Broj: Kž 190/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 11. svibnja 2017. broj K-4/2017-23, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika odmah pusti na slobodu uz primjenu mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, nije u pravu žalitelj kada žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. smatrajući da pobijano rješenje ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, budući da iz obrazloženja pobijanog rješenja "ne proizlazi na osnovu kojih konkretnih činjenica se opravdava produljivanje istražnog zatvora".

Protivno istaknutom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao određene, jasne i dovoljne razloge za svoju odluku, i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama.

Tako je prvostupanjski sud ispravno cijenio da je optuženi M. V. višestruko osuđivan, od čega i zbog počinjenja kaznenih djela teške tjelesne ozljede i prijetnje, dakle, kaznenih djela s elementom nasilja. Sada se optuženik ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela prijetnje, ali i za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede, kao i za počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva, pa to pokazuje da je njegovo protupravno postupanje progrediralo. K tome, treba imati na umu i da su kaznena djela za koja se optuženik tereti potvrđenom optuženicom počinjena za vrijeme provjeravanja po presudi Općinskog suda u Karlovcu od 12. studenog 2014. broj K-452/2012-16. kojom je optuženik osuđen upravo zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje, pa sve navedeno pokazuje kontinuitet i upornost optuženika u činjenju kaznenih djela, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

Pravilno je prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, između ostalih okolnosti, cijenio i da je protiv optuženog M. V. potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 18. travnja 2016. broj K-DO-693/15.

Naime, točno je da vođenje drugog kaznenog postupka protiv optuženika ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela, jer bi to bilo protivno načelu presumpcije nevinosti optuženika. Međutim, imajući u vidu dosadašnju osuđivanost optuženika i za istovrsno kazneno djelo za koje se vodi ovaj kazneni postupak, kao i da je protiv optuženika u tijeku postupak za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, a da mu se u ovom postupku stavlja na teret i počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede, onda je pravilno prvostupanjski sud okolnost vođenja drugog kaznenog postupka cijenio kao jednu od okolnosti koja zajedno s ostalim okolnostima upućuje na opasnost od optuženikovog ponavljanja kaznenog djela.

K tome, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra doc. dr. sc. G. A. proizlazi da je optuženik osoba koja ima granični i antisocijalni poremećaj ličnosti, a boluje od ovisnosti o opijatima (buprenorfinu) i od štetne uporabe više psihoaktivnih tvari. Kod optuženika postoji rizik od počinjenja novog djela, pa je vještak predložio odrediti sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženog M. V. postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će on, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti da će optuženi M. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ne utječe okolnost što je optuženik u spis dostavio izjavu treće osobe ovjerenu kod javnog bilježnika o tome da ga je treća osoba spremna prihvatiti u stan u slučaju puštanja na slobodu. To iz razloga, što okolnost da je treća osoba spremna, u slučaju puštanja na slobodu, primiti optuženika, ne otklanja postojanje iterecijske opasnosti na strani optuženika.

Isto tako, imajući na umu značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi M. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.