Broj: Kž 187/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog D. K. i optuženog N. M. podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. travnja 2017. broj Kov-Us-1/2017-58, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog D. K. i optuženog N. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11. i dva kaznena djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženog Darija Mikića zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11., optuženog D. G., optuženog M. P., optuženog I. G., optuženog I. G., optuženog M. D. i optuženog N. M. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11., optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11. te optuženog D. D. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. K., iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a protiv optuženog N. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. U vrijeme trajanja istražnog zatvora, optuženom D. K. uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15 i Kir-Us-3/16, kao i vrijeme od uhićenja 18. travnja 2016. pa nadalje, a optuženom N. M. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru po rješenju Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-42/16 i Kir-70/16 od 8. veljače 2016. do 26. travnja 2016. te vrijeme 26. travnja 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbe je podnio optuženi D. K. po braniteljici, odvjetnici S. D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a optuženog D. K. pusti na slobodu, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi N. M. po branitelju, odvjetniku D. M., ne navodeći izričito žalbenu osnovu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Naime, optuženi D. K. žalbenim navodima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. (pogrešno ju naznačujući kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08.) tvrdeći da pobijano rješenje ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, i to osobito o činjenici da je kazneni postupak koji se protiv njega vodio u Rijeci (a u kojem mu je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 22. siječnja 2016. broj Kir-Us-5/2016. istražni zatvor zamijenjen jamstvom u iznosu 90.000,00 kuna i optuženik je pušten na slobodu) spojen na ovaj kazneni postupak, pa na taj način, sada u jedinstvenom postupku koji se vodi pred Županijskom sudom u Osijeku, protiv njega egzistiraju dva rješenja o istražnom zatvoru.

Međutim, optuženi D. K. zanemaruje činjenicu da protiv njega ne egzistiraju dva rješenja o istražnom zatvoru, budući da je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 22. siječnja 2016. broj Kir-Us-5/2016. (rješenje, list 3847. i 3848. spisa), na temelju članka 125. stavka 1. i članka 127. stavka 1. ZKP/08., nakon polaganja jamčevine u iznosu od 90.000,00 kuna, protiv njega istražni zatvor ukinut i isti je pušten na slobodu, pa time protiv optuženika egzistira samo jedno rješenje o istražnom zatvoru.

Pri tome je potrebno naglasiti da je optuženi D. K. zatražio i povrat uplaćene jamčevine, a o kojem zahtjevu je sudac istrage Županijskog suda u Rijeci odlučio rješenjem od 3. veljače 2017. broj Kir-Us-5/16 (list 7065. i 7066. spisa) na način da je isti odbijen uz obrazloženje prvostupanjskog suda da je optuženik prekršio obećanje dano u smislu članka 102. stavka 1. ZKP/08. te da u odnosu na optuženika ne egzistiraju dva rješenja o istražnom zatvoru, a što je optuženik tvrdio i u zahtjevu za povrat jamstava. 

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire optuženi D. K., a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. 

Optuženi N. M. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. M., to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pri tome, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi N. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženika o tome da je on u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela, da bi potom naveo da je prevozio drogu ne znajući što i gdje vozi. Takvo priznanje optuženik pogrešno smatra priznanjem „u cijelosti“, pri čemu je potrebno naglasiti da je priznanje kaznenog djela  okolnost koju raspravno vijeće, ako utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo, može cijeniti prilikom odmjeravanja kazne, ali to nije okolnost koja utječe na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika.

Nadalje, optuženi N. M., osporava i postojanje opasnosti da bi, u slučaju puštanja na slobodu, pobjegao i time postao nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, navodeći da ima i državljanstvo Republike Hrvatske (uz državljanstvo Republike Srbije) te osigurano boravište u mjestu J., B. Međutim, imajući na umu da se radi o osobi, koja usprkos tome što ima i državljanstvo Republike Hrvatske, u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni boravište, pa dakle životno nije vezana uz Republiku Hrvatsku. Osim toga, optuženik s obitelji živi u Republici Srbiji, gdje mu se rodilo i treće dijete. Stoga, dovodeći navedeno u vezu s težinom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi N. M., u slučaju puštanja na slobodu, postao nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske i na taj način nastojao izbjeći kazneni progon.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika D. K. i N. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. svibnja 2017.