Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 180/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 180/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. sve u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. svibnja 2017. broj Kv I-33/17 (K-24/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog K. M. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. M. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. M. po branitelju, odvjetniku I. S., „iz svih žalbenih osnova“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženika pusti na slobodu, podredno da se optuženiku istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, nije u pravu žalitelj kada žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja koristi „stereotipne formulacije“. Protivno istaknutom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao određene i dovoljne razloge za svoju odluku, i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama, i to, kako jamstvom, tako ni mjerama opreza.

 

Ni daljnjim žalbenim navodima optuženika kojima osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo navodeći da bi se u konkretnom slučaju "eventualno (…) moglo raditi o dovršenom kaznenom djelu iz čl. 155. Kaznenog zakona.", a ne o teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode u pokušaju, nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. To iz razloga što osnovana sumnja kao opća zakonska pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv optuženog K. M. proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice, kao i dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz iskaza oštećene L. K. (ranije M.), svjedoka M. P., svjedokinja A.-M. M. i L. C., zapisnika o prepoznavanju, kao i medicinske dokumentacije. Budući da je prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo, a što je konkretno slučaj, to nisu osnovani žalbeni navodi kojima optuženik osporava postojanje osnovane sumnje, upirući na pravnu oznaku terećenog mu kaznenog djela.

 

Nadalje, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi K. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom da on do sada „nije prijavljivan za slično ili istovrsno kazneno djelo“. Naime, opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog K. M. prvostupanjski sud, prije svega, nalazi u činjenici dosadašnje osuđivanosti optuženika, budući da je optuženi K. M., prema podacima u spisu (izvadak iz kaznene evidencije, list 57. spisa), osuđivana osoba zbog počinjenja kaznenih djela teških tjelesnih ozljeda, razbojništva i tjelesne ozljede. Sada se optuženi K. M. javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da navedeno ukazuje na kontinuitet optuženika u protupravnom postupanju. K tome, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci osuđen je presudom Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 2014. broj Kmp-8/14, koja je postala pravomoćna 4. prosinca 2014., a kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv je počinjeno 13. lipnja 2016., pa to ukazuje da se optuženik javlja kao osnovano sumnjiv da je novo kazneno djelo počinio nedugo nakon povratka s izdržavanja kazne zatvora.

 

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. D. L. (list 146. do 155. spisa) proizlazi da optuženi K. M. ima smetnje ophođenja, crte promijenjene osobnosti sociopatskih karakteristika, suspektni poremećaj ponašanja radi uzimanja više psihoaktivnih tvari te depresivni povratni poremećaj. Kod optuženika postoji opasnost da bi mogao počiniti slično ili isto kazneno djela s elementima nasilja, a zbog čega vještak predlaže izricanje sigurnosne mjere psihosocijalnog tretmana.

 

Prema tome, produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. je opravdano u cilju otklona postojeće iteracijske opasnosti, dok se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama, odnosno jamstvom ili mjerama opreza koje optuženik predlaže u žalbi, a što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. svibnja 2017.

Copyright © Ante Borić