta i Vijeća na rješavanje problema smanjenja broja oprašivača Komisija je svojom Komunikacijom od 1. lipnja 2018. pokrenula inicijativu EU-a za oprašivače. Izvješće o napretku od 27. svibnja 2021. o provedbi te inicijative ukazalo je na to da su i dalje prisutni znatni izazovi u otklanjanju uzroka smanjenja broja oprašivača, uključujući uporabu pesticida. I Europski parlament, u svojoj rezoluciji od 9. lipnja, i Vijeće, u svojim zaključcima od 17. prosinca 2020. o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 15/2020, pozvali su na snažnije djelovanje za rješavanje problema smanjenja broja oprašivača, na uspostavu okvira za praćenje oprašivača na razini Unije te definiranje jasnih ciljeva i pokazatelja u pogledu obveze da se preokrene trend smanjenja broja oprašivača. U tematskom izvješću objavljenom 2020. Europski revizorski sud preporučio je da Komisija uspostavi odgovarajuće mehanizme upravljanja i praćenja za mjere usmjerene na otklanjanje prijetnji oprašivačima. Komisija je u svojoj komunikaciji od 24. siječnja 2023. predstavila revidiranu inicijativu EU-a za oprašivače pod nazivom „Revizija Inicijative EU-a za oprašivače. Novi plan za oprašivače”, u kojoj se utvrđuju mjere koje Unija i njezine države članice moraju poduzeti kako bi preokrenule trend smanjenja broja oprašivača do 2030.

(53)

Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivoj uporabi sredstava za zaštitu bilja nastoji se regulirati jedan od uzroka smanjenja broja oprašivača zabranom uporabe pesticida na ekološki osjetljivim područjima, od kojih su mnoga obuhvaćena ovom Uredbom, primjerice na područjima na kojima su prisutne vrste oprašivača koje su na europskim crvenim popisima vrsta svrstane među one kojima prijeti izumiranje.

(54)

Održivi, otporni i bioraznoliki poljoprivredni ekosustavi potrebni su kao izvor sigurne, održive, hranjive i povoljne hrane. Poljoprivredni ekosustavi bogati bioraznolikošću također povećavaju otpornost poljoprivrede na klimatske promjene i okolišne rizike te istodobno osiguravaju sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom te osiguravaju otvaranje novih radnih mjesta na ruralnim područjima, posebno radnih mjesta povezanih s ekološkom poljoprivredom, ruralnim turizmom i rekreacijom. Stoga Unija treba poboljšati bioraznolikost svojih poljoprivrednih zemljišta brojnim postojećim praksama koje su korisne za povećanje bioraznolikosti ili koje su kompatibilne s povećanjem bioraznolikosti, među ostalim i korištenjem ekstenzivne poljoprivrede. Ekstenzivna poljoprivreda ključna je za održavanje mnogih vrsta i staništa na područjima bogatim bioraznolikošću. Postoje brojne prakse ekstenzivne poljoprivrede koje imaju višestruke i znatne koristi za zaštitu bioraznolikosti, usluga ekosustava i obilježja krajobraza, kao što su precizna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, agroekologija, agrošumarstvo i trajni travnjaci niskog intenziteta. Namjena tih praksi nije zaustaviti upotrebu poljoprivrednog zemljišta, već prilagoditi tu vrstu upotrebe u korist dugoročnog funkcioniranja i produktivnosti poljoprivrednih ekosustava. Financijski privlačni programi financiranja za vlasnike, poljoprivrednike i druge upravitelje zemljišta kako bi se dobrovoljno uključili u takve prakse važni su za ostvarivanje dugoročnih koristi obnove.

(55)

Potrebno je uspostaviti mjere obnove kako bi se povećala bioraznolikost poljoprivrednih ekosustava u cijeloj Uniji, među ostalim i na područjima koja nisu pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ. Budući da ne postoji zajednička metoda za procjenu stanja poljoprivrednih ekosustava kojom bi se omogućilo utvrđivanje posebnih ciljeva obnove za poljoprivredne ekosustave, primjereno je utvrditi opću obvezu za povećanje bioraznolikosti poljoprivrednih ekosustava i mjeriti ispunjavanje te obveze na temelju izbora pokazatelja među kojima su indeks populacije travnjačkih leptira, zaliha organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima ili udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti.

(56)

S obzirom na to da su ptice poljoprivrednih staništa dobro poznat i prihvaćen ključni pokazatelj zdravlja poljoprivrednih ekosustava, primjereno je odrediti ciljeve za obnovu njihovih populacija. Obveza postizanja tih ciljeva trebala bi se primjenjivati na države članice, a ne na pojedinačne poljoprivrednike. Države članice trebale bi postići te ciljeve uspostavom djelotvornih mjera obnove na poljoprivrednom zemljištu, suradnjom s poljoprivrednicima i drugim dionicima te pružanjem potpore poljoprivrednicima i drugim dionicima u njihovoj izradi i provedbi na terenu.

(57)

Obilježja krajobraza velike raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu, uključujući zaštitne pojaseve, zemljišta na ugaru s rotacijom ili bez rotacije, živice, pojedinačna stabla ili skupine stabala, drvorede, rubne pojaseve polja, manje površine, kanale, manje vodotokove, manja močvarna područja, terase, kamene strukture, kamene zidove, jezerca i kulturna obilježja prostor su za divlje biljke i životinje, uključujući oprašivače, sprečavaju eroziju i iscrpljivanje tla, pročišćavaju zrak i vodu, povoljno utječu na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama te podupiru poljoprivrednu produktivnost usjeva koji ovise o oprašivanju. Proizvodna obilježja također se mogu smatrati obilježjima krajobraza velike raznolikosti pod određenim uvjetima.

(58)

Cilj je zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) podupiranje i jačanje zaštite okoliša, uključujući bioraznolikost. Jedan je od posebnih ciljeva te politike doprinijeti zaustavljanju i preokretanju trenda gubitka bioraznolikost, poboljšati usluge ekosustava te očuvati staništa i krajobraze. Novim standardom uvjetovanosti ZPP-a br. 8 o dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima zemljišta (GAEC 8), utvrđenim u Prilogu III. Uredbi (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (16), zahtijeva se od korisnika plaćanja povezanih s površinom da najmanje 4 % obradivog zemljišta na razini poljoprivrednog gospodarstva namijene neproduktivnim površinama i obilježjima, kao što je zemljište ostavljeno na ugaru, te da očuvaju postojeća obilježja krajobraza. Udio od 4 % za usklađenost sa standardom GAEC 8 može se smanjiti na 3 % ako su ispunjeni određeni preduvjeti. Ispunjavanjem te obveze države članice doprinijet će ostvarivanju pozitivnog trenda u pogledu obilježja krajobraza velike raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu. Osim toga, u okviru ZPP-a države članice imaju mogućnost uspostaviti ekosheme za poljoprivredne prakse koje poljoprivrednici provode na poljoprivrednim zemljištima, koje mogu uključivati održavanje i stvaranje obilježja krajobraza ili neproduktivnih površina. Slično tome, države članice u svoje strateške planove u okviru ZPP-a mogu uključiti i obveze u području poljoprivrede, okoliša i klime, među ostalim poboljšano upravljanje obilježjima krajobraza koje nadilazi standard GAEC 8 ili ekosheme. Projektima u okviru potprograma „Priroda i bioraznolikost” programa LIFE, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/783 Europskog parlamenta i Vijeća (17), pomoći će se i u usmjeravanju bioraznolikosti Europe na poljoprivrednom zemljištu prema oporavku do 2030. podupiranjem provedbe direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, kao i Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030.

(59)

Obnova i ponovno natapanje organskih tla koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, kako je definirano u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova, tj. travnjaka i zemljišta pod usjevima, koja čine isušena tresetišta, pomažu u postizanju znatnih koristi od bioraznolikosti, znatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova i drugih koristi za okoliš te istodobno doprinose raznolikosti poljoprivrednog krajobraza. Države članice mogu birati među brojnim mjerama obnove isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, od prenamjene zemljišta pod usjevima u trajni travnjak i mjera ekstenzifikacije praćenih smanjenim isušivanjem do potpunog ponovnog natapanja uz mogućnost paludikulturne uporabe ili uspostave vegetacije od koje nastaje treset. Najznačajnije klimatske koristi nastaju obnovom i ponovnim natapanjem poljoprivrednih zemljišta, nakon čega slijedi obnova intenzivnih travnjaka. Kako bi se omogućila fleksibilna provedba cilja obnove isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, države članice trebale bi mjere obnove i ponovno natapanje isušenih tresetišta na područjima na kojima se vadi treset te, u određenoj mjeri, obnovu i ponovno natapanje isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u druge svrhe u pogledu zemljišta, primjerice šume, moći smatrati doprinosom postizanju ciljeva obnove za isušena tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe. Kad je to propisno opravdano, ako se ponovno natapanje isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe ne može provesti zbog znatnih negativnih učinaka na zgrade, infrastrukturu, prilagodbu klimatskim promjenama ili druge javne interese i ako nije izvedivo ponovno natopiti tresetišta koja se upotrebljavaju u druge svrhe u pogledu zemljišta, države članice trebale bi moći smanjiti opseg ponovnog natapanja tresetišta.

(60)

Kako bi se u potpunosti ostvarile koristi od bioraznolikosti, obnovu i ponovno natapanje područja isušenih tresetišta trebalo bi provoditi i izvan područja močvarnih stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ koje je potrebno obnoviti i ponovno uspostaviti. Podaci o mjeri u kojoj se organska tla te njihove emisije i uklanjanja stakleničkih plinova prate i stavljaju na raspolaganje u okviru izvješćivanja o sektoru LULUCF u nacionalnim inventarima stakleničkih plinova koje države članice vode i podnose u sklopu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime. Obnovljena i ponovno natopljena tresetišta mogu se nastaviti produktivno upotrebljavati na druge načine. Na primjer, paludikultura, praksa poljoprivrede na vlažnim tresetištima, može uključivati uzgoj različitih vrsta trski, određenih vrsta drveća, borovnica i brusnica te maha tresetara, kao i ispašu s vodenim bivolima. Takve prakse trebale bi se temeljiti na načelima održivog upravljanja i biti usmjerene na povećanje bioraznolikosti kako bi mogle imati veliku financijsku i ekološku vrijednost. Paludikultura može biti korisna i za nekoliko vrsta koje su ugrožene u Uniji te ujedno može olakšati povezanost močvarnih područja i povezanih populacija vrsta u Uniji. Sredstva za financiranje mjera za obnovu i ponovno natapanje isušenih tresetišta te za nadoknadu mogućeg gubitka prihoda mogu doći iz različitih izvora, uključujući rashode u okviru proračuna Unije i Unijine programe financiranja.

(61)

U novoj strategiji EU-a za šume do 2030., utvrđenoj u komunikaciji Komisije od 16. srpnja 2021., istaknuta je potreba za obnovom bioraznolikosti šuma. Šume i ostalo obraslo šumsko zemljište pokrivaju više od 43,5 % kopnene površine Unije. Šumski ekosustavi koji se odlikuju velikom bioraznolikošću osjetljivi su na klimatske promjene, ali su isto tako prirodni saveznik u prilagodbi na klimatske promjene i rizike povezane s klimom te borbi protiv njih, među ostalim zahvaljujući svojim funkcijama zaliha ugljika i ponora ugljika, a pružaju i brojne druge ključne usluge ekosustava i koristi, na primjer time što su izvor drvne sirovine i drva, hrane i drugih nedrvnih proizvoda te omogućuju regulaciju klime, stabilizaciju tla i kontrolu erozije te pročišćavanje zraka i vode.

(62)

Potrebno je uspostaviti mjere obnove kako bi se povećala bioraznolikost šumskih ekosustava u cijeloj Uniji, među ostalim na područjima koja nisu pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ. Budući da ne postoji zajednička metoda za procjenu stanja šumskih ekosustava koja bi omogućila utvrđivanje specifičnih ciljeva obnove za šumske ekosustave, primjereno je utvrditi opću obvezu za povećanje bioraznolikosti šumskih ekosustava i mjeriti ispunjavanje te obveze na temelju indeksa čestih vrsta ptica šumskih staništa i izbora drugih pokazatelja među kojima su stojeće mrtvo drvo, ležeće mrtvo drvo, udio šuma raznodobne strukture, povezanost šuma, zaliha organskog ugljika, udio šuma u kojima prevladavaju zavičajne vrste drveća i raznolikost vrsta drveća.

(63)

Pri planiranju i uspostavi mjera obnove potrebnih za povećanje bioraznolikosti šumskih ekosustava te pri utvrđivanju zadovoljavajućih razina za pokazatelje bioraznolikosti za šume države članice trebale bi na temelju lokalnih okolnosti uzeti u obzir rizike od šumskih požara. Države članice trebale bi se poslužiti najboljom praksom za smanjenje takvih rizika, posebno kako je opisano u smjernicama Komisije za sprečavanje šumskih požara na kopnu objavljenima 2021.

(64)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđuje se obveza sadnje najmanje tri milijarde dodatnih stabala u Uniji do 2030., uz potpuno poštovanje ekoloških načela. Nova strategija EU-a za šume do 2030., utvrđena u komunikaciji Komisije od 16. srpnja 2021., uključuje plan za provedbu te obveze na temelju općeg načela sadnje i uzgoja pravog stabla na pravom mjestu i u pravu svrhu. Internetski brojač stabala dostupan je kao alat za bilježenje doprinosa toj obvezi i napretka u pogledu nje, a države članice u tom bi alatu trebale dokumentirati posađena stabla. Kako je utvrđeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. i u planu iz nove strategije EU-a za šume do 2030., Komisija je 17. ožujka 2023. objavila smjernice o pošumljavanju, ponovnom pošumljavanju i sadnji stabala koji pogoduju bioraznolikosti. Tim se smjernicama, kojima se pobliže utvrđuje okvir ekoloških načela koje treba uzeti u obzir, nastoji doprinijeti toj obvezi i time poduprijeti provedbu ove Uredbe.

(65)

Ciljevi obnove i obveze za staništa i vrste zaštićene na temelju direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ za oprašivače te za slatkovodne, urbane, poljoprivredne i šumske ekosustave trebali bi biti komplementarni i djelovati u sinergiji kako bi se postigao sveobuhvatni cilj obnove ekosustava kopnenih i morskih područja država članica. Mjere obnove koje su potrebne za postizanje jednog specifičnog cilja u mnogim će slučajevima doprinijeti postizanju drugih ciljeva ili ispunjavanju drugih obveza. Stoga bi države članice trebale strateški planirati mjere obnove kako bi one što djelotvornije doprinijele oporavku prirode diljem Unije. Mjere obnove ujedno bi trebalo planirati tako da doprinesu ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama te sprečavanju i kontroli posljedica prirodnih katastrofa, kao i degradacije zemljišta. Njima bi se trebalo nastojati optimirati ekološke, gospodarske i socijalne funkcije ekosustava, uključujući njihov potencijal produktivnosti, uzimajući u obzir njihov doprinos održivom razvoju relevantnih regija i zajednica. Kako bi se izbjegle neželjene posljedice, države članice trebale bi također razmotriti predvidljive socioekonomske učinke i procijenjene koristi provedbe mjera obnove. Važno je da države članice izrade detaljne nacionalne planove obnove na temelju najboljih dostupnih znanstvenih dokaza. Dokumentirani zapisi o povijesnoj rasprostranjenosti i području, kao i o predviđenim promjenama okolišnih uvjeta zbog klimatskih promjena trebali bi poslužiti kao temelj za utvrđivanje povoljnih površina koje prekriva stanišni tip za stanišne tipove. Nadalje, važno je da se javnosti omogući pravodobno i djelotvorno sudjelovanje u izradi planova. Države članice trebale bi uzeti u obzir specifične uvjete i potrebe na svojem državnom području kako bi planovima odgovorile na relevantne pritiske, prijetnje i uzroke gubitka bioraznolikosti te bi trebale surađivati radi osiguravanja prekogranične obnove i povezanosti.

(66)

Kako bi se osigurala sinergija među različitim mjerama koje su već uspostavljene ili će tek biti uspostavljene radi zaštite, očuvanja i obnove prirode u Uniji, države članice trebale bi pri izradi svojih nacionalnih planova obnove uzeti u obzir: mjere očuvanja uspostavljene za područja mreže Natura 2000 i prioritetne akcijske okvire razvijene u skladu s direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ; mjere za postizanje dobrog ekološkog i kemijskog stanja vodnih tijela uključene u planove upravljanja riječnim slivovima izrađene u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18); morske strategije za postizanje dobrog stanja okoliša u svim morskim regijama u Uniji izrađene u skladu s Direktivom 2008/56/EZ; nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka izrađene na temelju Direktive (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća (19); nacionalne strategije i akcijske planove za bioraznolikost razvijene u skladu s člankom 6. Konvencije o biološkoj raznolikosti, kao i mjere očuvanja donesene u skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013 i tehničke mjere donesene u skladu s Uredbom (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(67)

Radi osiguravanja koherentnosti između ciljeva ove Uredbe i Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (21), Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (22) i Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23) kad je riječ o promicanju energije iz obnovljivih izvora, posebno tijekom izrade nacionalnih planova obnove, države članice trebale bi razmotriti potencijal projekata u području energije iz obnovljivih izvora da doprinesu postizanju ciljeva obnove prirode.

(68)

S obzirom na važnost dosljednog suočavanja s dvostrukim izazovom koji predstavljaju gubitak bioraznolikosti i klimatske promjene, pri obnovi bioraznolikosti trebalo bi uzeti u obzir uvođenje energije iz obnovljivih izvora i obrnuto. Trebalo bi biti moguće kombinirati aktivnosti obnove i uvođenje projekata u području energije iz obnovljivih izvora kad god je to moguće, što uključuje područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenska mrežna područja. Direktivom (EU) 2018/2001 zahtijeva se od država članica da provode koordinirano kartiranje za uvođenje energije iz obnovljivih izvora na svojem državnom području kako bi utvrdile domaći potencijal i dostupne kopnene površine, podzemne površine, morske ili kopnene vode koje su potrebne za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te s njima povezane infrastrukture, kao što su mrežni objekti i postrojenja za skladištenje, uključujući skladištenje toplinske energije, koji su potrebni kako bi ostvarile barem svoje nacionalne doprinose revidiranom cilju za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. Takva potrebna područja, uključujući postojeća postrojenja i mehanizme suradnje, moraju biti razmjerna procijenjenim putanjama i ukupnom planiranom instaliranom kapacitetu tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora utvrđenima u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Države članice trebale bi odrediti podskup takvih područja kao područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije određene su lokacije na kopnu ili moru koje su osobito pogodne za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, na kojima se ne očekuje da će uvođenje određene vrste energije iz obnovljivih izvora imati znatan utjecaj na okoliš s obzirom na posebnosti odabranog područja. Države članice moraju dati prednost umjetnim i izgrađenim površinama, kao što su krovovi i pročelja zgrada, prometna infrastruktura i njezino neposredno okružje, parkirališta, poljoprivredna gospodarstva, odlagališta otpada, industrijska područja, rudnici, umjetna kopnena vodna tijela, umjetna jezera ili akumulacije te, prema potrebi, mjesta za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, kao i degradirana zemljišta koja se ne mogu koristiti za poljoprivredu. Direktivom (EU) 2018/2001 također se utvrđuje da države članice mogu donijeti jedan ili više planova za određivanje namjenskih infrastrukturnih područja za uvođenje projekata povezanih s mrežom i skladištenjem koji su potrebni za integraciju energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav ako se ne očekuje da će takvo uvođenje imati znatan učinak na okoliš, ako se takav učinak može na odgovarajući način ublažiti ili, ako to nije moguće, kompenzirati. Cilj je takvih područja poduprijeti i dopuniti područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Pri određivanju područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskih infrastrukturnih područja države članice trebaju izbjegavati zaštićena područja i razmotriti svoje nacionalne planove obnove. Države članice trebale bi koordinirati razvoj nacionalnih planova obnove s izradom karata područja koja su potrebna za ispunjenje barem svojeg nacionalnog doprinosa ostvarenju cilja za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. kao i, prema potrebi, s određivanjem područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskih mrežnih područja. Tijekom izrade nacionalnih planova obnove države članice trebale bi osigurati sinergiju s razvojem energije iz obnovljivih izvora i energetske infrastrukture te s područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskim mrežnim područjima koja su već određena, kao i to da funkcioniranje tih područja, uključujući postupke izdavanja dozvola primjenjive na tim područjima predviđene Direktivom (EU) 2018/2001, ostane nepromijenjeno.

(69)

Kako bi se osigurala sinergija s mjerama obnove koje su već planirane ili uspostavljene u državama članicama, te mjere obnove trebalo bi prepoznati i uzeti u obzir u nacionalnim planovima obnove. S obzirom na hitnost na koju se ukazalo u Šestom izvješću IPCC-a o procjeni u vezi s poduzimanjem djelovanja za obnovu degradiranih ekosustava, države članice trebale bi provesti te mjere istodobno s izradom planova obnove.

(70)

U nacionalnim planovima obnove i mjerama za obnovu staništa te mjerama za sprečavanje pogoršanja stanja staništa trebalo bi također uzeti u obzir rezultate istraživačkih projekata relevantnih za procjenu stanja ekosustavâ, utvrđivanje i uspostavu mjera obnove te praćenje. Prema potrebi, u njima bi također trebalo uzeti u obzir raznolikost situacija u različitim regijama Unije, u skladu s člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kao što su socijalni, gospodarski i kulturni zahtjevi te regionalne i lokalne značajke, uključujući gustoću naseljenosti.

(71)

Primjereno je uzeti u obzir posebnu situaciju u najudaljenijim regijama Unije, navedenima u članku 349. UFEU-a, u kojem su propisane posebne mjere za potporu tim regijama. Kako je predviđeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., posebnu pozornost trebalo bi posvetiti zaštiti i obnovi ekosustavâ u najudaljenijim regijama koje se ističu iznimno bogatom bioraznolikošću. Istodobno bi, osobito pri izradi nacionalnih planova obnove, trebalo uzeti u obzir povezane troškove zaštite i obnove tih ekosustava te udaljenost, izoliranost, malu površinu, nepovoljnu topografiju i klimu najudaljenijih regija. Države članice potiču se da na dobrovoljnoj osnovi uključe posebne mjere obnove u najudaljenijim regijama koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

(72)

EEA trebala bi pružati potporu državama članicama u izradi njihovih nacionalnih planova obnove te u praćenju napretka prema postizanju ciljeva i ispunjavanju obveza u pogledu obnove. Komisija bi trebala procijeniti jesu li nacionalni planovi obnove primjereni za postizanje tih ciljeva i ispunjavanje tih obveza, za postizanje sveobuhvatnih ciljeva Unije da se na svim područjima i u svim ekosustavima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe, kao cilj Unije, do 2030. zajednički obuhvati najmanje 20 % kopnenih područja i najmanje 20 % morskih područja te do 2050. sve ekosustave koje je potrebno obnoviti, za postizanje ciljeva da se do 2030. najmanje 25 000 km rijeka u Uniji ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka te za doprinos obvezi sadnje najmanje tri milijarde dodatnih stabala u Uniji do 2030.

(73)

Izvješće o stanju prirode iz 2020. ukazalo je na to da znatan dio informacija o kojima države članice izvješćuju u skladu s člankom 17. Direktive 92/43/EEZ i člankom 12. Direktive 2009/147/EZ, osobito o stanju očuvanosti i trendovima staništa i vrsta zaštićenih tim direktivama, potječe iz djelomičnih istraživanja ili se temelji samo na mišljenju stručnjaka. To je izvješće ukazalo i na to da stanje nekoliko stanišnih tipova i vrsta zaštićenih na temelju Direktive 92/43/EEZ i dalje nije poznato. Kako bi se poduprli pouzdani i znanstveno utemeljeni nacionalni planovi obnove, potrebno je popuniti te nedostatke u znanju i uložiti u praćenje i nadzor. Kako bi se povećale pravodobnost, djelotvornost i koherentnost različitih metoda praćenja, pri praćenju i nadzoru trebalo bi se u najvećoj mogućoj mjeri koristiti rezultatima istraživačkih i inovacijskih projekata koje financira Unija i novim tehnologijama, kao što su in situ praćenje i daljinsko istraživanje uz upotrebu svemirskih podataka i usluga u okviru komponenata EGNOS, Galileo i Copernicus Svemirskog programa Unije, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća (24). Misijama EU-a „Obnova naših oceana i voda”, „Prilagodba klimatskim promjenama” i „Plan za tlo za Europu”, utvrđenima u komunikaciji Komisije od 29. rujna 2021. o europskim misijama, poduprijet će se provedba ciljeva obnove.

(74)

S obzirom na posebne tehničke i financijske izazove povezane s izradom karata i praćenjem morskog okoliša, države članice trebale bi moći, kao dopunu informacijama dostavljenima u izvješću u skladu s člankom 17. Direktive 92/43/EEZ i u skladu s člankom 17. Direktive 2008/56/EZ, upotrebljavati informacije o pritiscima i prijetnjama ili druge relevantne informacije kao temelj za ekstrapolaciju pri procjeni stanja morskih staništa navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi. Trebalo bi također biti moguće upotrebljavati takav pristup kao temelj za planiranje mjera obnove morskih staništa u skladu s ovom Uredbom. Ukupna procjena stanja morskih staništa navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi trebala bi se temeljiti na najboljim dostupnim spoznajama te najnovijem tehničkom i znanstvenom napretku.

(75)

Kako bi se osiguralo praćenje napretka u provedbi nacionalnih planova obnove, uspostavljenih mjera obnove, područja koja podliježu mjerama obnove i podataka o popisu pregrada kontinuitetu rijeka, trebalo bi uvesti sustav kojim se od država članica zahtijeva da uspostave, ažuriraju i stave na raspolaganje relevantne podatke o rezultatima takvog praćenja. Pri slanju podataka Komisiji elektroničkim putem trebalo bi upotrebljavati sustav Reportnet EEA-e i nastojati što više smanjiti administrativno opterećenje za sve subjekte. Kako bi se osigurala odgovarajuća infrastruktura za javni pristup, izvješćivanje i razmjenu podataka među tijelima javne vlasti, države članice bi specifikacije podataka prema potrebi trebale temeljiti na onima iz direktiva 2003/4/EZ (25), 2007/2/EZ (26) i (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća (27).

(76)

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba ove Uredbe, Komisija bi trebala pružati potporu državama članicama na njihov zahtjev putem Instrumenta za tehničku potporu, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (28), kojim se pruža prilagođena tehnička potpora za osmišljavanje i provedbu reformi. Tehnička potpora koja se pruža u okviru tog instrumenta uključuje, na primjer, jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira i razmjenu relevantnih najbolje prakse.

(77)

Komisija bi trebala izvijestiti o napretku država članica u postizanju ciljeva i ispunjavanju obveza u pogledu obnove iz ove Uredbe na temelju izvješća o napretku na razini Unije koje sastavlja EEA te drugih analiza i izvješća koje države članice stave na raspolaganje u relevantnim područjima politike, kao što su politika prirode, mora i vode.

(78)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva i ispunjavanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, iznimno je važno da se provedu odgovarajuća privatna i javna ulaganja u obnovu. Države članice trebale bi stoga u svoje nacionalne proračune uključiti rashode za ciljeve bioraznolikosti, među ostalim i u vezi s oportunitetnim i prijelaznim troškovima koji proizlaze iz provedbe nacionalnih planova obnove, i u tim proračunima navesti način na koji se upotrebljavaju financijska sredstva Unije. Kad je riječ o financijskim sredstvima Unije, rashodi u okviru proračuna Unije i programa Unije za financiranje, kao što su program LIFE, Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA), uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (29), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP), oba uspostavljena Uredbom (EU) 2020/2220 Europskog parlamenta i Vijeća (30), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijski fond, oba uspostavljena Uredbom (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća (31) i Fond za pravednu tranziciju, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (32) te Obzor Europa – Okvirni program Unije za istraživanja i inovacije, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (33), doprinose ciljevima bioraznolikosti s namjerom da se tim ciljevima 2024. namijeni 7,5 % godišnje potrošnje te da im se 2026. i 2027. namijeni 10 % godišnje potrošnje u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027., utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (34) („VFO za razdoblje 2021. – 2027.”). Mehanizam za oporavak i otpornost, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (35), dodatan je izvor financiranja za zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustavâ. Kad je riječ o programu LIFE, posebnu pozornost trebalo bi obratiti na odgovarajuću primjenu strateških projekata za prirodu kao posebnog alata koji bi mogao poduprijeti provedbu ove Uredbe uključivanjem dostupnih financijskih sredstava na djelotvoran i učinkovit način.

(79)

Izrada nacionalnih planova obnove ne bi trebala podrazumijevati obvezu država članica da reprogramiraju bilo koja financijska sredstva u okviru ZPP-a, ZRP-a ili drugih programa ili instrumenata za financiranje poljoprivrede i ribarstva u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. kako bi se provela ova Uredba.

(80)

Dostupan je niz inicijativa Unije te nacionalnih i privatnih inicijativa za poticanje privatnog financiranja, kao što je program InvestEU, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (36), koji nudi mogućnosti za mobilizaciju javnog i privatnog financiranja za potporu, među ostalim, poboljšanju prirode i bioraznolikosti provedbom projekata zelene i plave infrastrukture te sekvestracije ugljika u poljoprivredi kao zelenog poslovnog modela. Moglo bi se promicati financiranje mjera obnove prirode na terenu privatnim ili javnim financiranjem, uključujući potporu na temelju rezultata i inovativne programe kao što su programi certificiranja uklanjanja ugljika. Privatna ulaganja mogla bi se poticati i programima javnih ulaganja, među ostalim financijskim instrumentima, subvencijama i drugim instrumentima, pod uvjetom da se poštuju pravila o državnim potporama.

(81)

Kako bi se osigurala provedba ove Uredbe, ključna su odgovarajuća privatna i javna ulaganja za mjere obnove prirode. Stoga bi Komisija u roku od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe i uz savjetovanje s državama članicama trebala podnijeti izvješće s analizom u kojoj se utvrđuju eventualni nedostaci pri provedbi ove Uredbe. To bi izvješće prema potrebi trebalo biti popraćeno prijedlozima odgovarajućih mjera, uključujući financijske mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka, kao što je uspostava namjenskog financiranja, i ne dovodeći u pitanje ovlasti suzakonodavaca za donošenje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2027.

(82)

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, prema načelu lojalne suradnje utvrđenom u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), sudovi država članica odgovorni su za osiguravanje sudske zaštite prava koja osoba ima na temelju prava Unije. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. UEU-a od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Unija i njezine države članice stranke su Konvencije Gospodarske komisije UN-a za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (37) („Aarhuška konvencija”). U skladu s Aarhuškom konvencijom države članice moraju osigurati da, u skladu s relevantnim nacionalnim pravnim sustavom, pripadnici zainteresirane javnosti imaju pristup pravosuđu.

(83)

Pri izradi i provedbi svojih nacionalnih planova obnove države članice trebale bi promicati pošten pristup kojim se obuhvaćaju svi dijelovi društva. Trebale bi uspostaviti potrebne mjere za uključivanje lokalnih i regionalnih tijela, vlasnika i korisnika zemljišta i njihovih udruženja, organizacija civilnog društva, poslovne zajednice, istraživačkih i obrazovnih zajednica, poljoprivrednika, ribara, šumara, ulagača i drugih relevantnih dionika te šire javnosti u sve faze izrade, preispitivanja i provedbe nacionalnih planova obnove te za poticanje dijaloga i širenje znanstveno utemeljenih informacija o bioraznolikosti i koristima obnove.

(84)

Na temelju Uredbe (EU) 2021/2115 strateški planovi u okviru ZPP-a trebaju doprinijeti postizanju dugoročnih nacionalnih ciljeva koji su utvrđeni u zakonodavnim aktima navedenima u Prilogu XIII. toj uredbi ili proizlaze iz njih te trebaju biti usklađeni s tim ciljevima. Ovu Uredbu trebalo bi uzeti u obzir kad Komisija, u skladu s člankom 159. Uredbe (EU) 2021/2115, do 31. prosinca 2025. bude preispitivala popis utvrđen u Prilogu XIII. toj uredbi.

(85)

U skladu s obvezom iz Osmog programa djelovanja za okoliš, utvrđenog u Odluci (EU) 2022/591 Europskog parlamenta i Vijeća (38), države članice postupno ukidaju subvencije štetne za okoliš na nacionalnoj razini, ostvaruju najveću moguću korist od instrumenata koji se temelje na tržištu i zelenih proračunskih i financijskih alata, uključujući one koji su potrebni za osiguravanje socijalno pravedne tranzicije, te podupiru poduzeća i druge dionike u razvoju standardizirane prakse za računovodstvo prirodnog kapitala.

(86)

Kako bi se osigurala potrebna prilagodba ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dopunom ove Uredbe utvrđivanjem i ažuriranjem znanstveno utemeljene metode za praćenje raznolikosti i populacija oprašivača i u vezi s izmjenom priloga od I. do VII. ovoj Uredbi prilagodbom tehničkom i znanstvenom napretku skupina i popisa stanišnih tipova, popisa morskih vrsta, popisa vrsta koje se upotrebljavaju za indeks čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa, opisa, jedinice i metodologije za pokazatelje bioraznolikosti za poljoprivredne ekosustave i šumske ekosustave te popisa primjera mjera obnove, kako bi se uzelo u obzir iskustvo stečeno primjenom ove Uredbe ili kako bi se osigurala dosljednost sa stanišnim tipovima prema EUNIS-u. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede procjene učinka i odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (39). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(87)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem metoda za praćenje pokazatelja za poljoprivredne ekosustave navedenih u Prilogu IV. ovoj Uredbi i pokazatelja za šumske ekosustave navedenih u Prilogu VI. ovoj Uredbi, uspostavom orijentacijskih okvira za utvrđivanje zadovoljavajućih razina za urbane zelene površine, za prekrivenost gradova krošnjama stabala u urbanim ekosustavima, za oprašivače, za pokazatelje bioraznolikosti za poljoprivredne ekosustave navedene u Prilogu IV. ovoj Uredbi i za pokazatelje za šumske ekosustave navedene u Prilogu VI. ovoj Uredbi, uspostavljanjem jedinstvenog formata nacionalnih planova obnove te uspostavljanjem formata, strukture i detaljnih rješenja za slanje podataka i informacija Komisiji elektroničkim putem. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (40).

(88)

Kako bi se omogućio brz i djelotvoran odgovor u slučaju nepredvidivog, izvanrednog i ničim izazvanog događaja koji je izvan kontrole Unije, s ozbiljnim posljedicama na razini Unije za dostupnost zemljišta potrebnog za osiguravanje dostatne poljoprivredne proizvodnje za potrošnju hrane u Uniji, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s privremenom suspenzijom primjene relevantnih odredaba ove Uredbe u mjeri i u razdoblju koji su prijeko potrebni, do najviše 12 mjeseci, uz istodobno očuvanje ciljeva ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(89)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. Na temelju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., ta bi se evaluacija trebala temeljiti na kriterijima učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja. Osim toga, Komisija bi trebala procijeniti potrebu za određivanjem dodatnih ciljeva obnove na temelju zajedničkih metoda za procjenu stanja ekosustava koji nisu obuhvaćeni člancima 4. i 5. ove Uredbe, uzimajući u obzir najnovije znanstvene dokaze.

(90)

Uredbu (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća (41) trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(91)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno osiguravanje dugoročnog i održivog oporavka bioraznolikih i otpornih ekosustava na cijelom europskom državnom području država članica mjerama obnove koje države članice trebaju uspostaviti kako bi zajednički postigle cilj Unije za obnovu kopnenih i morskih područja do 2030. i svih područja koja je potrebno obnoviti do 2050., ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

dugoročnom i održivom oporavku bioraznolikih i otpornih ekosustava na svim kopnenim i morskim područjima država članica obnovom degradiranih ekosustava;

(b)

postizanju sveobuhvatnih ciljeva Unije u pogledu ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i neutralnosti u pogledu degradacije zemljišta;

(c)

poboljšanju sigurnosti opskrbe hranom;

(d)

ispunjavanju međunarodnih obveza Unije.

(a)

na državnom području država članica;

(b)

u obalnim vodama, kako su definirane u članku 2. točki 7. Direktive 2000/60/EZ, država članica, na njihovu morskom dnu ili u njihovu morskom podzemlju;

(c)

u vodama, na morskom dnu ili u morskom podzemlju na morskoj strani od osnovne crte od koje se mjeri širina teritorijalnih voda države članice sve do najdaljeg dosega područja na kojem država članica ima ili ostvaruje suverena prava ili jurisdikciju u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. (42).

1.

„ekosustav” znači dinamična cjelina zajednica biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica te uključuje stanišne tipove, staništa vrsta i populacije vrsta;

2.

„stanište vrste” znači stanište vrste kako je definirano u članku 1. točki (f) Direktive 92/43/EEZ;

3.

„obnova” znači postupak aktivnog ili pasivnog pomaganja oporavku ekosustava kako bi se poboljšali njegova struktura i funkcije s ciljem očuvanja ili povećanja bioraznolikosti i otpornosti ekosustava poboljšanjem područja rasprostranjenosti stanišnog tipa dok se ne postigne njegovo dobro stanje, ponovnom uspostavom povoljne referentne površine i poboljšanjem staništa vrste dok se ne postignu njegove dostatne kvaliteta i količina u skladu s člankom 4. stavcima 1., 2. i 3. i člankom 5. stavcima 1., 2. i 3., te postizanjem ciljeva i ispunjavanjem obveza iz članaka od 8. do 12., uključujući postizanje zadovoljavajućih razina za pokazatelje iz članaka od 8. do 12.;

4.

„dobro stanje” znači, u pogledu područja rasprostranjenosti stanišnog tipa, stanje u kojem ključna obilježja stanišnog tipa, posebno njegova struktura, funkcije i njegove tipične vrste ili tipični sastav vrsta odražavaju visoku razinu ekološke cjelovitosti, stabilnosti i otpornosti potrebne za osiguravanje njegova dugoročnog održavanja i time doprinose postizanju ili održavanju povoljnog stanja očuvanosti staništa ako je dotični stanišni tip naveden u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ, a, u morskim ekosustavima, doprinose postizanju ili održavanju dobrog stanja okoliša;

5.

„dobro stanje okoliša” znači dobro stanje okoliša kako je definirano u članku 3. točki 5. Direktive 2008/56/EZ;

6.

„povoljno stanje očuvanosti staništa” znači povoljno stanje očuvanosti u smislu članka 1. točke (e) Direktive 92/43/EEZ;

7.

„povoljno stanje očuvanosti vrste” znači povoljno stanje očuvanosti u smislu članka 1. točke (i) Direktive 92/43/EEZ;

8.

„povoljna referentna površina” znači ukupno područje rasprostranjenosti stanišnog tipa u određenoj biogeografskoj ili morskoj regiji na nacionalnoj razini koje se smatra najmanjim potrebnim područjem za osiguravanje dugoročne održivosti stanišnog tipa i njegovih tipičnih vrsta ili tipičnog sastava vrsta, te svih znatnih ekoloških varijacija tog stanišnog tipa u njegovu prirodnom području pojavljivanja, i koje se sastoji od aktualnog područja stanišnog tipa i, ako to područje nije dovoljno za dugoročnu održivost stanišnog tipa i njegovih tipičnih vrsta ili tipičnog sastava vrsta, od dodatnog područja potrebnog za ponovnu uspostavu stanišnog tipa; ako je dotični stanišni tip naveden u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ, takva ponovna uspostava doprinosi postizanju povoljnog stanja očuvanosti staništa, a u morskim ekosustavima takva ponovna uspostava doprinosi postizanju ili održavanju dobrog stanja okoliša;

9.

„dostatna kvaliteta staništa” znači kvaliteta staništa vrste koja omogućuje ispunjavanje ekoloških zahtjeva vrste u bilo kojoj fazi njezina biološkog ciklusa tako da se dugoročno održava kao održiva sastavnica svojeg staništa u svojem prirodnom području pojavljivanja, čime doprinosi postizanju ili održavanju povoljnog stanja očuvanosti vrste navedene u Prilogu II., IV. ili V. Direktivi 92/43/EEZ i osigurava populacije vrsta divljih ptica obuhvaćenih Direktivom 2009/147/EZ i, osim toga, u morskim ekosustavima doprinosi postizanju ili održavanju dobrog stanja okoliša;

10.

„dostatna količina staništa” znači količina staništa vrste koja omogućuje ispunjavanje ekoloških zahtjeva vrste u bilo kojoj fazi njezina biološkog ciklusa tako da se dugoročno održava kao održiva sastavnica svojeg staništa u svojem prirodnom području pojavljivanja, čime doprinosi postizanju ili održavanju povoljnog stanja očuvanosti vrste navedene u Prilogu II., IV. ili V. Direktivi 92/43/EEZ i osigurava populacije vrsta divljih ptica obuhvaćenih Direktivom 2009/147/EZ i, osim toga, u morskim ekosustavima, doprinosi postizanju ili održavanju dobrog stanja okoliša;

11.

„vrlo čest i raširen stanišni tip” znači stanišni tip koji se pojavljuje u nekoliko biogeografskih regija u Uniji s arealom većim od 10 000 km2;

12.

„oprašivač” znači divlji kukac koji prenosi pelud od prašnika biljke do njuške tučka biljke, čime omogućuje oplodnju i proizvodnju sjemena;

13.

„smanjenje populacija oprašivača” znači smanjenje brojnosti ili raznolikosti oprašivača ili oboje;

14.

„zavičajna vrsta drveća” znači vrsta drveća koja se pojavljuje u svojem prirodnom području pojavljivanja, prošlom ili sadašnjem, i potencijalu širenja, tj. unutar areala na kojem se prirodno nalazi ili bi se mogla nalaziti bez izravnog ili neizravnog uplitanja ili skrbi ljudi;

15.

„lokalna upravna jedinica” znači upravna jedinica niske razine u državi članici, koja se nalazi ispod razine pokrajine, regije ili države, a uspostavljena je u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (43);

16.

„urbana središta” i „urbani klasteri” znači prostorne jedinice klasificirane u gradovima i manjim gradovima i predgrađima primjenom tipologije na temelju mreže utvrđene u skladu s člankom 4.b stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1059/2003;

17.

„gradovi” znači lokalne upravne jedinice u kojima najmanje 50 % stanovništva živi u jednom ili više urbanih središta, što se mjeri s pomoću stupnja urbanizacije utvrđenog u skladu s člankom 4.b stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1059/2003;

18.

„manji gradovi i predgrađa” znači lokalne upravne jedinice u kojima manje od 50 % stanovništva živi u urbanom središtu, ali najmanje 50 % stanovništva živi u urbanom klasteru, što se mjeri s pomoću stupnja urbanizacije utvrđenog u skladu s člankom 4.b stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1059/2003;

19.

„prigradska područja” znači područja koja graniče s urbanim središtima ili urbanim klasterima, uključujući barem sva područja unutar jednog kilometra mjereno od vanjskih granica tih urbanih središta ili urbanih klastera, a nalaze se u istom gradu ili istom manjem gradu i predgrađu kao i ta urbana središta ili urbani klasteri;

20.

„urbane zelene površine” znači ukupna površina drveća, grmlja, šiblja, trajne zeljaste vegetacije, lišajeva i mahovina, ribnjaka i vodotoka u gradovima ili manjim gradovima i predgrađima, izračunana na temelju podataka dobivenih s pomoću usluga praćenja stanja kopna programa Copernicus u okviru sastavnice Copernicus Svemirskog programa Unije, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 te, ako su dostupni za dotičnu državu članicu, drugih odgovarajućih dopunskih podataka koje je dostavila ta država članica;

21.

„prekrivenost gradova krošnjama stabala” znači ukupna površina pokrivenosti drvećem u gradovima i manjim gradovima i predgrađima, izračunana na temelju podataka o gustoći pokrivenosti drvećem dobivenih s pomoću usluga praćenja stanja kopna programa Copernicus u okviru sastavnice Copernicus Svemirskog programa Unije, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 te, ako su dostupni za dotičnu državu članicu, drugih odgovarajućih dopunskih podataka koje je dostavila ta država članica;

22.

„rijeka slobodnog toka” znači rijeka ili dio rijeke čiju uzdužnu, bočnu i vertikalnu povezanost ne ometaju umjetne strukture koje tvore pregradu i čije prirodne funkcije u velikoj mjeri nisu pogođene;

23.

„ponovno natapanje tresetišta” znači postupak prenamjene isušenog tresetnog tla u vlažno tresetno tlo;

24.

„područje za brži razvoj obnovljivih izvora energije” znači područje za brži razvoj obnovljivih izvora energije kako je definirano u članku 2. točki 9.a Direktive (EU) 2018/2001.

(a)

do 2030. za najmanje 30 % ukupne površine svih stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. koja nije u dobrom stanju, kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 15.;

(b)

do 2040. za najmanje 60 % i do 2050. za najmanje 90 % površine svake skupine stanišnih tipova navedene u Prilogu I. koja nije u dobrom stanju, kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 15.

(a)

do 2050. za područje koje čini najmanje 80 % površine koja nije u dobrom stanju za svaki od tih stanišnih tipova;

(b)

do 2030. za najmanje trećinu postotka iz točke (a); i

(c)

do 2040. za najmanje dvije trećine postotka iz točke (a).

(a)

višom silom, uključujući prirodne katastrofe;

(b)

neizbježnim preobrazbama staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama;

(c)

planom ili projektom od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja, što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju; ili

(d)

djelovanjem ili nedjelovanjem trećih zemalja za koje dotična država članica nije odgovorna.

(a)

višom silom, uključujući prirodne katastrofe;

(b)

neizbježnim preobrazbama staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama;

(c)

planom ili projektom od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja; ili

(d)

djelovanjem ili nedjelovanjem trećih zemalja za koje dotična država članica nije odgovorna.

(a)

višom silom, uključujući prirodne katastrofe;

(b)

neizbježnim preobrazbama staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama; ili

(c)

planom ili projektom odobrenim u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 92/43/EEZ.

(a)

povećanje površina u dobrom stanju za stanišne tipove navedene u Prilogu I. dok se dobro stanje ne postigne na najmanje 90 % površine i dok se povoljna referentna površina ne postigne za svaki stanišni tip u svakoj biogeografskoj regiji dotične države članice;

(b)

trend povećanja u smjeru dostatne kvalitete i količine kopnenih, obalnih i slatkovodnih staništa vrsta navedenih u prilozima II., IV. i V. Direktivi 92/43/EEZ i vrsta obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2009/147/EZ.

(a)

do 2030. za najmanje 30 % ukupne površine skupina od 1 do 6 stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. koja nije u dobrom stanju, kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 15.;

(b)

do 2040. za najmanje 60 % i do 2050. za najmanje 90 % površine svake skupine od 1 do 6 stanišnih tipova navedene u Prilogu II. koja nije u dobrom stanju, kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 15.;

(c)

do 2040. za najmanje dvije trećine postotka iz točke (d) ovog stavka površine skupine 7 stanišnih tipova navedene u Prilogu II. koja nije u dobrom stanju, kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 15.; i

(d)

do 2050. za postotak, utvrđen u skladu s člankom 14. stavkom 3., površine skupine 7 stanišnih tipova navedene u Prilogu II. koja nije u dobrom stanju, kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 15.

(a)

do 2030. za najmanje 50 % površine na kojoj su rasprostranjeni svi stanišni tipovi u skupinama od 1 do 6 navedeni u Prilogu II.;

(b)

do 2040. za sve površine stanišnih tipova u skupinama od 1 do 6 navedenih u Prilogu II.;

(c)

do 2040. za najmanje 50 % površine na kojoj su rasprostranjeni svi stanišni tipovi u skupini 7 navedeni u Prilogu II.;

(d)

do 2050. za sve površine stanišnih tipova u skupini 7 navedenih u Prilogu II.

(a)

višom silom, uključujući prirodne katastrofe;

(b)

neizbježnim preobrazbama staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama;

(c)

planom ili projektom od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja, što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju; ili

(d)

djelovanjem ili nedjelovanjem trećih zemalja za koje dotična država članica nije odgovorna.

(a)

višom silom, uključujući prirodne katastrofe;

(b)

neizbježnim preobrazbama staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama;

(c)

planom ili projektom od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja; ili

(d)

djelovanjem ili nedjelovanjem trećih zemalja za koje dotična država članica nije odgovorna.

(a)

višom silom, uključujući prirodne katastrofe;

(b)

neizbježnim preobrazbama staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama; ili

(c)

planom ili projektom odobrenim u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 92/43/EEZ.

(a)

povećanje površina u dobrom stanju za stanišne tipove skupina od 1 do 6 stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. dok se dobro stanje ne postigne na najmanje 90 % i dok se povoljna referentna površina ne postigne za svaki stanišni tip u svakoj biogeografskoj regiji dotične države članice;

(b)

povećanje površina u dobrom stanju za stanišne tipove skupine 7 stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. dok se dobro stanje ne postigne najmanje u postotku navedenom u stavku 1. prvom podstavku točki (d) i dok se povoljna referentna površina ne postigne za svaki stanišni tip u svakoj biogeografskoj regiji dotične države članice;

(c)

trend povećanja prema dostatnoj kvaliteti i količini morskih staništa vrsta navedenih u Prilogu III. ovoj Uredbi i prilozima II., IV. i V. Direktivi 92/43/EEZ i vrsta obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2009/147/EZ.

(a)

da je provedena strateška procjena utjecaja na okoliš u skladu s uvjetima utvrđenima u Direktivi 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (44); ili

(b)

da su podvrgnuti procjeni utjecaja na okoliš u skladu s uvjetima utvrđenima u Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (45).

(a)

indeks populacije travnjačkih leptira;

(b)

zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima;

(c)

udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti.

(a)

za države članice navedene u Prilogu V. s povijesno oslabljenijim populacijama ptica poljoprivrednih staništa: 110 do 2030., 120 do 2040. i 130 do 2050.;

(b)

za države članice navedene u Prilogu V. s povijesno manje oslabljenim populacijama ptica poljoprivrednih staništa: 105 do 2030., 110 do 2040. i 115 do 2050.

(a)

30 % tih područja do 2030., pri čemu je barem četvrtina ponovno natopljena;

(b)

40 % tih područja do 2040., pri čemu je barem trećina ponovno natopljena;

(c)

50 % tih područja do 2050., pri čemu je barem trećina ponovno natopljena.

(a)

stojeće mrtvo drvo;

(b)

ležeće mrtvo drvo;

(c)

udio šuma raznodobne strukture;

(d)

povezanost šuma;

(e)

zalihe organskog ugljika;

(f)

udio šuma u kojima prevladavaju zavičajne vrste drveća;

(g)

raznolikost vrsta drveća.

(a)

višom silom velikih razmjera, uključujući prirodne katastrofe, a posebno neplanirane i nekontrolirane šumske požare; ili

(b)

neizbježnim preobrazbama staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama.

(a)

za svaki stanišni tip:

(b)

dostatnoj kvaliteti i količini staništa vrsta potrebnima kako bi se za njih postiglo povoljno stanje očuvanosti, uzimajući u obzir područja koja su najpogodnija za ponovnu uspostavu tih staništa te povezanost koja je potrebna među njima za napredovanje populacija tih vrsta, kao i aktualne i predviđene promjene okolišnih uvjeta zbog klimatskih promjena, suprotstavljene potrebe staništâ i vrsta te postojanje poljoprivrednog zemljišta visoke prirodne vrijednosti.

(a)

cijeli grad ili manji grad i predgrađe; ili

(b)

dijelove grada ili manjeg grada i predgrađa, uključujući barem njegova urbana središta, urbane klastere i, ako to dotična država članica smatra primjerenim, prigradska područja.

(a)

populacije oprašivača iz članka 10. stavka 1. i za pokazatelje iz članka 12. stavka 2.;

(b)

svaki od odabranih pokazatelja iz članka 11. stavka 2.;

(c)

svaki od odabranih pokazatelja iz članka 12. stavka 3.;

(d)

urbane zelene površine iz članka 8. stavka 2.; i

(e)

prekrivenost gradova krošnjama stabala iz članka 8. stavka 3.

(a)

svoje integrirane nacionalne energetske i klimatske planove iz članka 3. Uredbe (EU) 2018/1999;

(b)

svoju dugoročnu strategiju iz članka 15. Uredbe (EU) 2018/1999;

(c)

obvezujući opći cilj Unije za 2030. utvrđen u članku 3. Direktive (EU) 2018/2001.

(a)

mjere očuvanja utvrđene za područja mreže Natura 2000 u skladu s Direktivom 92/43/EEZ;

(b)

prioritetne akcijske okvire izrađene u skladu s Direktivom 92/43/EEZ;

(c)

mjere za postizanje dobrog količinskog, ekološkog i kemijskog stanja vodnih tijela uključene u programe mjera i planove upravljanja riječnim slivovima izrađene u skladu s Direktivom 2000/60/EZ te planove upravljanja rizicima od poplave uspostavljene u skladu s Direktivom 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (47);

(d)

ako je primjenjivo, morske strategije za postizanje dobrog stanja okoliša u svim morskim regijama u Uniji izrađene u skladu s Direktivom 2008/56/EZ;

(e)

nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka izrađene u skladu s Direktivom (EU) 2016/2284,

(f)

nacionalne strategije i akcijske planove za bioraznolikost razvijene u skladu s člankom 6. Konvencije o biološkoj raznolikosti;

(g)

ako je primjenjivo, mjere očuvanja i upravljanja donesene u okviru ZRP-a;

(h)

strateške planove u okviru ZPP-a izrađene u skladu s Uredbom (EU) 2021/2115.

(a)

mogu se služiti različitim primjerima mjera obnove koji su navedeni u Prilogu VII., ovisno o specifičnim nacionalnim i lokalnim uvjetima, i najnovijim znanstvenim dokazima;

(b)

nastoje optimirati ekološke, gospodarske i socijalne funkcije ekosustava, kao i njihov doprinos održivom razvoju relevantnih regija i zajednica;

(c)

mogu uzeti u obzir raznolikost situacija u različitim regijama povezanih sa socijalnim, gospodarskim i kulturnim zahtjevima, regionalnim i lokalnim značajkama te gustoćom naseljenosti; prema potrebi bi trebalo uzeti u obzir specifičnu situaciju najudaljenijih regija Unije, primjerice njihovu udaljenost, izoliranost, malu površinu, nepovoljnu topografiju i klimu te njihovu bogatu bioraznolikost i povezane troškove za zaštitu i obnovu njihovih ekosustava.

(a)

elemenata iz stavka 3.; i

(b)

sadržaja iz stavaka 4. i 5.

(a)

kvantificirana područja koja treba obnoviti kako bi se postigli ciljevi obnove utvrđeni u člancima od 4. do 12. na temelju pripremnih aktivnosti provedenih u skladu s člankom 14. i okvirnih karata potencijalnih područja koja treba obnoviti;

(b)

ako država članica primjenjuje odstupanje utvrđeno u članku 4. stavku 5. ili članku 5. stavku 3., obrazloženje zašto nije moguće do 2050. uspostaviti mjere obnove koje su potrebne kako bi se postigla povoljna referentna površina određenog stanišnog tipa, kao i obrazloženje za niži postotak određen na temelju tih članaka, kako ga je utvrdila ta država članica;

(c)

opis planiranih ili uspostavljenih mjera obnove kojima se postižu ciljevi obnove i ispunjavaju obveze utvrđeni u člancima od 4. do 13. ove Uredbe i specifikacija koje su od tih mjera obnove planirane ili uspostavljene u okviru mreže Natura 2000 uspostavljene u skladu s Direktivom 92/43/EEZ;

(d)

poseban odjeljak u kojem se utvrđuju mjere za ispunjavanje obveza utvrđenih u članku 4. stavku 9. i članku 5. stavku 7.;

(e)

ako država članica primjenjuje odstupanje utvrđeno u članku 4. stavku 2. ove Uredbe, obrazloženje kako se postocima utvrđenima u skladu s tim člankom ne sprečava postizanje ili održavanje, na nacionalnoj biogeografskoj razini, povoljnog stanja očuvanosti relevantnih stanišnih tipova, kako je utvrđeno na temelju članka 1. točke (e) Direktive 92/43/EEZ;

(f)

navođenje mjera čiji je cilj osiguravanje da na područjima pokrivenima stanišnim tipovima navedenima u prilozima I. i II. ne dođe do pogoršanja na područjima na kojima je postignuto dobro stanje stanišnog tipa i da se stanje staništa vrsta iz članka 4. stavka 7. i članka 5. stavka 5. znatno ne pogorša na područjima na kojima je postignuta dostatna kvaliteta staništa vrsta u skladu s člankom 4. stavkom 11. i člankom 5. stavkom 9.;

(g)

ako je primjenjivo, opis na koji se način članak 4. stavak 13. primjenjuje na njezinu državnom području, a to uključuje:

(h)

navođenje mjera čiji je cilj održavanje stanišnih tipova navedenih u prilozima I. i II. u dobrom stanju na područjima na kojima se pojavljuju i čiji je cilj sprečavanje znatnog pogoršanja drugih područja pokrivenih stanišnim tipovima navedenima u prilozima I. i II., u skladu s člankom 4. stavkom 12. i člankom 5. stavkom 10.;

(i)

popis pregrada i pregrade za koje je utvrđeno da ih treba ukloniti u skladu s člankom 9. stavkom 1., plan njihova uklanjanja u skladu s člankom 9. stavkom 2. i duljinu rijeka slobodnog toka koja će se postići uklanjanjem tih pregrada kako je procijenjena od 2020. do 2030. i do 2050. te sve ostale mjere za ponovnu uspostavu prirodnih funkcija poplavnih područja u skladu s člankom 9. stavkom 3.;

(j)

pregled pokazatelja za poljoprivredne ekosustave odabranih u skladu s člankom 11. stavkom 2. i njihove prikladnosti za dokazivanje povećanja bioraznolikosti poljoprivrednih ekosustava u dotičnoj državi članici;

(k)

obrazloženje, ako je primjenjivo, za ponovno natapanje tresetišta u udjelu manjem od onog utvrđenog u članku 11. stavku 4. prvom podstavku točkama (a), (b) i (c);

(l)

pregled pokazatelja za šumske ekosustave odabranih u skladu s člankom 12. stavkom 3. i njihove prikladnosti za dokazivanje povećanja bioraznolikosti šumskih ekosustava u dotičnoj državi članici;

(m)

opis doprinosa obvezi iz članka 13.;

(n)

vremenski raspored uspostave mjera obnove u skladu s člancima od 4. do 12.;

(o)

poseban odjeljak u kojem utvrđuje prilagođene mjere obnove za svoje najudaljenije regije, ovisno o slučaju;

(p)

praćenje područja koja podliježu obnovi u skladu s člancima 4. i 5., proces procjene djelotvornosti mjera obnove uspostavljenih u skladu s člancima od 4 do 12. i revidiranja tih mjera ako je to potrebno kako bi se osiguralo postizanje ciljeva i ispunjavanje obveza utvrđenih u člancima od 4. do 13.;

(q)

navođenje načina za osiguravanje kontinuiranih, dugoročnih i održivih učinaka mjera obnove iz članaka od 4. do 12.;

(r)

procijenjene posredne koristi za ublažavanje klimatskih promjena i neutralnost u pogledu degradacije zemljišta koje bi se tijekom vremena mogle ostvariti u vezi s mjerama obnove;

(s)

predvidljive socioekonomske učinke i procijenjene koristi od provedbe mjera obnove iz članaka od 4. do 12.;

(t)

poseban odjeljak u kojem se utvrđuje kako se u nacionalnom planu obnove uzimaju u obzir:

(u)

procjenu potreba za financiranjem za provedbu mjera obnove, koja uključuje opis potpore dionicima na koje utječu mjere obnove ili druge nove obveze koje proizlaze iz ove Uredbe, i način predviđenog financiranja, javnog ili privatnog, uključujući financiranje ili sufinanciranje Unijinim instrumentima financiranja;

(v)

navođenje subvencija koje negativno utječu na postizanje ciljeva i ispunjavanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi;

(w)

sažetak procesa izrade i uspostave nacionalnog plana obnove, uključujući informacije o sudjelovanju javnosti i načinu na koji su uzete u obzir potrebe lokalnih zajednica i dionika;

(x)

poseban odjeljak u kojem se u skladu s člankom 17. stavkom 5. navodi kako su uzete u obzir primjedbe Komisije na nacrt nacionalnog plana obnove iz članka 17. stavka 4.; ako dotična država članica ne postupi prema primjedbi Komisije ili njezinu znatnom dijelu, iznosi svoje razloge za to.

(a)

njegove usklađenosti s člankom 15.;

(b)

njegove primjerenosti za postizanje ciljeva i ispunjavanje obveza utvrđenih u člancima od 4. do 13.;

(c)

njegova doprinosa sveobuhvatnim ciljevima Unije iz članka 1., posebnim ciljevima iz članka 9. stavka 1. da se do 2030. najmanje 25 000 km rijeka u Uniji ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka i obvezi iz članka 13. da se do 2030. u Uniji posadi najmanje tri milijarde dodatnih stabala.

(a)

stanje i trend stanja stanišnih tipova te kvalitetu i trend kvalitete staništa vrsta iz članaka 4. i 5. na područjima koja podliježu mjerama obnove na temelju praćenja iz članka 15. stavka 3. točke (p);

(b)

područje urbanih zelenih površina i prekrivenost gradova krošnjama stabala na područjima urbanih ekosustava, kako je navedeno u članku 8. i utvrđeno u skladu s člankom 14. stavkom 4.;

(c)

najmanje dva pokazatelja bioraznolikosti za poljoprivredne ekosustave koje je odabrala država članica u skladu s člankom 11. stavkom 2.;

(d)

populacije čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa navedenih u Prilogu V.;

(e)

pokazatelj bioraznolikosti za šumske ekosustave iz članka 12. stavka 2.;

(f)

najmanje šest pokazatelja bioraznolikosti za šumske ekosustave koje je odabrala država članica u skladu s člankom 12. stavkom 3.;

(g)

brojnost i raznolikost vrsta oprašivača, prema metodi uspostavljenoj u skladu s člankom 10. stavkom 2.;

(h)

područje i stanje područja pokrivenih stanišnim tipovima navedenima u prilozima I. i II.;

(i)

područje i kvalitetu staništa vrsta iz članka 4. stavka 7. i članka 5. stavka 5.;

(j)

opseg i lokaciju područja na kojima je došlo do znatnog pogoršanja stanišnih tipova i staništa vrsta te područja koja podliježu kompenzacijskim mjerama poduzetima na temelju članka 4. stavka 13., kao i djelotvornost kompenzacijskih mjera u osiguravanju da svako pogoršanje stanišnih tipova i staništa vrsta nije znatno na razini svake biogeografske regije na njihovu državnom području i u osiguravanju da nije ugroženo postizanje ciljeva utvrđenih u člancima 1., 4. i 5.

(a)

utvrditi metode za praćenje pokazatelja za poljoprivredne ekosustave navedenih u Prilogu IV.;

(b)

utvrditi metode za praćenje pokazatelja za šumske ekosustave navedenih u Prilogu VI.;

(c)

uspostaviti orijentacijski okvir za određivanje zadovoljavajućih razina iz članka 12. stavaka 2. i3.

(a)

području koje podliježe mjerama obnove iz članaka od 4. do 12.;

(b)

opsegu područja na kojima je došlo do znatnog pogoršanja stanišnih tipova i staništa vrsta i opsegu područja koja podliježu kompenzacijskim mjerama poduzetima na temelju članka 4. stavka 13.;

(c)

pregradama iz članka 9. koje su uklonjene; i

(d)

svojem doprinosu obvezi iz članka 13.

(a)

napredak u provedbi nacionalnog plana obnove, u uspostavi mjera obnove te napredak u postizanju ciljeva i ispunjavanju obveza utvrđenih u člancima od 4. do 13.;

(b)

informacije o:

(c)

rezultate praćenja koje se provodi u skladu s člankom 20., uključujući, u slučaju rezultata praćenja koje se provodi u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkama (h) i (i), georeferencirane karte;

(d)

lokaciju i opseg područja koja podliježu mjerama obnove iz članka 4., članka 5. i članka 11. stavka 4., uključujući georeferenciranu kartu tih područja;

(e)

ažurirani popis pregrada iz članka 9. stavka 1.;

(f)

informacije o napretku ostvarenom u zadovoljavanju potreba za financiranjem, u skladu s člankom 15. stavkom 3. točkom (u), uključujući preispitivanje stvarnog ulaganja naspram početnih pretpostavki o ulaganju.

(a)

pregled financijskih sredstava dostupnih na razini Unije za potrebe provedbe ove Uredbe;

(b)

procjenu potreba za financiranjem radi provedbe članaka od 4. do 13. i postizanja cilja utvrđenog u članku 1. stavku 2.;

(c)

analizu kako bi se utvrdili mogući nedostaci u financiranju u provedbi obveza utvrđenih u ovoj Uredbi;

(d)

prema potrebi, prijedloge odgovarajućih mjera, uključujući financijske mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka, kao što je uspostava namjenskog financiranja, i ne dovodeći u pitanje ovlasti suzakonodavaca za donošenje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2027.

(a)

popisa stanišnih tipova radi osiguravanja usklađenosti s ažuriranim informacijama u klasifikaciji staništa prema europskom informacijskom sustavu o prirodi (EUNIS); i

(b)

načina grupiranja stanišnih tipova sukladno tehničkom i znanstvenom napretku te kako bi se uzelo u obzir iskustvo stečeno u primjeni ove Uredbe.

Oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Naziv stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Obalna i slana staništa

1130

estuariji

1140

muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke

1150

obalne lagune

1310

muljevite i pjeskovite obale obrasle svojtama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima

1320

sastojine roda Spartina (Spartinion maritimae)

1330

atlantske slane livade (Glauco-Puccinellietalia maritimae)

1340

kontinentalne slane livade

1410

mediteranske sitine (Juncetalia maritimi)

1420

mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi)

1530

panonske slane stepe i slane močvare

1650

uske uvale borealnog Baltika

Vlažne vrištine i tresetasti travnjaci

4010

sjevernoatlantske vlažne vrištine s vrstom Erica tetralix

4020

umjerene atlantske vlažne vrištine s vrstama Erica ciliaris i Erica tetralix

6460

tresetasti travnjaci Troodosa

Cretovi

7110

aktivni nadignuti cretovi

7120

degradirani nadignuti cretovi kod kojih je moguća prirodna obnova

7130

kompleksni cretovi

7140

prijelazni cretovi

7150

depresije na tresetnoj podlozi Rhynchosporion

7160

fenoskandinavski mineralni izvori i izvorski ritovi

7210

bazofilni cretovi s vrstama Cladium mariscus i Caricion davallianae

7220

sedrotvorni izvori (Cratoneurion)

7230

bazofilni cretovi

7240

planinske pionirske sastojine sveze Caricion bicoloris-atrofuscae

7310

aapa cretovi

7320

palsa cretovi

Vlažne šume

9080

fenoskandinavske listopadne močvarne šume

91D0

cretne šume

Oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Naziv stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Obalna staništa i sipine

1630

obalne livade borealnog Baltika

21A0

machair

Vrištine i makije

4030

europske suhe vrištine

4040

atlantske suhe vrištine s vrstom Erica vagans

4090

endemske oromediteranske vrištine sa štipavcem

5130

sastojine obične borovice Juniperus communis na vrištinama ili vapnenačkim travnjacima

8240

vapnenačke ploče

Travnjaci

6110

travnjaci na vapnenačkom kamenjaru ili bazofilni travnjaci Alysso-Sedion albi

6120

suhi pješčani vapnenački travnjaci

6130

travnjaci Violetalia calaminariae na kalaminskoj podlozi

6140

silikatni travnjaci vrste Festuca eskia u Pirinejima

6150

silikatni alpski i borealni travnjaci

6160

oroiberijski travnjaci vrste Festuca indigesta

6170

planinski i predplaninski vapnenački travnjaci

6180

makaronezijski mezofilni travnjaci

6190

panonski kamenjarski travnjaci (Stipo-Festucetalia pallentis)

6210

poluprirodni suhi travnjaci i grmoliki facijes na vapnenačkoj podlozi (Festuco-Brometalia)

6220

pseudostepe s travama i jednogodišnjim svojtama Thero-Brachypodietea

6230

travnjaci tvrdače Nardus bogati vrstama na silikatnoj podlozi u brdskom pojasu (i brežuljkastom pojasu kontinentalne Europe)

6240

subpanonski stepski travnjaci

6250

panonski stepski travnjaci na praporu

6260

panonske pješčane stepe

6270

fenoskandinavski nizinski suhi do srednje vlažni travnjaci bogati vrstama

6280

nordijske alvarske i predkambrijske zaravni od vapnenačkih stijena

62A0

istočni submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneratalia villosae)

62B0

serpentinofilni travnjaci na Cipru

62C0

pontsko-sarmatske stepe

62D0

oromezijski acidofilni travnjaci

6410

livade Molinia na vapnenačkom, tresetnom ili glineno-muljevitom tlu (Molinion caeruleae)

6420

mediteranske vlažne livade visokih zeleni Molinio-Holoschoenion

6510

nizinske livade košanice (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis)

6520

planinske livade košanice

Deheze i šumovite livade

6310

deheze sa zimzelenom vegetacijom Quercus spp.

6530

fenoskandinavske šumovite livade

9070

fenoskandinavski šumoviti pašnjaci

Oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Naziv stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Rijeke i jezera

3110

oligotrofne vode koje sadržavaju vrlo malo minerala u pješčanim nizinama (Littorelletalia uniflorae)

3120

oligotrofne vode koje sadržavaju vrlo malo minerala uglavnom u pješčanim nizinama zapadnog Mediterana, sa svojtama roda Isoetes spp.

3130

oligotrofne do mezotrofne stajaćice s vegetacijom Littorelletea uniflorae i/ili Isoëto-Nanojuncetea

3140

tvrde oligo-mezotrofne vode s dnom obraslim svojtama parožina Chara spp.

3150

prirodna eutrofna jezera s vegetacijom sveze Hydrocharition ili Magnopotamion

3160

prirodna distrofična jezera i lokve

3170

mediteranske povremene lokve

3180

povremena krška jezera

3190

jezera u sadrenom kršu

31A0

naselja lotusa na transilvanijskim vrućim izvorima

3210

fenoskandinavske prirodne rijeke

3220

planinske rijeke i zeljasta vegetacija uz njihove obale

3230

drvenasta vegetacija s kebračem Myricaria germanica uz planinske rijeke

3240

drvenasta vegetacija sa sivkastom vrbom Salix eleagnos uz planinske rijeke

3250

mediteranski stalni riječni tokovi s vrstom Glaucium flavum

3260

vodni tokovi od ravničarske do planinske razine s vegetacijom Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion

3270

rijeke muljevitih obala s vegetacijom Chenopodion rubri p.p. i Bidention p.p.

3280

mediteranski stalni riječni tokovi s vegetacijom sveze Paspalo-Agrostidion zastirani sastojinama roda Salix i vrste Populus alba

3290

mediteranski povremeni riječni tokovi s vegetacijom sveze Paspalo-Agrostidion

32A0

sedrene barijere krških rijeka Dinarida

Aluvijalne livade

6430

hidrofilne rubne ravničarske, planinske i alpske zajednice visokih zeleni

6440

aluvijalne livade Cnidion dubii u riječnim dolinama

6450

aluvijalne livade borealnih šuma četinjača

6540

submediteranski travnjaci sveze Molinio-Hordeion secalini

Aluvijalne/obalne šume

9160

subatlantske i srednjoeuropske hrastove ili hrastovo-grabove šume Carpinion betuli

91E0

aluvijalne šume s vrstama Alnus glutinosa i Fraxinus excelsior (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae)

91F0

obalne miješane šume Quercus robur, Ulmus laevis i Ulmus minor, Fraxinus excelsior ili Fraxinus angustifolia, duž velikih rijeka (Ulmenion minoris)

92A0

galerije bijele vrbe Salix alba i bijele topole Populus alba

92B0

obalne sastojine na povremenim mediteranskim vodotocima s vrstom Rhododendron ponticum, svojtama roda Salix i drugima

92C0

šume vrste Platanus orientalis i Liquidambar orientalis (Platanion orientalis)

92D0

južne priobalne galerije i šikare (Nerio-Tamaricetea i Securinegion tinctoriae)

9370

šumarci palmi iz roda Phoenix

Oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Naziv stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Borealne šume

9010

zapadne tajge

9020

fenoskandinavske polusjeverne prirodne stare širokolisne listopadne šume (Quercus, Tilia, Acer, Fraxinus ili Ulmus) bogate epifitima

9030

prirodne šume prvog nasljednog stupnja na vulkanskoj obali

9040

nordijske subalpske/subarktičke šume s vrstom Betula pubescens subsp. czerepanovii

9050

fenoskandinavske šume bogate travama s vegetacijom Picea abies

9060

šume četinjača koje se nalaze na ili su povezane s glaciofluvijalnim eskerima

Šume umjerenog pojasa

9110

bukove šume Luzulo-Fagetum

9120

atlanske acidofilne bukove šume s vegetacijom Ilex, a ponekad i Taxus u zoni grmlja (Quercion robori-petraeae ili Ilici-Fagenion)

9130

bukove šume Asperulo-Fagetum

9140

srednjoeuropske subalpske bukove šume sa svojtama roda Acer i planinskom kiselicom Rumex arifolius

9150

srednjoeuropske šume bukve Cephalanthero-Fagion na vapnencu

9170

hrastovo-grabove šume Galio-Carpinetum

9180

šume Tilio-Acerion na obroncima, točilima i u klancima

9190

stare hrastove acidofilne šume s lužnjakom Quercus robur na pješčanim nizinama

91A0

stare šume hrasta kitnjaka sa svojtama roda Ilex i Blechnum na Britanskim otocima

91B0

termofilne šume vrste Fraxinus angustifolia

91G0

panonske šume s vrstama Quercus petraea i Carpinus betulus

91H0

panonske šume s vrstom Quercus pubescens

91I0

europsko-sibirske stepske šume sa svojtama roda Quercus spp.

91J0

šume Taxus baccata Britanskih otoka

91K0

ilirske šume Fagus sylvatica (Aremonio-Fagion)

91L0

ilirske hrastovo-grabove šume (Erythronio-Carpinion)

91M0

panonsko-balkanske šume kitnjaka i sladuna

91P0

jelova šuma (Abietetum polonicum)

91Q0

kalcikolne šume Pinus sylvestris zapadnih Karpata

91R0

dinarske šume škotskog bora (Genisto januensis-Pinetum) na dolomitu

91S0

zapadnopontske bukove šume

91T0

srednjoeuropske šume škotskog bora, bogate lišajevima

91U0

borove šume sarmatske stepe

91V0

dacijske bukove šume (Symphyto-Fagion)

91W0

mezijske bukove šume

91X0

dobrudžanske bukove šume

91Y0

dacijske hrastove i grabove šume

91Z0

mezijske šume srebrne lipe

91AA

istočne šume bijelog hrasta

91BA

mezijske šume srebrne jele

91CA

šume škotskog bora planinskog vijenca Balkana i Rodopa

Mediteranske i makaronezijske šume

9210

apeninske bukove šume s tisom Taxus i božikovinom Ilex

9220

apeninske bukove šume s običnom jelom Abies alba i bukove šume s vrstom Abies nebrodensis

9230

galicijsko-portugalske hrastove šume s lužnjakom Quercus robur i vrstom Quercus pyrenaica

9240

iberijske šume vrste Quercus faginea i Quercus canariensis

9250

šume vrste Quercus trojana

9260

šume vrste Castanea sativa

9270

grčke bukove šume s vrstom Abies borisii-regis

9280

šume vrste Quercus frainetto

9290

šume vrsta roda Cupressus (Acero-Cupression)

9310

egejske šume vrste Quercus brachyphylla

9320

šume masline i rogača (Olea i Ceratonia)

9330

šume vrste Quercus suber

9340

zimzelene šume česmine Quercus ilex i Quercus rotundifolia

9350

šume vrste Quercus macrolepis

9360

makaronezijske lovorolisne šume (Laurus, Ocotea)

9380

šume božikovine Ilex aquifolium

9390

makija i niska šumska vegetacija s vegetacijom Quercus alnifolia

93A0

šumovita područja s vrstom Quercus infectoria (Anagyro foetidae-Quercetum infectoriae)

Brdske šume četinjača

9410

acidofilne šume Picea na razinama od planinskih do alpskih (Vaccinio-Piceetea)

9420

alpske šume Larix decidua i/ili Pinus cembra

9430

predplaninske i planinske šume vrste Pinus uncinata

9510

južnoapeninske šume vrste Abies alba

9520

šume vrste Abies pinsapo

9530

(sub)mediteranske borove šume s endemičnim crnim borom

9540

mediteranske borove šume s endemičnim primorskim borom

9550

kanarske šume endemičnih borova

9560

endemične šume sa svojtama roda Juniperus spp.

9570

šume s vrstom Tetraclinis articulata

9580

mediteranske šume tise Taxus baccata

9590

šume Cedrus brevifolia (Cedrosetum brevifoliae)

95A0

borove šume visokog oromediteranskog područja

Oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Naziv stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Slane i sadrene stepe

1430

halofilno-nitrofilna vegetacija grmova (Pegano-Salsoletea)

1510

mediteranske slane stepe (Limonietalia)

1520

iberijska vegetacija na sadri (Gypsophiletalia)

Vrištine i makije umjerenog pojasa

4050

endemske makaronezijske vrištine

4060

planinske i borealne vrištine

4070

klekovina bora krivulja (Pinus mugo) s dlakavim pjenišnikom (Mugo-Rhododendron hirsutum)

4080

subarktička makija sa svojtama roda Salix spp.

40A0

subkontinentalna peripanonska makija

40B0

šikare vrste Potentilla fruticosa u Rodopima

40C0

pontsko-sarmatske listopadne šikare

Tvrdolisne makije (matorral)

5110

postojane kserotermofilne sastojine s vrstom Buxus sempervirens na kamenitim kosinama (Berberidion p.p.)

5120

planinske sastojine vrste Cytisus purgans

5140

sastojine vrste Cistus palhinhae na primorskim vlažnim vrištinama

5210

Šumolika tvrdolisna makija sa svojtama roda Juniperus spp.

5220

šumolika tvrdolisna makija sa svojtama roda Zyziphus

5230

šumolika tvrdolisna makija s lovorom Laurus nobilis

5310

šikare lovora Laurus nobilis

5320

niske sastojine svojti roda Euphorbia uz grebene i strmce

5330

termomediteranska i pretpustinjska makija

5410

zapadnomediteranska frigana na vrhovima klifova (Astragalo-Plantaginetum subulatae)

5420

frigane vrste Sarcopoterium spinosum

5430

endemske frigane Euphorbio-Verbascion

Oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Naziv stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Morski grebeni i strmci, plaže i otočići

1210

vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima

1220

višegodišnja vegetacija kamenih obala

1230

vegetacijom obrasli morski grebeni i strmci atlantskih i baltičkih obala

1240

mediteranski grebeni i strmci obrasli endemičnim svojtama roda Limonium spp.

1250

vegetacijom obrasli morski grebeni s endemičnom florom makaronezijskih obala

1610

baltički eskerski otoci s vegetacijom pješčanih, stjenovitih i šljunčanih obala i sublitoralnom vegetacijom

1620

otočići i mali otoci borealnog Baltika

1640

pješčane plaže borealnog Baltika s višegodišnjom vegetacijom

Obalne i kontinentalne sipine

2110

obalne pomične sipine u nastajanju

2120

pomične priobalne sipine s vrstom Ammophila arenaria („bijele dine”)

2130

nepomične obalne sipine obrasle zeljastom vegetacijom („sive dine”)

2140

dekalcificirane nepomične sipine s vrstom Empetrum nigrum

2150

atlantske dekalcificirane nepomične sipine (Calluno-Ulicetea)

2160

sipine s vrstom Hippophaë rhamnoides

2170

sipine s vrstom Salix repens ssp. argentea (Salicion arenariae)

2180

šumom obrasle sipine atlantske, kontinentalne i borealne regije

2190

vlažna uleknuća sipina

2210

nepomične sipine na plažama obrasle vegetacijom sveze Crucianellion maritimae

2220

sipine s vrstom Euphorbia terracina

2230

travnjaci reda Malcolmietalia na sipinama

2240

travnjaci na sipinama s jednogodišnjom vegetacijom reda Brachypodietalia

2250

obalne sipine sa svojtama roda Juniperus spp.

2260

tvrdolisne makije Cisto-Lavenduletalia na sipinama

2270

šumom prekrivene sipine s pinijom Pinus pinea i/ili primorskim borom Pinus pinaster

2310

suhe pješčane vrištine sa svojtama roda Calluna i Genista

2320

suhe pješčane vrištine sa svojtama roda Calluna i vrstom Empetrum nigrum

2330

kontinentalne sipine s otvorenim travnjacima i svojtama roda Corynephorus i Agrostis

2340

kontinentalne panonske sipine

91N0

vrištine panonskih kopnenih pješčanih sipina (Junipero-Populetum albae)

Stjenovita staništa

8110

silikatna točila na razinama od planinskih do snježnih (Androsacetalia alpinae i Galeopsietalia ladani)

8120

vapnenačka točila na razinama od planinskih do alpskih (Thlaspietea rotundifolii)

8130

zapadnomediteranska i termofilna točila

8140

istočnomediteranska točila

8150

silikatna točila srednjoeuropskih visoravni

8160

srednjoeuropska vapnenačka točila na brdskim i planinskim razinama

8210

obronci vapnenačkih stijena s hazmofitskom vegetacijom

8220

obronci silikonskih stijena s hazmofitskom vegetacijom

8230

silikonske stijene s pionirskom vegetacijom Sedo-Scleranthion ili Sedo albi-Veronicion dillenii

8310

špilje i jame zatvorene za javnost

8320

polja lave i prirodne špilje/jame u lavi

8340

stalni ledenjaci

Oznaka u EUNIS-u

Naziv stanišnog tipa u EUNIS-u

Povezana oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Atlantski ocean

MA522

naselja morskih cvjetnica na atlantskim litoralnim pijescima

1140; 1160

MA623

naselja morskih cvjetnica na atlantskim litoralnim muljevima

1140; 1160

MB522

naselja morskih cvjetnica na atlantskim infralitoralnim pijescima

1110; 1150; 1160

Baltičko more

MA332

baltički hidrolitoralni krupni sedimenti s karakterističnom potopljenom vegetacijom

1130; 1160; 1610; 1620

MA432

baltički hidrolitoralni miješani sedimenti s karakterističnom potopljenom vegetacijom

1130; 1140; 1160; 1610

MA532

baltički hidrolitoralni pijesci karakterizirani potopljenim ukorijenjenim biljkama

1130; 1140; 1160; 1610

MA632

baltički hidrolitoralni muljevi u kojima prevladavaju potopljene ukorijenjene biljke

1130; 1140; 1160; 1650

MB332

baltički infralitoralni krupni sedimenti karakterizirani potopljenim ukorijenjenim biljkama

1110; 1160

MB432

baltički infralitoralni miješani sedimenti karakterizirani potopljenim ukorijenjenim biljkama

1110; 1160; 1650

MB532

baltički infralitoralni pijesci karakterizirani potopljenim ukorijenjenim biljkama

1110; 1130; 1150; 1160

MB632

baltički infralitoralni muljeviti sedimenti karakterizirani potopljenim ukorijenjenim biljkama

1130; 1150; 1160; 1650

Crno more

MB546

naselja morskih cvjetnica i rizomatskih algi u infralitoralnim muljevitim pijescima pod utjecajem slatke vode iz Crnog mora

1110; 1130; 1160

MB547

naselja morskih cvjetnica na umjereno izloženim čistim pijescima gornjeg infralitorala Crnog mora

1110; 1160

MB548

naselja morskih cvjetnica na pijescima donjeg infralitorala Crnog mora

1110; 1160

Sredozemno more

MB252

zajednica naselja vrste Posidonia oceanica

1120

MB2521

ekomorfoza trakastih livada vrste Posidonia oceanica

1120; 1130; 1160

MB2522

ekomorfoza livada vrste Posidonia oceanica na grebenima

1120; 1130; 1160

MB2523

facijes mrtvog pletera rizoma vrste Posidonia oceanica bez epiflore

1120; 1130; 1160

MB2524

asocijacija s vrstom Caulerpa prolifera u naseljima posidonije

1120; 1130; 1160

MB5521

asocijacija s vrstom Cymodocea nodosa na sitnim ujednačenim pijescima

1110; 1130; 1160

MB5534

asocijacija s vrstom Cymodocea nodosa na zamuljenim pijescima zaštićenih obala

1110; 1130; 1160

MB5535

asocijacija s vrstom Zostera noltei na površinskim muljevitim pijescima u zaštićenim vodama

1110; 1130; 1160

MB5541

asocijacija s vrstama Ruppia cirrhosa i/ili Ruppia maritima na pijescima

1110; 1130; 1160

MB5544

asocijacija s vrstom Zostera noltei u eurihalinom i euritermalnom okolišu na pijescima

1110; 1130; 1160

MB5545

asocijacija s vrstom Zostera marina u eurihalinom i euritermalnom okolišu

1110; 1130; 1160

Oznaka u EUNIS-u

Naziv stanišnog tipa u EUNIS-u

Povezana oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Atlantski ocean

MA123

zajednice morskih algi na atlantskim litoralnim stijenama sa stalnim salinitetom

1160; 1170; 1130

MA125

fukoidne alge na atlantskim litoralnim stijenama s promjenjivim salinitetom

1170; 1130

MB121

zajednice kelpa i morskih algi na atlantskim infralitoralnim stijenama

1170; 1160

MB123

zajednice kelpa i morskih algi na atlantskim infralitoralnim stijenama koje su narušene sedimentima ili koje su pod utjecajem sedimenata

1170; 1160

MB124

zajednice kelpa na atlantskim infralitoralnim stijenama s promjenjivim salinitetom

1170; 1130; 1160

MB321

zajednice kelpa i morskih algi na atlantskim infralitoralnim krupnozrnastim sedimentima

1160

MB521

zajednice kelpa i morskih algi na atlantskim infralitoralnim pijescima

1160

MB621

vegetacijom obrasle zajednice na atlantskim infralitoralnim muljevima

1160

Baltičko more

MA131

baltičke hidrolitoralne stijene i kamenje karakterizirane višegodišnjim algama

1160; 1170; 1130; 1610; 1620

MB131

višegodišnje alge na baltičkim infralitoralnim stijenama i kamenju

1170; 1160

MB232

baltička infralitoralna dna karakterizirana šljunkom s ljušturnim elementima

1160; 1110

MB333

baltički infralitoralni krupnozrnasti sedimenti obilježeni višegodišnjim algama

1110; 1160

MB433

baltički infralitoralni miješani sedimenti obilježeni višegodišnjim algama

1110; 1130; 1160; 1170

Crno more

MB144

izložene stijene gornjeg infralitorala Crnog mora sa smeđim algama reda Fucales na kojima prevladavaju školjkaši iz porodice dagnji

1170; 1160

MB149

umjereno izložene stijene gornjeg infralitorala Crnog mora sa smeđim algama reda Fucales na kojima prevladavaju školjkaši iz porodice dagnje

1170; 1160

MB14A

smeđe alge reda Fucales i druge alge na dobro osvijetljenim zaštićenim stijenama gornjeg infralitorala Crnog mora

1170; 1160

Sredozemno more

MA1548

asocijacija s vrstom Fucus virsoides

1160; 1170

MB1512

asocijacija s vrstama Cystoseira tamariscifolia i Saccorhiza polyschides

1170; 1160

MB1513

asocijacija s vrstom Cystoseira amentacea (var. amentacea, var. stricta, var. spicata)

1170; 1160

MB151F

asocijacija s vrstom Cystoseira brachycarpa

1170; 1160

MB151G

asocijacija s vrstom Cystoseira crinita

1170; 1160

MB151H

asocijacija s vrstom Cystoseira crinitophylla

1170; 1160

MB151J

asocijacija s vrstom Cystoseira sauvageauana

1170; 1160

MB151K

asocijacija s vrstom Cystoseira spinosa

1170; 1160

MB151L

asocijacija s vrstom Sargassum vulgare

1170; 1160

MB151M

asocijacija s vrstom Dictyopteris polypodioides

1170; 1160

MB151W

asocijacija s vrstom Cystoseira compressa

1170; 1160

MB1524

asocijacija s vrstom Cystoseira barbata

1170; 1160

MC1511

asocijacija s vrstom Cystoseira zosteroides

1170; 1160

MC1512

asocijacija s vrstom Cystoseira usneoides

1170; 1160

MC1513

asocijacija s vrstom Cystoseira dubia

1170; 1160

MC1514

asocijacija s vrstom Cystoseira corniculata

1170; 1160

MC1515

asocijacija s vrstom Sargassum spp.

1170; 1160

MC1518

asocijacija s vrstom Laminaria ochroleuca

1170; 1160

MC3517

asocijacija s vrstom Laminaria rodriguezii na detritusnim dnima

1160

Oznaka u EUNIS-u

Naziv stanišnog tipa u EUNIS-u

Povezana oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Atlantski ocean

MA122

zajednice vrste Mytilus edulis i/ili raka vitičara na atlantskim litoralnim stijenama izloženima valovima

1160; 1170

MA124

zajednice školjkaša i/ili rakova vitičara s morskim cvjetnicama na atlantskim litoralnim stijenama

1160; 1170

MA227

grebeni školjkaša u atlantskoj litoralnoj zoni

1170; 1140

MB22

grebeni školjkaša u atlantskoj infralitoralnoj zoni

1170; 1130; 1160

MC223

grebeni školjkaša u atlantskoj cirkalitoralnoj zoni

1170

Baltičko more

MB231

baltička infralitoralna dna na kojima prevladavaju epibentički školjkaši

1170; 1160

MC231

baltička cirkalitoralna dna na kojima prevladavaju epibentički školjkaši

1170; 1160; 1110

MD231

baltička cirkalitoralna biogena dna otvorenog mora obilježena epibentičkim školjkašima

1170

MD232

baltička cirkalitoralna šljunkovita dna otvorenog mora s ljušturnim elementima obilježena školjkašima

1170

MD431

baltička cirkalitoralna mješovita dna otvorenog mora obilježena makroskopskim epibentičkim biotičkim strukturama

MD531

baltički cirkalitoralni pijesci otvorenog mora obilježeni makroskopskim epibentičkim biotičkim strukturama

MD631

baltički cirkalitoralni muljevi otvorenog mora obilježeni epibentičkim školjkašima

Crno more

MB141

donje infralitoralne stijene Crnog mora na kojima prevladavaju beskralježnjaci

1170

MB143

izložene stijene gornjeg infralitorala Crnog mora prekrivene folioznim algama (bez smeđih algi) na kojima prevladavaju dagnje

1170; 1160

MB148

umjereno izložene stijene gornjeg infralitorala Crnog mora prekrivene folioznim algama (osim smeđih algi) na kojima prevladavaju dagnje

1170; 1160

MB242

naselja dagnji u infralitoralnoj zoni Crnog mora

1170; 1130; 1160

MB243

grebeni kamenica na stijenama donjeg infralitorala Crnog mora

1170

MB642

infralitoralni terigeni muljevi Crnog mora

1160

MC141

cirkalitoralne stijene Crnog mora na kojima prevladavaju beskralježnjaci

1170

MC241

naselja dagnji u cirkalitoralnim terigenim muljevima Crnog mora

1170

MC645

muljevi donjeg cirkalitorala Crnog mora

Sredozemno more

MA1544

facijes s vrstom Mytilus galloprovincialis u vodama obogaćenima organskom tvari

1160; 1170

MB1514

facijes s vrstom Mytilus galloprovincialis

1170; 1160

mediteranska infralitoralna dna prekrivena kamenicama

mediteranska cirkalitoralna dna prekrivena kamenicama

Oznaka u EUNIS-u

Naziv stanišnog tipa u EUNIS-u

Povezana oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Atlantski ocean

MB322

dna prekrivena maerlom na atlantskim infralitoralnim krupnim sedimentima

1110; 1160

MB421

dna prekrivena maerlom na atlantskim infralitoralnim miješanim sedimentima

1110; 1160

MB622

dna prekrivena maerlom na atlantskim infralitoralnim muljevitim sedimentima

1110; 1160

Sredozemno more

MB3511

asocijacija s rodolitima na krupnim pijescima i sitnim šljuncima pod utjecajem valova

1110; 1160

MB3521

asocijacija s rodolitima na krupnim pijescima i sitnim šljuncimapod utjecajem pridnenih struja

1110; 1160

MB3522

asocijacija s maerlom (= asocijacija s vrstama Lithothamnion corallioides i Phymatolithon calcareum) na mediteranskim krupnim pijescima i šljunku

1110; 1160

MC3521

asocijacija s rodolitima na obalnim detritusnim dnima

1110

MC3523

asocijacija s maerlom (Lithothamnion corallioides i Phymatolithon calcareum) na obalnim detritusnim dnima

1110

Oznaka u EUNIS-u

Naziv stanišnog tipa u EUNIS-u

Povezana oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Atlantski ocean

MC121

Busenaste zajednice faune na atlantskim cirkalitoralnim stijenama

1170

MC124

zajednice faune na atlantskim cirkalitoralnim stijenama s promjenjivim salinitetom

1170; 1130

MC126

zajednice atlantskih cirkalitoralnih špilja i ovjesa

8330; 1170

MC222

hladnomorski koraljni grebeni u atlantskoj cirkalitoralnoj zoni

1170

MD121

zajednice spužvi na atlantskim cirkalitoralnim stijenama otvorenog mora

1170

MD221

hladnomorski koraljni grebeni u atlantskoj cirkalitoralnoj zoni otvorenog mora

1170

ME122

zajednice spužvi na stijenama atlantskog gornjeg batijala

1170

ME123

mješovite hladnomorske zajednice koralja na stijenama atlantskog gornjeg batijala

1170

ME221

hladnomorski koraljni greben na stijenama atlantskog gornjeg batijala

1170

ME322

mješovite zajednice hladnomorskih koralja na krupnim sedimentima atlantskog gornjeg batijala

ME324

nakupine spužvi na krupnim sedimentima atlantskog gornjeg batijala

ME422

nakupine spužvi na miješanim sedimentima atlantskog gornjeg batijala

ME623

nakupine spužvi na muljevima atlantskog gornjeg batijala

ME624

naselja uspravljenih koralja na muljevima atlantskog gornjeg batijala

MF121

mješovite hladnomorske zajednice koralja na stijenama atlantskog donjeg batijala

1170

MF221

hladnomorski koraljni greben na stijenama atlantskog donjeg batijala

1170

MF321

mješovite zajednice hladnomorskih koralja na krupnozrnastim sedimentima atlantskog donjeg batijala

MF622

nakupine spužvi na muljevima atlantskog donjeg batijala

MF623

naselja uspravljenih polja koralja na muljevima atlantskog donjeg batijala

Baltičko more

MB138

baltičke infralitoralne stijene i kamenje karakterizirani epibentičkim spužvama

1170; 1160

MB43A

baltički infralitoralni miješani sedimenti karakterizirani epibentičkim spužvama (Porifera)

1160; 1170

MC133

baltičke cirkalitoralne stijene i kamenje karakterizirani epibentičkim žarnjacima

1170; 1160

MC136

baltičke cirkalitoralne stijene i kamenje karakterizirani epibentičkim spužvama

1170; 1160

MC433

baltički cirkalitoralni miješani sedimenti karakterizirani epibentičkim žarnjacima

1160; 1170

MC436

baltički cirkalitoralni miješani sedimenti karakterizirani epibentičkim spužvama

1160

Crno more

MD24

crnomorska cirkalitoralna biogena staništa otvorenog mora

1170

ME14

stijene gornjeg batijala Crnog mora

1170

ME24

biogena staništa gornjeg batijala Crnog mora

1170

MF14

stijene donjeg batijala Crnog mora

1170

Sredozemno more

MB151E

facijes s vrstom Cladocora caespitosa

1170; 1160

MB151Q

facijes s vrstom Astroides calycularis

1170; 1160

MB151α

facijes i asocijacija koraligene biocenoze (u enklavi)

1170; 1160

MC1519

facijes s vrstom Eunicella cavolini

1170; 1160

MC151A

facijes s vrstom Eunicella singularis

1170; 1160

MC151B

facijes s vrstom Paramuricea clavata

1170; 1160

MC151E

facijes s vrstom Leptogorgia sarmentosa

1170; 1160

MC151F

facijes s vrstom Anthipatella subpinnata i prorijeđenim crvenim algama

1170; 1160

MC151G

facijes s velikim spužvama i prorijeđenim crvenim algama

1170; 1160

MC1522

facijes s vrstom Corallium rubrum

8330; 1170

MC1523

facijes s vrstom Leptopsammia pruvoti

8330; 1170

MC251

koraligeske platforme

1170

MC6514

facijes ljepljivih muljeva s vrstama Alcyonium palmatum i Parastichopus regalis na cirkalitoralnim muljevima

1160

MD151

biocenoza mediteranskih stijena uz rub epikontinentalnog pojasa

1170

MD25

mediteranska cirkalitoralna biogena staništa otvorenog mora

1170

MD6512

facijes muljevitih dna donjeg cirkalitorala s vrstama Alcyonium palmatum i Parastichopus regalis

ME1511

grebeni vrste Lophelia pertusa gornjeg batijala Sredozemnog mora

1170

ME1512

grebeni vrste Madrepora oculata gornjeg batijala Sredozemnog mora

1170

ME1513

grebeni vrste Madrepora oculata i Lophelia pertusa gornjeg batijala Sredozemnog mora

1170

ME6514

facijes s vrstom Pheronema carpenteri gornjeg batijala Sredozemnog mora

MF1511

grebeni vrste Lophelia pertusa donjeg batijala Sredozemnog mora

1170

MF1512

grebeni vrste Madrepora oculata donjeg batijala Sredozemnog mora

1170

MF1513

grebeni vrste Madrepora oculata i Lophelia pertusa donjeg batijala Sredozemnog mora

1170

MF6511

facijes pjeskovitih muljeva donjeg batijala s vrstom Thenea muricata Sredozemnog mora

MF6513

facijes tvrdih muljeva donjeg batijala s vrstom Isidella elongata Sredozemnog mora

Oznaka u EUNIS-u

Naziv stanišnog tipa u EUNIS-u

Povezana oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Atlantski ocean

MB128

hidrotermalni i difuzni izvori u atlantskim infralitoralnim stijenama

1170; 1160; 1180

MB627

hidrotermalni i difuzni izvori u atlantskim infralitoralnim muljevima

1130; 1160

MC127

hidrotermalni i difuzni izvori u atlantskim cirkalitoralnim stijenama

1170; 1180

MC622

hidrotermalni i difuzni izvori u atlantskim cirkalitoralnim muljevima

1160

MD122

hidrotermalni i difuzni izvori u atlantskim cirkalitoralnim stijenama otvorenog mora

1170

MD622

hidrotermalni i difuzni izvori u atlantskim cirkalitoralnim muljevima otvorenog mora

Oznaka u EUNIS-u

Naziv stanišnog tipa u EUNIS-u

Povezana oznaka stanišnog tipa iz Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ

Atlantski ocean

MA32

atlantski litoralni krupni sedimenti

1130; 1160

MA42

atlantski litoralni miješani sedimenti

1130; 1140; 1160

MA52

atlantski litoralni pijesci

1130; 1140; 1160

MA62

atlantski litoralni muljevi

1130; 1140; 1160

MB32

atlantski infralitoralni krupni sedimenti

1110; 1130; 1160

MB42

atlantski infralitoralni miješani sedimenti

1110; 1130; 1150; 1160

MB52

atlantski infralitoralni pijesci

1110; 1130; 1150; 1160

MB62

atlantski infralitoralni muljevi

1110; 1130; 1160

MC32

atlantski cirkalitoralni krupni sedimenti

1110; 1160

MC42

atlantski cirkalitoralni miješani sedimenti

1110; 1160

MC52

atlantski cirkalitoralni pijesci

1110; 1160

MC62

atlantski cirkalitoralni muljevi

1160

MD32

atlantski cirkalitoralni krupni sedimenti otvorenog mora

MD42

atlantski cirkalitoralni miješani sedimenti otvorenog mora

MD52

atlantski cirkalitoralni pijesci otvorenog mora

MD62

atlantski cirkalitoralni muljevi otvorenog mora

ME32

atlantski krupni sedimenti gornjeg batijala

ME42

atlantski miješani sedimenti gornjeg batijala

ME52

atlantski pijesci gornjeg batijala

ME62

atlantski muljevi gornjeg batijala

MF32

atlantski krupni sedimenti donjeg batijala

MF42

atlantski miješani sedimenti donjeg batijala

MF52

atlantski pijesci donjeg batijala

MF62

atlantski muljevi donjeg batijala

Baltičko more

MA33

baltički hidrolitoralni krupni sedimenti

1130; 1160; 1610; 1620

MA43

baltički hidrolitoralni miješani sedimenti

1130; 1140; 1160; 1610

MA53

baltički hidrolitoralni pijesci

1130; 1140; 1160; 1610

MA63

baltički hidrolitoralni muljevi

1130; 1140; 1160; 1650

MB33

baltički infralitoralni krupni sedimenti

1110; 1150; 1160

MB43

baltički infralitoralni miješani sedimenti

1110; 1130; 1150; 1160; 1170; 1650

MB53

baltički infralitoralni pijesci

1110; 1130; 1150; 1160

MB63

baltički infralitoralni muljevi

1130; 1150; 1160; 1650

MC33

baltički cirkalitoralni krupni sedimenti

1110; 1160

MC43

baltički cirkalitoralni miješani sedimenti

1160; 1170

MC53

baltički cirkalitoralni pijesci

1110; 1160

MC63

baltički cirkalitoralni muljevi

1160; 1650

MD33

baltički cirkalitoralni krupni sedimenti otvorenog mora

MD43

baltički cirkalitoralni miješani sedimenti otvorenog mora

MD53

baltički cirkalitoralni pijesci otvorenog mora

MD63

baltički cirkalitoralni muljevi otvorenog mora

Crno more

MA34

litoralni krupni sedimenti Crnog mora

1160

MA44

litoralni miješani sedimenti Crnog mora

1130; 1140; 1160

MA54

litoralni pijesci Crnog mora

1130; 1140; 1160

MA64

litoralni muljevi Crnog mora

1130; 1140; 1160

MB34

infralitoralni krupni sedimenti Crnog mora

1110; 1160

MB44

infralitoralni miješani sedimenti Crnog mora

1110; 1170

MB54

infralitoralni pijesci Crnog mora

1110; 1130; 1160

MB64

infralitoralni muljevi Crnog mora

1130; 1160

MC34

cirkalitoralni krupni sedimenti Crnog mora

1160

MC44

cirkalitoralni miješani sedimenti Crnog mora

MC54

cirkalitoralni pijesci Crnog mora

1160

MC64

cirkalitoralni muljevi Crnog mora

1130; 1160

MD34

crnomorski cirkalitoralni krupni sedimenti otvorenog mora

MD44

crnomorski cirkalitoralni miješani sedimenti otvorenog mora

MD54

crnomorski cirkalitoralni pijesci otvorenog mora

MD64

crnomorski cirkalitoralni muljevi otvorenog mora

Sredozemno more

MA35

litoralni krupni sedimenti Sredozemnog mora

1160; 1130

MA45

litoralni miješani sedimenti Sredozemnog mora

1140; 1160

MA55

litoralni pijesci Sredozemnog mora

1130; 1140; 1160

MA65

litoralni muljevi Sredozemnog mora

1130; 1140; 1150; 1160

MB35

infralitoralni krupni sedimenti Sredozemnog mora

1110; 1160

MB45

infralitoralni miješani sedimenti Sredozemnog mora

MB55

infralitoralni pijesci Sredozemnog mora

1110; 1130; 1150; 1160

MB65

infralitoralni muljevi Sredozemnog mora

1130; 1150

MC35

cirkalitoralni krupni sedimenti Sredozemnog mora

1110; 1160

MC45

cirkalitoralni miješani sedimenti Sredozemnog mora

MC55

cirkalitoralni pijesci Sredozemnog mora

1110; 1160

MC65

cirkalitoralni muljevi Sredozemnog mora

1130; 1160

MD35

cirkalitoralni krupni sedimenti otvorenog Sredozemnog mora

MD45

cirkalitoralni miješani sedimenti otvorenog Sredozemnog mora

MD55

cirkalitoralni pijesci otvorenog Sredozemnog mora

MD65

cirkalitoralni muljevi otvorenog Sredozemnog mora

ME35

krupni sedimenti gornjeg batijala Sredozemnog mora

ME45

miješani sedimenti gornjeg batijala Sredozemnog mora

ME55

pijesci gornjeg batijala Sredozemnog mora

ME65

muljevi gornjeg batijala Sredozemnog mora

MF35

krupni sedimenti donjeg batijala Sredozemnog mora

MF45

miješani sedimenti donjeg batijala Sredozemnog mora

MF55

pijesci donjeg batijala Sredozemnog mora

MF65

muljevi donjeg batijala Sredozemnog mora

Pokazatelj

Opis, jedinice i metodologija za određivanje i praćenje pokazatelja

Indeks populacije travnjačkih leptira

Opis: pokazatelj čine vrste koje se smatraju karakterističnima za europske travnjake i pojavljuju se u velikom dijelu Europe te su obuhvaćene većinom programa za praćenje leptira. Temelji se na geometrijskoj sredini trendova za pojedine vrste.

Jedinica: indeks.

Metodologija: kako ju je izradila i upotrebljava je organizacija Butterfly Conservation Europe, Van Swaay, C.A.M, Assessing Butterflies in Europe – Butterfly Indicators 1990-2018 (Procjena leptira u Europi – pokazatelji za leptire za razdoblje 1990. – 2018.), tehničko izvješće, Butterfly Conservation Europe, 2020.

Zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima

Opis: pokazateljem se opisuju zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima na dubini od 0 do 30 cm.

Jedinica: tone organskog ugljika po hektaru.

Metodologija: kako je utvrđena u Prilogu V. Uredbi (EU) 2018/1999 u skladu sa smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova te potkrijepljena istraživanjem LUCAS (Land Use/Cover Area frame Survey, Okvirno istraživanje o uporabi i pokrovu zemljišta) u pogledu tla za 2022., Jones A. i sur., LUCAS Soil 2022, tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC), Ured za publikacije Europske unije, 2021.

Udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti

Opis: obilježja krajobraza velike raznolikosti, kao što su zaštitni pojasevi, živice, pojedinačna stabla ili skupine stabala, drvoredi, granična područja polja, manje površine, kanali, manji vodotokovi, manja močvarna područja, terase, kamene strukture, kameni zidovi, jezerca i kulturna obilježja, elementi su trajne prirodne ili poluprirodne vegetacije prisutni u poljoprivrednom kontekstu, koji pružaju usluge ekosustava i doprinose bioraznolikosti.

U tu svrhu obilježja krajobraza trebaju biti izložena što manjoj količini negativnih vanjskih poremećaja kako bi se omogućila sigurna staništa za različite taksone i stoga moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

Zemljište ostavljeno na ugaru, među ostalim privremeno, može se smatrati obilježjem krajobraza velike raznolikosti ako ispunjava kriterije navedene u drugom stavku točkama (a) i (b). Plodonosna stabla koja su dio održivih poljoprivredno-šumarskih sustava ili stabla u velikim starim voćnjacima na trajnim travnjacima i produktivni elementi živica jednako se tako mogu smatrati obilježjima krajobraza velike raznolikosti ako ispunjavaju kriterij naveden u drugom stavku točki (b) i ako se žetva obavlja samo kad to ne bi ugrozilo visoke razine bioraznolikosti.

Jedinica: postotak (udio korištene poljoprivredne površine).

Metodologija: kako je izrađena u okviru pokazatelja I.21 iz Priloga I. Uredbi (EU) 2021/2115 u skladu s najnovijom ažuriranom verzijom istraživanja LUCAS u pogledu krajobraznih elemenata, Ballin M. i sur., Redesign sample for Land Use/Cover Area frame Survey (LUCAS) (Izmijenjeni plan uzorkovanja za potrebe istraživanja LUCAS), Eurostat 2018., i u pogledu zemljišta ostavljenog na ugaru, Farm Structure, Reference Metadata in Single Integrated Metadata Structure (Struktura poljoprivrednih gospodarstava, referentni metapodaci u jedinstvenoj integriranoj strukturi metapodataka), internetska publikacija, Eurostat, te ako je primjenjivo, u pogledu obilježja krajobraza velike raznolikosti koja nisu obuhvaćena navedenom metodologijom, metodologijom koju su države članice razvile u skladu s člankom 14. stavkom 7. ove Uredbe.

Belgija – Flandrija

Belgija – Valonija

Alauda arvensis

Alauda arvensis

Anthus pratensis

Anthus pratensis

Emberiza citrinella

Corvus frugilegus

Falco tinnunculus

Emberiza citrinella

Haematopus ostralegus

Falco tinnunculus

Hirundo rustica

Hirundo rustica

Limosa limosa

Lanius collurio

Linaria cannabina

Linaria cannabina

Motacilla flava

Miliaria calandra

Numenius arquata

Motacilla flava

Passer montanus

Passer montanus

Perdix perdix

Perdix perdix

Saxicola torquatus

Saxicola torquatus

Sylvia communis

Streptopelia turtur

Vanellus vanellus

Sturnus vulgaris

Sylvia communis

Vanellus vanellus

Pokazatelj

Opis, jedinice i metodologija za određivanje i praćenje pokazatelja

Stojeće mrtvo drvo

Opis: pokazatelj se odnosi na količinu nežive stojeće drvne biomase u šumama i na drugoj šumovitoj zemlji.

Jedinica: m3/ha.

Metodologija: kako ju je izradila i upotrebljava je konferencija FOREST EUROPE, State of Europe’s Forests 2020 (Stanje europskih šuma 2020.), FOREST EUROPE 2020, te kako se primjenjuje u opisu nacionalnih inventara šuma u Tomppo E. i sur., National Forest Inventories, Pathways for Common Reporting (Nacionalni inventari šuma, metode za zajedničko izvješćivanje), Springer, 2010., uzimajući u obzir metodologiju utvrđenu u Prilogu V. Uredbi (EU) 2018/1999 u skladu sa smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova.

Ležeće mrtvo drvo

Opis: pokazatelj se odnosi na količinu nežive drvne biomase koja leži na tlu u šumama i na drugoj šumovitoj zemlji.

Jedinica: m3/ha.

Metodologija: kako ju je izradila i upotrebljava je konferencija FOREST EUROPE, State of Europe’s Forests 2020 (Stanje europskih šuma 2020.), FOREST EUROPE 2020, te kako se primjenjuje u opisu nacionalnih inventara šuma u Tomppo E. i sur., National Forest Inventories, Pathways for Common Reporting (Nacionalni inventari šuma, metode za zajedničko izvješćivanje), Springer, 2010., uzimajući u obzir metodologiju utvrđenu u Prilogu V. Uredbi (EU) 2018/1999 u skladu sa smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova.

Udio šuma raznodobne strukture

Opis: pokazatelj se odnosi na udio šuma dostupnih za opskrbu drvom raznodobne strukture u odnosu na šume jednodobne strukture.

Jedinica: postotak šuma dostupnih za opskrbu drvom raznodobne strukture.

Metodologija: kako ju je razvila i upotrebljava je konferencija FOREST EUROPE, State of Europe’s Forests 2020 (Stanje europskih šuma 2020.), FOREST EUROPE 2020, te kako se primjenjuje u opisu nacionalnih inventara šuma u Tomppo E. i sur., National Forest Inventories, Pathways for Common Reporting (Nacionalni inventari šuma, metode za zajedničko izvješćivanje), Springer, 2010.

Povezanost šuma

Opis: povezanost šuma znači stupanj kompaktnosti površina pokrivenih šumom. Određuje se u rasponu od 0 do 100.

Jedinica: indeks.

Metodologija: kako ju je izradio FAO, Vogt P. i sur., FAO – State of the World’s Forests: Forest Fragmentation (FAO – Stanje svjetskih šuma: fragmentacija šuma), tehničko izvješće JRC-a, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 2019.

Indeks čestih vrsta ptica šumskih staništa

Opis: pokazateljem za ptice šumskih staništa opisuju se trendovi brojnosti čestih vrsta ptica šumskih staništa s obzirom na njihovu raširenost u Europi tijekom vremena. To je skupni indeks nastao na temelju podataka dobivenih promatranjem vrsta ptica karakterističnih za šumska staništa u Europi. Indeks se temelji na određenom popisu vrsta u svakoj državi članici.

Jedinica: indeks.

Metodologija: Brlík i sur., Long-term and large-scale multispecies dataset tracking population changes of common European breeding birds (Dugoročni i opsežni skup podataka za više vrsta kojim se prate promjene u populaciji čestih europskih ptica gnjezdarica), Sci Data 8, 21. 2021.

Zalihe organskog ugljika

Opis: pokazateljem se opisuju zalihe organskog ugljika u listincu i mineralnom tlu na dubini od 0 do 30 cm u šumskim ekosustavima.

Jedinica: tone organskog ugljika po hektaru.

Metodologija: kako je utvrđena u Prilogu V. Uredbi (EU) 2018/1999 u skladu sa smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova te potkrijepljena istraživanjem LUCAS (Land Use/Cover Area frame Survey, Okvirno istraživanje o uporabi i pokrovu zemljišta) u pogledu tla za 2022., Jones A. i sur., LUCAS Soil 2022, tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC), Ured za publikacije Europske unije, 2021.

Udio šuma u kojima prevladavaju zavičajne vrste drveća

Opis: udio šuma i druge šumovite zemlje u kojima prevladavaju (> 50 % pokrivenosti) zavičajne vrste drveća.

Jedinica: postotak.

Metodologija: kako ju je razvila i upotrebljava je konferencija FOREST EUROPE, State of Europe’s Forests 2020 (Stanje europskih šuma 2020.), FOREST EUROPE 2020, te kako se primjenjuje u opisu nacionalnih inventara šuma u Tomppo E. i sur., National Forest Inventories, Pathways for Common Reporting (Nacionalni inventari šuma, metode za zajedničko izvješćivanje), Springer, 2010.

Raznolikost vrsta drveća

Opis: pokazateljem se opisuje prosječni broj vrsta drveća koje se pojavljuju na šumskim područjima.

Jedinica: indeks.

Metodologija: prema konferenciji FOREST EUROPE, State of Europe’s Forests 2020 (Stanje europskih šuma 2020.), FOREST EUROPE 2020, te kako se primjenjuje u opisu nacionalnih inventara šuma u Tomppo E. i sur., National Forest Inventories, Pathways for Common Reporting (Nacionalni inventari šuma, metode za zajedničko izvješćivanje), Springer, 2010.