Broj: Kž 179/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. travnja 2017. broj Kov-Iz-11/17, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog J. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. M. po branitelju, odvjetniku D. S., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno da se pobijano rješenje preinači i odredi primjena mjere opreza.

Žalba nije osnovana.

Iako okrivljeni J. M. u žalbi izričito ne navodi žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdeći da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni dostatni razlozi koji opravdavaju postojanje opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice dao, iako šture, ipak dostatne, jasne i valjane razloge za svoju odluku, i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama, i to, kako jamstvom, tako ni mjerama opreza.

Naime, okrivljeni J. M. se podignutom optužnicom tereti da je inkriminiranog dana, u nakani da oštećenog M. B. liši života, istoga udario sjekirom, od čega je oštećenik pao na pod, gdje ga je nožem dužine oštrice 19 cm četiri puta uboo u tijelo nanijevši mu dvije ubodno rezne rane desne strane prsnog koša, izljev krvi u desno prsište, izljev krvi u trbušnu šupljinu, dvije ubodno rezne rane desne strane trbuha i oštećenje donje arterije želuca koje su rane osobito teške i po život opasne, a također mu je zadao i ozljede lakše naravi u vidu rezne rane prvog i drugog prsta desne šake, rezne rane četvrtog i petog prsta lijeve šake i dvije rane razderotine glave čeono obostrano u predjelu obrva. U daljnjem napadu okrivljenog J. M. na oštećenog M. B., okrivljenika je spriječio V. M., a nakon čega je život M. B. spašen liječničkom intervencijom.

Uz navedeni način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, također treba uzeti u obzir i karakteristike njegove ličnosti, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da se okrivljeni J. M. liječi zbog ovisnosti o alkoholu, poremećaja osobnosti i organskog psihosindroma. Terapijski je nesuradljiv i učestali su recidivi abuzusa alkohola. Anamneza, heteroanamneza, klinička slika i medicinska dokumentacija za okrivljenika, upućuju na zaključak da se kod njega radi o poremećaju osobnosti emocionalno nestabilnih i paranoidnih značajki koje sve više dolaze do izražaja zbog organskog psihosindroma kojeg potenciraju višegodišnji toksični efekti alkohola u sklopu alkoholne ovisnosti. U inkriminirano vrijeme je bio znatno smanjeno ubrojiv, a motivacija za počinjenje radnje, prema mišljenju vještaka, proizlazi iz poremećene strukture osobnosti. Prognoza kod okrivljenika je slaba i za očekivati je daljnje pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, pa postoji opasnost da bi mogao ponoviti radnje zbog kojih se sada vodi kazneni postupak i zbog čega se predlaže izricanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u ustanovi zatvorenog tipa forenzički odjel.

Slijedom navedenog, a cijeneći okolnosti i način počinjenja kaznenog djela te dovodeći iste u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra, sve te okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni J. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Isto tako, uzimajući u obzir značaj okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni J. M. u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ista svrha primjene istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera, pa ni predloženom, a nepreciziranom mjerom opreza.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2017.