Broj: Kž 176/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. S. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. travnja 2017. broj Km-1/17, o produljenju istražnog zatvora nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 11. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetnog S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podnošenja prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnom S. M., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i sedam kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 129. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i članka 67. stavka 3. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM), produljen je istražni zatvor prema maloljetniku iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni S. M. po braniteljici, odvjetnici K. S. T., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, maloljetni S. M., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja tog suda smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora prema njemu iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o potrebi produljenja istražnog zatvora prema maloljetnom S. M. nije dovedena u sumnju njegovim žalbenim navodom o tome da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, a što žalitelj obrazlaže vremenom od dva mjeseca koje je, u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, proveo u istražnom zatvoru. Nadalje, u žalbi se navodi da je iz držanja maloljetnika razvidno da je boravak u istražnom zatvoru imao utjecaja na njegovu svijest i samokritičnost, a da njegovo ponašanje na sjednici vijeća 18. travnja 2017. pokazuje da on teško podnosi boravak u istražnom zatvoru.

Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, brojnost i težina počinjenih kaznenih djela za čije počinjenje je maloljetni S. M. osnovano sumnjiv, kao i činjenica da su kaznena djela počinjena u razdoblju od mjesec dana, pokazuje izraženu upornost maloljetnika u protupravnom postupanju. Kada se uz to uzme u obzir ličnost maloljetnika kao i ukupnost njegovih osobnih i imovinskih prilika, a što je prvostupanjski sud detaljno iznio u obrazloženju pobijanog rješenja, pri čemu se ističe da su u odnosu na maloljetnika već bile izrečene odgojne mjere kojih se isti nije u cijelosti pridržavao, već je, prema izvješćima i iskazu stručne savjetnice, njegovo neprihvatljivo ponašanje progrediralo, pa su čak i kaznena djela za koja je sada osnovano sumnjiv počinjena za vrijeme bijega maloljetnika iz Doma za ... Z., onda su to sve one osobite okolnosti, koje usprkos činjenici da se radi o maloljetniku i da se prema maloljetnicima mjera istražnog zatvora određuje samo kao krajnja mjera, upućuju na razborito predvidivu opasnost da će maloljetni S. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Jednako tako, uzimajući u obzir značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na opasnost da će maloljetni S. M. boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv njega i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama.

Ni žalbeni navodi kojima se ukazuje na priznanje počinjenja kaznenih djela, a poricanje četiri kaznena djela samo u načinu njihovog izvršenja opisanog u prijedlogu, ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja jer se radi o okolnostima odlučnim kod odmjeravanja vrste i visine sankcije.

Slijedom navedenog, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2017.